NEPOSREDNO PRED NASTUP na Špancirfestu, a nakon dojmljivog koncerta u pulskoj Areni, Bruno Jakubović iz grupe Dubioza kolektiv dao je intervju za Nacional u kojem govori o aktualnoj političkoj i društvenoj situaciji u Hrvatskoj i BiH.

Prvi album “Dubioza kolektiv” objavljen je 2004. da bi krajem iste godine bio objavljen i EP “Open Wide”, na kojem su gostovale britanske zvijezde Benjamin Zephanaia i Mush Khan iz pakistansko-britanskog benda Fun da Mental. Četiri godine kasnije, Dubioza kolektiv objavljuje svoj prvi album na bosanskom jeziku “Firma Ilegal”, na kojem na vrlo radikalan, ali i sarkastičan način opisuje stanje u društvu. Svojim tekstovima, energičnim nastupima te zaraznim punk-rock-ska-funk ritmovima, postupno postaje sve popularniji u većem broju zemalja. Krajem srpnja ispunio je pulsku Arenu do posljednjeg mjesta i oduševio publiku. Sa šest studijskih albuma i dva EP-a te menadžerima koji se brinu za nastupe u sjevernoj i južnoj Americi, Rusiji, Italiji i Francuskoj, Dubioza kolektiv uvjerljivo je najuspješnija rock grupa s ovih prostora. Ove godine nastupila je i na prestižnom britanskom open air festivalu u Glastonburyju, a 23. kolovoza moći će je uživo slušati i gledati i publika na Špancirfestu u Varaždinu. Brano Jakubović odgovorio je na pitanja o globalnom uspjehu benda, “politički nekorektnim” pjesmama koje izvode, podršci koju često daju građanima prilikom izlaska na ulice, nemirima u Bosni i Hercegovini, posljednjem albumu “Apsurdistan” i EP-u “Happy machine” te novom albumu koji uskoro izlazi.

NACIONAL: Kakav je bio osjećaj nastupiti u pulskoj Areni, koju ste s grupom S.A.R.S. krajem srpnja napunili do posljednjeg mjesta?

Kada smo dobili ponudu da sviramo solistički koncert u pulskoj Areni, moram priznati da smo se malo usrali jer to je zaista prestižna lokacija i ne pruža se čovjeku takva prilika svaki dan. Zato smo jako puno energije uložili u to da što bolje odradimo koncert. Jako smo sretni zbog velikog odaziva ljudi koji su učinili da se Arena trese.

NACIONAL: Nastupali ste ove godine i na jednom od najvećih open air festivala na svijetu, u Glastonburyju, i to čak dva dana zaredom. Dakako, tome treba pridodati i stotine održanih koncerata širom svijeta i distribuciju vaših albuma na gotovo svim kontinentima. Postoji li kakva formula za globalni uspjeh?

Nama je najmanje bitno jesmo li negdje svirali prvi ili peti te misli li netko da smo najuspješniji ili ne. Bitno nam je da je na tom Glastonburyju kompletna publika bila u zraku i da smo čak i osiguranje natjerali da pleše. Tajna formula za uspjeh ne postoji, a i da je znamo, nismo budale da je otkrivamo drugima. Teško je izmjeriti koliko te neko voli, a još teže znati na što u kojoj zemlji ljudi reagiraju. Pretpostavljamo da se mogu identificirati s nekom od priča iz naših tekstova. U nekim zemljama naš crni humor je smiješan, a negdje su možda reagirali samo na energiju na koncertima. Vidite i na samim nastupima da ljudi u različitim zemljama drugačije reagiraju na određene stvari i da ih se ne može promatrati kao homogenu grupu te svima pričati iste šale i svirati isti set pjesama. Uvijek pokušavamo reagirati na lokalne teme i pronaći neku paralelu koja će jednostavnije objasniti o čemu mi to zapravo pričamo.

  • ‘AKO NAKON IZBORA i dalje više energije trošiš na nabavku pendreka, suzavaca i policijskih vozila, nego na rješavanje stvarnih problema, onda prizivaš nasilje’

NACIONAL: Koliko su toj činjenici pridonijeli i vaši albumi koje ste poklonili publici putem besplatnog downloada?

Nama se taj način distribucije muzike čini mnogo poštenijim od pokušaja da se po svaku cijenu ljudima proda muzika na komadu plastike upakiranom u celofan. Našem svjetonazoru je puno bliže sistem u kojem, kada objaviš pjesmu, ona na neki način postane opće dobro i dostupna ljudima besplatno. Ako se ljudima dopadne to što su čuli, oni će već pronaći način da podrže bend.

NACIONAL: Koliko puta do sada su vaši albumi besplatno preuzeti?

“Apsurdistan” preko 300.000 puta, a novi EP “Happy Machine” oko 250.000 puta.

NACIONAL: Godišnje širom svijeta odradite najmanje stotinu koncerata. Je li takav ritam naporan?

