PRIJE IZLASKA NOVOG STUDIJSKOG ALBUMA GRUPE VATRA i koncerta karijere u Domu sportova 23. listopada, frontmen grupe u intervjuu za Nacional govori o glazbi, počecima u Virovitici prije 15 godina, političkoj situaciji u zemlji i obitelji

Neposredno pred izlazak novog studijskog albuma grupe Vatra te pred koncert karijere u Domu sportova 23. listopada, pjevač i vođa grupe Vatra Ivan Dečak dao je intervju za Nacional.

Grupa Vatra nastala je u Virovitici krajem 90-ih godina, a svoj prvi album “Između nas” objavila 1999. godine za tadašnju vrlo agilnu diskografsku etiketu Jabukaton, u vlasništvu ekipe koja je vodila klub Jabuka, organizirala manifestaciju Fiju Briju i pokrenula novinarsku rock nagradu Crni mačak. Već sljedeće godine Vatra je bila nominirana za Crnog mačka u kategoriji za nadu godine, da bi 2002. prešla u Dallas Records za koji snima i danas. Iza nje je danas šest studijskih albuma, jedan EP te niz hitova (“Bilo je dobro dok je trajalo”, “Vrati se”, “Ruska”, “John Travolta”, “Eskim”, “Tremolo”, “Ima li budnih”, “Saturn”…) od kojih je “Tango” oborio svojevrsni hrvatski rekord jer je na nacionalnoj top ljestvici proveo punih 26 tjedana na prvom mjestu. Za mjesec dana Vatra će objaviti novi studijski album, a 23. listopada održat će najveći samostalni koncert u karijeri u Domu sportova. U razgovoru za Nacional, Ivan Dečak govori o dosadašnjem uspjehu, zavisti na glazbenoj sceni, optužbama za umjetno stvorenu popularnost, odnosu prema emigrantima, jačanju desnice te novom albumu.

NACIONAL: Jedan dio vaših kolega sa scene ponekad se otvoreno svrstava uz neku političku stranu ili stranku, podržavajući pritom neke političare i njihove poteze. Zašto to nije slučaj i s vama i grupom Vatra?

Otkad sam svjestan politike u Lijepoj našoj, većina glasačkog tijela glasa protiv, što samo po sebi dosta govori. Ljudi biraju manje zlo umjesto osposobljene ljude od povjerenja, s vizijom. Stoga određeni broj građana nije motiviran za izlazak na izbore, a i mi u Vatri jednostavno se nismo imali za koga opredijeliti.

NACIONAL: Bojite se zauzeti stranu?

Zar bi zauzimanje strana u trenutačnoj unutarnjoj političkoj situaciji značilo hrabrost?! Hrabrost je za mene ostvarivanje ciljeva vlastitom sposobnošću, a ne podobnošću!

NACIONAL: Ove godine je Marko Perković Thompson proslavu Oluje iz Čavoglava preselio u Knin i započeo koncert ustaškim pozdravom  “Za dom spremni”. Smeta li vam kada se tako otvoreno zagovaraju NDH i ustaški pokret ili ste ravnodušni prema njihovim političkim porukama?

Uistinu ne pratim Thompsonov rad, kao ni popis gradova s njegove turneje. Također, ne zanima me kakav intro na svojim koncertima pušta. Ako nečime krši zakon, postoje ljudi plaćeni da stvari vrate u red i sankcioniraju te, ako je potrebno, opale po džepu i prstima. Osobno pokušavam što više biti okrenut budućnosti i ne živjeti u i od prošlosti.

NACIONAL: Što vam osobno najviše smeta i iritira vas u hrvatskom društvu?

Ne znam otkud bih počeo, čini mi se da je stanje u državi općenito katastrofalno. Divim se rijetkim bljeskovima i osobnim pobjedama malih ljudi. Na nacionalnoj razini takvi bljeskovi gotovo se i ne događaju. Tužno ali istinito, mislim da moja generacija ovu zemlju neće doživjeti kao oazu, već kao usahlu pustinju.

