IGOR RAKONIĆ DRUGAČIJI JE LJUBITELJ FILMA. Stvorio je Vukovar Film Festival na kojem će se sljedećeg tjedna premijerno prikazati nagrađivani filmovi iz Berlina, Sundancea i Cannesa.

Svatko tko se iole razumije u umjetničke filmove, zna da se u gomili filmskih festivala koji se ljeti (i ne samo ljeti) održavaju u Hrvatskoj, najbolji, najhvaljeniji i najnagrađivaniji prikazuju na festivalu u Vukovaru. U utorak je objavljena lista filmova koji će se prikazivati na ovogodišnjem, devetom po redu Vukovar Film Festivalu koji se održava od 24. do 29. kolovoza. Listu filmova predvode probrana djela nagrađivana na festivalima u Cannesu, Berlinu i Sundanceu, a samo s ovogodišnjeg Berlinalea dolazi čak šest filmova koji su osvajali nagrade.

Festival je zasluga Igora Rakonića, rođenog Vukovarca, ujedno direktora kompanije Discovery Film koja se bavi distribucijom kvalitetnih američkih filmova, kao i hvaljenih i nagrađivanih filmova izvan engleskog govornog područja. Iako na hrvatskoj obali svake godine raste broj filmskih festivala, Rakonić se tvrdoglavo odlučio pomoći rodnom gradu organizirajući festival bez pomoći države i sponzora kakvu takav festival zaslužuje.

NACIONAL: Prije godinu dana filmski kritičar Nenad Polimac napisao je da će se najbolji filmovi na hrvatskim festivalima tog ljeta, gledati u Vukovaru. Prema objavljenoj listi filmova, isto se događa i ove godine. Kako uspijevate dobiti sve te filmove za Vukovar Film Festival, od novog Woodyja Allena do osvajača nagrada u Berlinu, Cannesu i Sundanceu?

Organizatori VFF-a su grad Vukovar i trgovačko društvo Discovery d.o.o., koje ove godine obilježava 25 godina djelovanja u distribuciji filmova. Upravo ta činjenica ključni je faktor koji Vukovaru osigurava festival na kojemu veliki europski i svjetski filmovi imaju svoje hrvatske premijere. Naime, naše dugogodišnje poslovne veze s nezavisnim producentima omogućile su nam da festival iz godine u godinu ima stabilan rast kvalitete prikazanih filmova. Ovogodišnji program VFF-a broji čak 15 filmova recentno prikazanih na ovogodišnjim top festivalima poput Cannesa, Berlina ili Sundancea.

Tako, primjerice, s netom završenog Cannesa prikazujemo novi film Woodyja Allena “Nerazuman čovjek”, Mattea Garronea “Priča nad pričama”, Stephanea Brizea “Cijena života”, Nannija Morettija “Moja majka” i Corneliua Porumboiua “Blago”. Iz berlinske konkurencije prikazujemo novi film Wernera Herzoga “Kraljica pustinje”, Radua Judea “Bravo!”, Andreasa Dresena “Dok smo sanjali”, Andrewa Haigha “45 godina”, Sebastiana Schippera “Victoria”, Malgorzate Szumowske “Tijelo”, Alekseya Germana “Pod električnim oblacima” i Patricija Guzmana “Biserno dugme”. S ovogodišnjeg Sundancea prikazujemo dobitnika nagrade žirija, film “Zemlja bez zakona” u režiji Johna Macleana. Kao i uvijek dosad, naša dokumentarna selekcija prepuna je kvalitetnih dokumentaraca koji progovaraju o raznim temama na intrigantan način koji gledatelje zakucava za sjedala i pritom ostavlja širom otvorenih osjetila.

  • ‘FESTIVAL JE SKUPA IGRAČKA. Što se tiče HAVC-a, njemu je na čast što nas tretira kao petorazredni događaj. Valjda će jednog dana čelnici HAVC-a reći zašto nas tako tretiraju’

NACIONAL: Ove godine prvi put imate dva žirija, jedan za dugometražne i kratke filmove, drugi za dokumentarne. Kako je došlo do toga da posebno istaknete sekciju dokumentarnih filmova?