Pola života potrošili smo da bismo došli do točke gdje sviramo ovoliko koncerata i sada bi najgluplje bilo žaliti se na to po onom otrcanom rokerskom šablonu kako nam je teško jer putujemo, mijenjamo hotelske sobe i ujutro ne znamo u kojem smo se gradu probudili. Svi smo prije Dubioze imali bliske susrete s fizičkim radom i vrlo dobro znamo da je kopanje kanala puno teže od pjevanja.

NACIONAL: Svoju glazbu opisujete kao politički nekorektnu. S obzirom na tekstove vaših pjesama, prije bi ih trebalo opisati kao društveno korektne jer ste najveći kritičari aktualnih društvenih kretanja i lokalnih, političkih, apsurdnih poteza. Jeste li ikada imali problema zbog “političke nekorektnosti”?

Tu i tamo bilo je nekih pokušaja da se stvore problemi, ali se to uglavnom pretvaralo u PR noćnu moru za nekog lokalnog političara koji bi pokušao spriječiti održavanje koncerta. Naši političari dobro su naučili lekcije iz oblasti odnosa s javnošću pa, umjesto konfrontacije, uglavnom odaberu eskiviranje i ignoriranje bilo kakve kritike, dolazila ona od građana, opozicije, nevladinog sektora ili umjetnika. Umjesto odgovora na kritike, puno bolje se osjećaju kada mantraju izlizane priče o zaštiti nacionalnih interesa i opasnostima koje nam prijete od vjekovnih, mrskih neprijatelja. Prema takvim ljudima nikada ne možeš biti dovoljno politički nekorektan jer su oni uvijek za jednu stepenicu nekorektniji.

NACIONAL: Svaki bunt u BiH, ali i šire, dobije vašu podršku. Nedavno ste tako prigodnom pjesmom / reklamom podržali radnike tvornice deterdženata “Dita”, koja je bila pred zatvaranjem. Koliko takav čin može pomoći ljudima da se osvijeste i počnu gledati na svijet oko sebe drugim očima?

Ne vjerujemo u romantične priče o bendovima koji jednim potezom i uz pomoć dviju pjesama pokreću revolucije i rješavaju goruće probleme u društvu. Mi se trudimo animirati ljude da razmišljaju o nekim temama koje im možda trenutno i nisu u fokusu interesa; da neke priče, kojih baš i nema u medijima, izvučemo na površinu te ih ispričamo na način koji je blizak ljudima i s kojim se mogu identificirati.

NACIONAL: Kako danas komentirate građanski bunt u BiH? Kome ste dali podršku? Može li se takvo što ponoviti?

Ti protesti u veljači izgledali su nam potpuno realno i očekivano, s obzirom na to da smo i sami bili direktni sudionici. Poslije nekoliko zaista velikih ali mirnih protesta koji su se događali tijekom godine, a koje su vlasti ignorirale, bilo je jasno da će narod u jednom trenutku pokušati otići korak dalje kako bi establišmentu pokazao da ima i drugih načina da ga se čuje. Svakom normalnom jasno je da reakcija političara na zahtjeve građana, na neki način, garantira nove proteste i nemire. Ako nakon izbora i malo drugačije raspodjele ministarskih fotelja, i dalje više energije trošiš na nabavku pendreka, suzavaca i policijskih vozila, nego na rješavanje stvarnih problema, onda jednostavno prizivaš nasilje.

NACIONAL: U jednom intervjuu rekli ste da je vaš cilj potaknuti ljude da razmišljaju, a ne govoriti im što da misle ili što da rade. Koliko ste uspješni u toj misiji?

Nitko ne voli da mu pametuješ i glumiš autoritet. Ljudi puno bolje prihvaćaju poziv na dijalog i mi svakodnevno dobivamo gomilu poruka na društvenim mrežama s konkretnim pitanjima, idejama, prijedlozima… To nam je jako bitno jer tako znamo da ne pričamo u prazno, već da netko s druge strane sluša i spreman je reagirati.

NACIONAL: Prateći stanje u Bosni i Hercegovini, Time magazin i BBC došli su do zaključka da ste vi svojevrsni legitimni glas Bosne i Hercegovine. Prija li vam uloga glasnogovornika obespravljene većine ili je to breme vašoj glazbenoj karijeri? 

Nismo nikada pokušavali preuzeti ulogu nečijeg glasnogovornika, stoga se nismo ni trudili opravdati preuzetu ulogu. Jednostavno, mi pričamo priče koje pričamo i kada se nađemo sa svojom rajom u kafani.

  • ‘NEMA RAZLIKE između lijevih i desnih jer svi, čim se domognu vlasti, posegnu za istim kreditom MMF-a te jednakom brzinom prodaju resurse i državne kompanije’

NACIONAL: U pjesmi “Tranzicija” s albuma “Apsurdistan”, na kojem progovarate o aktualnom stanju u društvu, osvrnuli ste se i na tradicionalni sukob ljevice i desnice stihom: “Jer ljevica se ponavlja k”o pokvarena traka, a desnica još samo za onaniju je šaka.” Što ili tko je alternativa?