NACIONAL: Kakav je vaš stav o izbjeglicama iz Sirije i ostalih kriznih žarišta, koje su praktički pred vratima Hrvatske? Kako bi, po vama, bilo najbolje pomoći tim ljudima koje je rat protjerao iz njihovih domova?

Za vrijeme Domovinskog rata i u Viroviticu su stigla djeca izbjeglice, a moji roditelji odmah su primili jednog dječaka iz Slavonskog Broda. Živio je i školovao se sa mnom i mojim bratom kod nas u Virovitici. Jeo je i pio isto što i nas dvojica. U meni alarm za pomoć ljudima u nevolji oduvijek zvoni i svijetli.

NACIONAL: Radikalna desnica sve je jača i to u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj. Kako se vi nosite s tom činjenicom? Smetaju li vam otvoreni napadi na emigrante i građane druge vjere i nacionalnosti ili se pokušavate udaljiti od tih problema?

Jačanje ekstremista i desnice gotovo uvijek je odraz nezadovoljstva i ozbiljan alarm za uzbunu. To sa sobom povlači manjak empatije za druge i drugačije. Mene drugi i drugačiji čine bogatijim stanovnikom ovog planeta!

NACIONAL: Svojevremeno su vas optužili da ste zapravo projekt određene interesne skupine ljudi koja zarađuje na vašoj slavi te da je vaša popularnost umjetno izazvana. Jeste li imali kakvu dodatnu podršku pri usponu do pozicije na kojoj ste sada i kako se uopće nosite s takvim optužbama i insinuacijama?

Iza nas je 15 godina opstanka na sceni, šest studijskih albuma, jedan EP, dok sedmi studijski album koji je najavljen singlovima “Tango”, “Saturn”, “Kraj” i od ovog tjedna “Jantar”, izlazi u listopadu. Netko tvrdi jedan megahit, ja kažem preko 70 autorskih pjesama poput “Bilo je dobro dok je trajalo”, “Vrati se”, “Ruska”, “John Travolta”, “Eskim”, “Tremolo”, “Ima li budnih”,”Tango”, “Saturn”…

Neke od pjesama dobacile su do šireg auditorija i postale soundtrack nečijeg života, neke su ostale naše, intimne, međutim, stojimo iza svake. Ne moraju sva djeca biti odlikaši. Sve vrijeme našeg stasanja i boravka na sceni imali smo ogromnu podršku naših obitelji, djevojaka i malenog broja velikih prijatelja. Rješavanje teorija zavjere prepuštam specijalistima za spomenutu problematiku.

NACIONAL: Porina ste osvojili već 2014. ali u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe, i to ne za album već za EP. Vaše pjesme klasičan su primjer pop rock pjesama. Je li vam zasmetalo što ste osvojili Porina za tu kategoriju, a ne, recimo, za rock album godine?

Porini nam ne smetaju. Eventualno kada brišemo prašinu; u tom slučaju podignemo ih, pobrišemo i potom vratimo kamo pripadaju.

NACIONAL: Jesu li ta nominacija prošle godine i sama nagrada greška Upravnog odbora Porina, vaše diskografske kuće ili glasačkog tijela?

Nisam tu nominaciju doživio kao grešku. Porini vam neće donijeti ni odnijeti publiku ili koncerte. Porina smatramo lijepom prigodom da se družimo s ljudima s kojima se volimo družiti do dugo u noć, sa ili bez kipića u rukama.

NACIONAL: Koliko ste koncerata održali i kakva je bila posjećenost vaših koncerata? Pripremate li se posebno za nastupe ili vam je to već postala svakodnevna rutina i na neki način “posao” kojim se bavite? 

Prošla godina bila je za nas prosječna po broju koncertnih nastupa, lijepa dvoznamenkasta obljetnička brojka. Brojati ljude na koncertu stvarno ne stignem, međutim, broj i nije toliko bitan ako su pravi ljudi ispred pozornice. Glazba je poziv, nešto kao svećenstvo. Razlike se očituju tek kada na red dođe šesta Božja zapovijed. Inače, i nakon toliko godina pred izlazak na pozornicu osjećam fibru i određenu tremu, valjda je to dokaz da mi je i dalje stalo.