Nekoliko je razloga za formiranje zasebnog dokumentarnog žirija. Dokumentarni film već nekoliko godina doživljava pravu renesansu. Dokumentarci od standardnih TV formata postaju prava filmska remek djela. Podatak da se u svijetu godišnje snimi 37.000 dokumentaraca govori o tome da je publika prepoznala vrijednost dokumentaraca, što je neminovno povećalo produkciju. Sukladno svjetskim trendovima, ocjenjivanje dokumentarnih filmova prepustili smo struci, a žiri čine pravi profesionalci – Đelo Hadžiselimović, Dana Budisavljević i Robert Zuber. Treći razlog formiranja dokumentarnog žirija uvjetovan je i činjenicom da nije lako pogledati i evaluirati sve filmove iz duge i kratke igrane konkurencije te iz dokumentarne. Kako u Vukovaru prikazujemo vrhunske dokumentarce, onda je ta selekcija zaslužila i poseban, vrhunski žiri.

NACIONAL: Postoje li filmovi koje ste željeli prikazati na festivalu, ali niste uspjeli zbog restrikcija dobivenih iz Hollywooda?

Da, svake godine imamo listu filmova koje iz ovih ili onih razloga nismo mogli prikazati na festivalu. Ove godine tu listu predvode dva filma. Film Todda Haynesa “Carol”, za koji je Rooney Mara u Cannesu dobila nagradu za najbolju glumicu, nismo dobili jer su producenti odlučili da prije američke premijere film nigdje ne smije biti prikazan. Taj film sigurno će biti nominiran za Oscara. Drugi film je animirana ekranizacija kultnog “Malog princa” u režiji Marka Osbornea. Međutim, oba filma uskoro ćemo početi prikazivati u hrvatskim kinima, u redovitoj distribuciji.

NACIONAL: Na ovogodišnjem berlinskom festivalu devet filmova je podijelilo nagrade, od čega će čak šest biti prikazano u Vukovaru. Možete li opisati kako ste priskrbili većinu najboljih filmova s Berlinalea za prikazivanje u Vukovaru?

Ako imate na umu da filmove zapravo kupujete naslijepo, kada još nisu do kraja snimljeni, uz dodatni pritisak konkurencije, taj podatak zapravo je fascinantan uspjeh. Kako jedna osoba ne može pokriti pregovarački dio i istovremeno biti na projekcijama filmova, presudnu ulogu imaju koordinirane aktivnosti nekoliko osoba koje Discovery šalje na festivale. Sve to ima svoju cijenu, ali sve rane liječi zadovoljstvo da Vukovar ima najbolji filmski program u Hrvatskoj. Inozemni agenti i menadžeri iznimno cijene to što je Vukovar Film Festival od prvih dana posvećen europskim i američkim art filmovima te nam to omogućava da s njima uspostavimo kvalitetan kontakt.

NACIONAL: Da bi se tako kvalitetan festival organizirao, potrebno je puno novca. Kako u tome uspijevate, s obzirom na to da vas HAVC financira s gotovo dvostruko manjim iznosom no što daje festivalima u Motovunu i Zagrebu?

Kvalitetan filmski festival prilično je skupa igračka. Dio proračunskog novca dolazi od sponzora, u prvom redu od glavnog pokrovitelja Hrvatskog telekoma koji je s nama od prvog festivala, zatim od grada Vukovara, a tu je i naš volonterski rad na festivalu. Što se tiče HAVC-a, njemu je na čast što nas tretira kao petorazredni kulturni događaj.

NACIONAL: Što bi Vukovar Film Festival trebao napraviti pa da ga HAVC podrži s većim financijskim iznosom?

To je pitanje na koje nemam racionalan odgovor. Prema kvaliteti filmova, posjećenosti, broju lokacija, broju festivalskih radionica, broju okruglih stolova iz industrije, razvoju mlade publike, profiliranosti… Vukovar Film Festival spada u sam vrh domaćih filmskih festivala. Nadam se da će jednog dana čelni ljudi HAVC-a dati neki suvisli odgovor na to pitanje.

NACIONAL: Nije li paradoksalna situacija da se svi u državi kunu kako treba pomoći dijelovima Hrvatske uništenima u ratu, a kada treba pomoći tako, za Slavoniju i Hrvatsku, značajnom festivalu, onda odjednom nema dovoljno novca?

Nije li paradoksalno da su nekada ljudi migrirali u bogatu Slavoniju, a danas se iz te iste Slavonije bježi van trbuhom za kruhom? Građani Vukovara i sam grad najveći su stradalnici Domovinskog rata. Od nekadašnje industrije ostali su samo tragovi. Razumljivo je da lokalna zajednica ima limitiran proračun s kojim nije lako upravljati i izdvajati za kulturu. Ono što ne možemo podvesti pod zdravi razum jest okretanje glave HAVC-a od kvalitetnog filmskog festivala, gotovo jedinog istočno od Zagreba.

