Predsjednik Hrvatske zajednice županija Goran Pauk u intervjuu za Hinu govori o najavljenom smanjivanju broja županija, traži da ih vlada uključi u raspravu o toj temi tvrdeći da ih SDP-ova niti jednom nije primila na sastanak, poručuje i kako zdravstvo, školstvo i socijalu treba vratiti ‘pod županijske skute’ te priznaje da mu je žao što nije postao ministar turizma.

U programu Mosta, koalicijskog partnera HDZ-a, je smanjenje broja županija. Iz Vladinih krugova je neslužbeno u medije puštena informacija po kojoj bi Hrvatska umjesto 21 županije imala pet do sedam regija? Kako na to gledate?
– I Hrvatska zajednica županija i ja osobno gledam na to kao nešto što je pravi izazov. Već sam nekoliko puta rekao kako bilo kakvi prijedlozi ne mogu biti realizirani ako se, prvo, ne provedu kvalitetne analize koje će pokazati što se u ovih 20 godina općenito dogodilo u regionalnoj i lokalnoj (samo)upravi i, drugo, bez konzultacija s nama koji županije i predstavljamo. Mi smo u Zajednici županija uvjereni da će županije ostati ovakve kakve jesu, ali ne zato što to tako mi želimo da bismo sačuvali sebe i svoje pozicije, nego zato što analiza koja se ne može napraviti za pet mjeseci, već u mandatu ove Vlade, pokazati da županije trebaju opstati. Prihvaćamo ulaženje u raspravu, ali uvjereni smo da ni jedna analiza neće pokazati da će regija kvalitetnije funkcionirati od županija. Uvođenjem regija samo radimo na novoj centralizaciji zemlje u regionalnim centrima.
Postoji li ijedna varijanta u kojoj bi se bez velike bure spojila zadarska i šibenska županija kojoj ste Vi na čelu? Možda kada bi se županijske ovlasti ravnomjerno rasporedile u ta dva grada?
– To je pitanje koje mi upravo želimo potaknuti raspravom o regijama, spojenim županijama ili kako god ih već nazvali. Ako imamo ravnomjerno spajanje ovlasti, nismo li opet napravili isto – dva ravnopravna grada, u kojoj svatko u jednom mora biti na čelu, samo u jednoj regiji? Ovo je svakako i pitanje koje moramo postaviti i građanima Zadra i Šibenika i njihovih okolica.
Zagovornici smanjenja broja županija govore kako Danska s 5,5 milijuna stanovnika ima pet regija, Austrija s osam milijuna ima devet pokrajina, kontinentalna Francuska s 60 milijuna 22 regije, a Hrvatska s 4,3 milijuna stanovnika ima 20 županija i Grad Zagreb. Drže da je to previše?
– Svaka država ima svoj model koji funkcionira, ali ti modeli ne moraju nužno opstati i u Hrvatskoj. Zamislite da zbog nekoliko dokumenata svi Francuzi moraju osobno po taj dokument otići u Pariz? Mi ističemo kako je Hrvatska jedna od najcentraliziranijih država u Europi i bez obzira na to što imamo 20 županija i Grad Zagreb, nemamo dovoljno ovlasti kako bismo uopće mogli provoditi neke zadaće kao što ste naveli u primjerima Francuske, Danske ili Austrije. Previše se govori o broju županija, a premalo se govori o njihovom sadržaju. Navedimo primjer Irske u kojoj lokalna uprava ima veće ovlasti u razvoju, kako ekonomskom i lokalnom, tako i razvoju cijele zajednice, a u budućnosti se želi postići snažnija decentralizacija funkcija.
Kao argument za smanjenje broja županija navodi se skupa i neučinkovita uprava. Kako to komentirate?
– U cijeloj upravi općenito nužno je provesti reforme i od toga zaista ne trebamo bježati. No, ono što ću opet istaknuti jest da nam se pruže ovlasti i sredstva koja će omogućiti te reforme.
.Jeste li zadovoljni sadašnjom preraspodjelom poreza između središnje države i lokalne samouprave ili biste vi to riješili drugačije?
– Fiskalna decentralizacija je svakako još jedna tema na koju moramo staviti naglasak. Županije su fiskalno oslabljene – glavni izvor prihoda je porez na dohodak koji nije siguran prihod; ako neki poduzetnik i ima pogon i zaposlenike u nekoj županiji, a središte tvrtke je nominalno u Zagrebu, sva dobit vraća se u Zagreb, a ne u županiju. Zbog toga se županije zalažu za fiskalnu decentralizaciju – da svaka županija ostvari prihod od svojih ljudskih i prirodnih resursa. Županije trenutačno nemaju dovoljno fiskalnih kapaciteta jer novac odlazi državi, a tek minimalan dio se vraća na županijsku razinu. Hrvatskoj je iznimno potrebna izmjena Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Županije su unatoč trima provedenim poreznim reformama s kojima su izgubile izvorne prihode dokazale da su  učinkovite u izvršavanju svojih zadaća, transparentne u svom poslovanju i otvorene za suradnju do kvalitetne reforme.