NACIONAL: Koliko je zapravo teško bilo dospjeti do pozicije na kojoj ste sada?

Bilo je teško doći iz grada koji sve do nas nije imao bend sa studijskim izdanjima ili ozbiljniju scenu od koje bismo dobili vjetar u leđa ili barem savjet. Morali smo na vlastitoj koži osjetiti sve dječje bolesti. Međutim, preselili smo se u Zagreb, upisali i ispisali  fakultete pa sve uložili na glazbu. Jednom kada se odlučite za takvo što, više nema natrag. Plodove svog rada ubiremo već dugi niz godina, međutim, s plodovima treba znati, ne smijete biti pohlepni i proždrljivi.

• ‘STANJE U DRŽAVI JE KATASTROFALNO. Divim se rijetkim bljeskovima i osobnim pobjedama malih ljudi. Moja generacija Hrvatsku neće doživjeti kao oazu, već kao usahlu pustinju’

NACIONAL: Znači li ovaj aktualni uspjeh ujedno i financijski dobitak i svojevrsnu materijalnu sigurnost?

Ima jedna uzrečica u glazbenom svijetu koja kaže da “vrijediš onoliko koliko ti vrijedi posljednji album”. Glupo bi bilo očekivati da zarađujemo jednako kao i prije 10-ak godina. Ipak, i dalje nas jedan igrač Dinama, i to ne prvotimac već onaj na posudbi u Lokomotivi, sa svojom godišnjom plaćom sve zajedno spremi u džep.

NACIONAL: Zahvaljujući pravilima showa “The Voice”, kao predstavnik mlade generacije rock pjevača bili ste pozvani da sudjelujete u žiriju. Kakva iskustva nosite iz tog showa?

“Voice” je čudo! Nema baš svatko privilegij okusiti čari takve produkcije, a kamoli sudjelovati i pritom mentorirati u jednom tako profesionalnom projektu. Uistinu mi je bilo čast i zadovoljstvo sudjelovati i raditi.

NACIONAL: Koliko je vaše sudjelovanje u tom showu pomoglo karijeri grupe Vatra?

Odmoglo nam zasigurno nije.

NACIONAL: Pred vama je, po nekima, vaš koncert karijere koji ćete održati 23. listopada u Domu sportova. Iza vas je preko sto održanih koncerata u svim krajevima Hrvatske u proteklih godinu dana. Imate li svejedno tremu? 

Naravno da imam tremu! U Domu sportova gledao sam bendove koji su utjecali na moje glazbeno sazrijevanje. Hodočastio sam tamo još kao srednjoškolac, putovao vlakom iz Virovitice, spavao na kolodvoru, gledao Fiju Briju i govorio sam sebi: uf što bih ja dao da jednom zasviram u Domu sportova sa svojim bendom. Eto, stvarno trebate paziti što si želite u životu.

NACIONAL: Neposredno pred koncert objavit ćete novi, sedmi studijski album koji ste već najavili s četiri singla i najnovijim “Jantar”. Što ako novi singl ne prođe ni približno dobro kao prethodna četiri i što ako glazbeni kritičari proglase vaš novi album najlošijim u vašoj karijeri?

Zar glazbeni kritičari još uvijek postoje? Za singl nikad ne znaš koliko će daleko dobaciti. Kad ga pustimo u eter, on postaje svačiji i o njegovoj sudbini odlučuje publika. Bez lažne skromnosti, naš novi album nikako neće biti najlošiji u našoj karijeri, a za sudbinu novog singla “Jantar” držimo si palčeve da uđe ljudima pod kožu.

NACIONAL: Koliko vam uopće znači mišljenje glazbenih kritičara? Koliko njihov stav o vašim pjesmama i njihove recenzije uopće mogu pomoći ili odmoći karijeri grupe Vatra?