NACIONAL: Prošle godine neki od čelnika Motovun Film Festivala izveli su medijski udar na Vukovar Film Festival. U sklopu okruglog stola na temu filmskih festivala u Hrvatskoj, izjavili su da bi vam trebalo zabraniti organiziranje festivala u Vukovaru jer, po njima, distributer filmova ne bi smio biti i organizator festivala. Koji je, po vama, bio cilj tog napada i je li taj sukob okončan?

Za dobrim konjem daleko se praši. Ne bi nas napadali da smo minoran festival. Ovako, s kvalitetom i svim drugim aspektima koje VFF ima, postali smo kamenčić u cipeli koji je hitno trebalo izbaciti van. Zanemarujući činjenicu da je grad Vukovar ravnopravan partner Discoveryju u organizaciji festivala te sramotno monstruozne teze da nam zato što smo privatnici treba uskratiti državna sredstva, to govori najviše o stanju svijesti onih koji su nas napadali. Drugim riječima, ako ulažete vlastiti novac u festival, tada vam nisu potrebna državna sredstva, a ako ne ulažete ništa od vlastitih sredstava, nego samo imate poziciju broj 1 na izvoru državnih sredstava, tada ste legitimni i treba vam dati još više. Da stvar bude zanimljivija, i Zagreb Film Festival bavi se distribucijom filmova, ali su izuzeti od kamenovanja filmskog kulturnog establišmenta. Ili je ZFF imao sreće da je sve kulturno kamenje bačeno na nas ili su dobri s bacačima kamenja. Mala bara puna krokodila koji se poznaju i interesno su povezani. Hrvatska je raj za filmske producente čije filmove financira zajednica do trenutka njihova završetka, kada u jednom metafizičkom trenutku sva prava prelaze isključivo u vlasništvo producenta za cijeli svijet i za cijeli život. Dok je tako, Hrvatska je genijalna, ali kad se novac zajednice daje u projekt koji financiraju trgovačko društvo i lokalna zajednica, tada je Hrvatska jedina banana država u kojoj su i takve stvari moguće.

  • ‘SRAMOTNE SU teze onih koji su nas napadali da nam treba uskratiti državni novac jer ulažemo vlastita sredstva, a oni koji ih ne ulažu, trebaju dobiti još i više’

NACIONAL: Poznati ste kao najveći distributer art i neameričkih filmova u Hrvatskoj. Gdje nalazite interes za distribuciju takvih filmova ako znamo da multipleksi odgajaju publiku tako što im najčešće serviraju visokobudžetne akcijske filmove ili jeftine romantične komedije?

Discovery pored art i neameričkih filmova, distribuira i blockbustere bez kojih ne bi mogao opstati. Riječ je o balansu komercijalnog i art filma u kojemu prvi financira drugi tip filma, koji osobno više volimo.

NACIONAL: Festival poput vukovarskog je popularan, u Hrvatskoj se gledaju filmovi na festivalima, ali kada isti ti filmovi dođu u redovitu kino distribuciju, gledanost je mala. Zašto je tome tako?

Grad Zagreb čini 80 posto kino tržišta. Ako u Zagrebu nemate arthouse repertoarnu kinodvoranu, tada ne postoji model povećanja gledanosti tzv. festivalskih filmova. Za taj tip filma sve drugo su sekundarni razlozi, uključujući i nelegalno preuzimanje sadržaja s interneta.

NACIONAL: Prije gotovo tri godine pokrenuli ste kablovski filmski kanal KINOTV koji nudi selekciju filmova sličnu onoj Vukovar Film Festivala. Je li KINOTV postalo mjesto gdje pravi ljubitelji filmova, koji ne žele gledati isprazne hollywoodske hitove, mogu uživati?

KINOTV je kablovski filmski kanal čiji 24-satni program čini kombinacija hollywoodskih hitova i art filmova, osvajača nagrada s raznih svjetskih festivala. Takav filmski kanal ne postoji u Hrvatskoj i svi oni koji cijene prave filmove, iznimno su zadovoljni našim kanalom. Mi svoje kriterije nećemo mijenjati, a svi oni koji su oduševljeni programom Vukovar Film Festivala, kroz određeno razdoblje sve te filmove moći će gledati na KINOTV-u.

NACIONAL: Koji je cilj Vukovar Film Festivala u sljedećim godinama?

Kada se dostigne neka određena točka razvoja festivala, ona najčešće organizatore baca u konformistički položaj koji rezultira putem prema dolje. Da bismo izbjegli tu zamku, postavili smo si vrlo visoke ciljeve koji ponajprije upućuju na širenje izvan granica Hrvatske.

Komentiraj

FOTO:Nacional
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.