Već sama konstrukcija “tradicionalni sukob” objašnjava koliko je to sve besmisleno. Na našim prostorima ne postoji suštinska razlika između lijevih i desnih jer i jedni i drugi, čim se domognu vlasti, posegnu za istim kreditom MMF-a te jednakom brzinom prodaju prirodne resurse i državne kompanije. Način na koji je EU brutalno kaznio Ciprasovu vladu u Grčkoj zbog pokušaja da odabere drugačiji put, ne ostavlja previše nade da će se u balkanskim državicama uskoro pojaviti netko tko će se osmjeliti pokušati nešto slično.

NACIONAL: Svojevremeno ste izjavili da “ne vjerujete u idealiziranu Europsku uniju koju nam, u vidu bajke pred spavanje, serviraju naši političari kada im ponestane ideja za rješavanje nekog od aktualnih problema”. Mislite li da je EU utopija ili tu ima nekog kruha za nas?

EU je načelno dobra ideja koja u praksi baš i ne funkcionira onako kako je zamišljena. Ako pogledamo kako se odvijala priča s Grčkom ili kakav je odnos Europe spram migranata iz Afrike i Bliskog Istoka, vidimo gomilu problema koje treba riješiti. Naša regija je na marginama EU i naši problemi nisu baš u centru pažnje, tako da je bolje da se sami pokušamo snaći za svoj kruh jer bismo mogli crknut” od gladi čekajući briselsku štrucu.

NACIONAL: U pjesmi “No escape (from Balkan)”, koja je ujedno i najavila vaš EP “Happy Machine”, opisali ste život gastarbajtera iz naših krajeva, kojima je Balkan upisan u DNK, stihom: “Ali kada probam rakiju, u glavi mi anarhija, natrag u dobro poznatu formu, nema bijega s Balkana.” Kako očekivati bolje društvo ako nam je Balkan u krvi? 

U toj pjesmi igramo se sa stereotipima koje zapadnjaci imaju o Balkanu, ali i s iskrivljenom percepcijom koju imamo o sebi samima. Balkan nije nešto što je u pravilu loše; kao svaka regija, ima svojih dobrih i loših strana. Mi smo takvi kakvi jesmo i jednostavno trebamo pronaći svoje mjesto u svijetu i način da se osjećamo ravnopravnima.

NACIONAL: Prvi album objavili ste 2004. na engleskom jeziku. Štoviše, na vašem EP-u “One Wide”, objavljenom iste godine, ostvarili ste suradnju s britanskim reggae zvijezdama Benjaminom Zaphanaihom i Mushom Khanom iz grupe Fun Da Mental. Jeste li ostali u kontaktu s njima?

Uglavnom komuniciramo mailovima i preko Facebooka.

NACIONAL: Album “Firma Ilegal” objavili ste 2008., prvi na materinskom jeziku. Zašto ste odlučili odustati od engleskog jezika i početi pjevati na bosanskom?

Nikada nismo odustali od nekog jezika, naprotiv, uživamo u kombinacijama različitih jezika jer nam pružaju mogućnost da iz različitih uglova sagledamo i ispričamo svoje priče. Samo smo aplicirali sustav u kojem naizmjenično objavljujemo albume na različitim jezicima.

NACIONAL: Prošle godine objavili ste EP “Happy Machine”. Je li došlo vrijeme za novi studijski album?

Novi album je spreman i čeka na objavljivanje. Zvat će se, kao i najavni EP, “Happy Machine” i bit će objavljen kroz nekoliko mjeseci.

NACIONAL: Hoće li biti na bosanskom, engleskom ili nekom trećem jeziku?

Većinom na engleskom jeziku; jedna pjesma je na španjolskom, a jedna na jeziku urdu.

NACIONAL: Znate li već koga ćete zvati za gostovanje na albumu?

Na EP-u koji je objavljen prošle godine je pjesma “Hay Libertad”, na kojoj gostuje bend La Pegatina. Imali smo veliku sreću da naletimo na najtalentiranijeg trubača na planetu, imena Džambo Agušev. Sreli smo se u Skoplju s namjerom da pokušamo snimiti trubu na dvjema pjesmama. Izašli smo poslije devet snimljenih. Kad je prvi put puhnuo u trubu, više nije bilo povratka. Džambo će nam se pridružiti na bini u Varaždinu, na Špancirfestu. Preporučujemo svima da pogledaju koncert Aguševi Džambo Orkestra, također na Španciru, 23. kolovoza, na pozornici na Trgu Miljenka Stančića. Na ostatku albuma bit će još interesantnih gostovanja, ali sačekat ćemo da album bude objavljen da ne pokvarimo iznenađenje.

NACIONAL: Koje su vas društvene teme posebno privukle, a koje ćete obraditi na novom albumu? 

Kada se na kraju pogleda album u kompletu, najviše pjesama priča o raznim oblicima i manifestacijama slobode. O slobodi govora, kretanja, dijeljenja informacija ili slobodi da se na livadi, u improviziranoj napravi, ispeče omiljeno alkoholno piće, a što je zbog raznih EU pravilnika sada postalo ilegalno u mnogim zemljama. Tome u čast, na omotu albuma je malo uputstvo za sastavljanje vesele mašine.

Komentiraj

FOTO:Dubioza Kolektiv
PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.