Trebaju li županije dobiti nove funkcije tj. treba li im dati više ovlast? Koje funkcije treba spustiti s države na županije te kako gledate na ideju da županije upravljaju i KBC-ima?
– Županije apsolutno trebaju dobiti nove i veće ovlasti. Kapacitet imamo i svakako se slažemo da županije mogu biti još efikasnije, ali sukladno tome nužna su i sredstva kako bi te ovlasti mogli kvalitetno provoditi. Često nam se daju novi poslovi bez da su osigurani izvori prihoda za njihovo ispunjenje, kao npr. izdavanje lokacijskih i građevinskih dozvola… A onda se dogodi da država preuzme poslove sadašnje državne uprave i organizira ih kroz ispostave istih u svakoj županiji. To nema smisla. Mislimo da prvenstveno te poslove državne uprave treba vratiti pod županijske skute, kao kompletno zdravstvo, školstvo i socijalu gdje mi do sada “polovično” odrađujemo dio značajnog posla. Mi smo usmjeravatelji unaprijed odobrenih državnih sredstava, pa se u biti, u tim djelatnostima svodimo na obično transferiranje novca prema tim institucijama, umjesto da u cijelosti upravljamo s njime i procesima u tim poslovima.
Tumači se da HDZ ne želi smanjiti broj županija samo zato što je velika većina župana iz vaše stranke?
– Domoljubna koalicija i Tomislav Karamarko se od starta zalažu za opstanak županija, ali trenutnu Vladu čini i Most nezavisnih lista koji ima drugačiji stav. Bit ću slobodan pa ću opet reći kako ovo nije borba za naše pozicije niti su župani u prvom planu. Ono što želimo jest da u ovu raspravu budemo uključeni kao partneri, jer nas prošla vlast na čelu s SDP-om niti jednom nije primila na sastanak.
Nedavno  ste proveli istraživanje o stavu građana prema županijama po kojem se 90 posto ispitanih usprotivilo ideji da smanjenje broja županija bude prva mjera za racionalizaciju državnog proračuna?
– Da, i napomenuo bih kako je 30 posto ispitanika (ujedno i najviše) izjavilo kako bi prva mjera trebala biti smanjivanje broja ministarstava. Isto tako, ispitanici su izjavili kako bi županije bolje od države odredile prioritete za proračunska ulaganja. Ovo istraživanje nam je važno, i smatramo da i Vlada i struka i Zajednica županija u svakom trenutku treba na umu imati mišljenje građana.
Čulo se i mišljenje kako bi ustroj Hrvatske na povijesne regije (Dalmacija, Slavonija, itd.) mogao politički biti vrlo opasan jer bi podijelila zemlju, a tu su i navodni strahovi od autonomaštva. Što mislite o tome?
– Ne bih taj prijedlog nazvao opasnim, već teško ostvarivim jer bi to značilo da bi neke povijesne regije ipak morale biti pripojene nekim drugima. Primjerice Međimurje koje nema veliku teritorijalnu površinu, no povijesno se smatra regijom. Smatramo da bi takav ustroj dodatno zakomplicirao političku situaciju u društvu koje je ionako ideološki vrlo podijeljeno.
Mediji su Vas spominjali kao vrlo izglednog kandidata za mjesto ministra turizma iz kvote HDZ-a. Je li Vam žao što to niste postali?
– S jedne strane mi je žao, to bi bio prirodan put napredovanja u političkoj karijeri. S pozicije župana na ministra i to turizma, koje u većini slučajeva pripada Istri ili Dubrovniku. A tu je moja županija napravila puno i još će više u budućnosti. Žao mi je i radi ovog našeg puka koji još od pokojnog Jose Jurasa očekuje ministra u Vladi RH. S druge strane, radi osobnog i obiteljskog života i mira, nije mi žao. Međutim, želim istaknuti da mi je bila osobita čast biti ozbiljan kandidat za ministra u Vladi RH i to sam u razgovoru rekao i premijeru, a i predsjedniku Karamarku.

Komentiraj


FOTO:Goran Stanzl/PIXSELL
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.