Pravi kritičari znaju dati savjet, ukazati na pogrešku i tako pripomoći daljnjem razvoju. Mi smo ponekad toliko unutra da ne uviđamo kamo brod zapravo plovi. Nažalost, u svojoj karijeri upoznao sam svega četvoricu pravih kritičara, od kojih dvojica više nisu među nama.

NACIONAL: Kao i tijekom priprema za snimanje svih ostalih albuma, i za ovaj ste se povukli u svojevrsnu izolaciju ne bi li pripremili i uvježbali nove pjesme. Kako izgleda ta vaša izolacija?

Kad bih vam otkrio, više to ne bi bila izolacija. Neke stvari jednostavno valja zadržati za sebe.

NACIONAL: Ima li kakvih pomaka u zvuku i na novim pjesmama u odnosu na prethodne albume?

“Tango” je skladan na klaviru i uopće nema gitare. “Saturn” je pjesma na kojoj smo spojili matrice, elektroniku i nas petero. “Kraj” je prvi potpuni autorski rad Irene Celio-Cega, u kojoj se kao instrument pojavljuje francuska harmonika, slijedi “Jantar”… najbolje da procijenite sami u kojoj mjeri smo se zaigrali.

• ‘TIJEKOM DOMOVINSKOG RATA moji roditelji su primili dječaka iz Slavonskog Broda. U meni alarm za pomoć ljudima u nevolji oduvijek zvoni i svijetli’

NACIONAL: Koliko je za karijeru jedne rock grupe, važan odnos među članovima?

Vatra je nastala u Virovitici, znamo se gotovo čitav život, isprepleli smo se poput korijenja drveća u virovitičkom parku. Mi smo frendovi, kumovi, šogori, ali to ne znači da si ponekad ne spomenemo familiju. Međutim, razgovorom i slavonskom šljivom pomiri se nepomirljivo.

NACIONAL: Sa svojom djevojkom niste u braku, ali osim intimne veze, i u poslovnom ste odnosu s obzirom na to da je ona menadžer grupe Vatra. Kako funkcionira taj intimno poslovni odnos?

Nina se uglavnom brine o PR-u benda. Ne znam ni jednu drugu osobu na planetu koja bi imala toliko strpljenja i živaca za moje svakodnevne ideje, prijedloge, upite i strahove.
Do sada nisam upoznao sposobnijeg i inteligentnijeg PR menadžera, uvijek odmjerena i s visokim kriterijima za sve! Intimu vam neću otkrivati, neke stvari ostaju samo za nas.

NACIONAL: Dolaskom kćeri Dite sigurno vam se život promijenio. Na koji način? Koliko vremena provodite s kćeri?

Kao i kod većine normalnih roditelja, fokus se jednostavno pomakne s tebe na dijete. Dosta izbivam iz kuće zbog obaveza pa pokušavam nadoknaditi kad god je prigoda.

NACIONAL: Je li vas uloga oca promijenila kao osobu, ali i kao pjevača i gitarista rock grupe? 

Uloga oca postavila je redoslijed: otac, partner, autor, pjevač, gitarist.

NACIONAL: Iza vas su punih 15 godina rada, šest studijskih albuma i jedan mega hit, a pred vama koncert karijere. Osjećate li se umorno?

Umorno?! Upalu mišića i umor osjećaju kampanjci, mi smo odavno odlučili trčati maraton s preprekama, sprint nas nikada nije zanimao.

NACIONAL: Vaš singl “Tango” postavio je rekord te proveo punih 26 tjedana na broju jedan nacionalne top liste, ujedno postavši i najemitiranija domaća pjesma 2014. godine. Istovremeno, pojavila se sva sila zlonamjernih komentara da vam je trebalo punih 15 godina da dođete do pozicije na kojoj ste sada. Kako to komentirate?

Ne zamaram se zlonamjernima i jalnima. Dok jedni ogovaraju, drugi rade i stvaraju.