Šef predstavništva Europske komisije u RH za Nacional objašnjava u čemu su teroristički napadi ujedinili članice EU-a, govori o problemu izbjeglica, krijumčarenju oružja i ljudi na balkanskoj ruti, regulaciji Schengena i odnosima s Turskom i Rusijom

Od formiranja novog saziva Europske komisije pod vodstvom dugogodišnjeg luksemburškog premijera Jeana-Claudea Junckera prošla je godina dana. Bila je to burna godina u kojoj su Europu potresale brojne krize, od ekonomske koja je gotovo dovela do bankrota Grčke, Portugala i Španjolske, preko izbjegličke krize biblijskih razmjera kojoj se ne nazire kraj, do tragičnih terorističkih napada u Parizu početkom godine, a onda i u petak, 13. studenog. Svi ovi događaji, smatraju analitičari, ozbiljno su uzdrmali temelje Europske unije i Schengenskog prostora. U međuvremenu je Francuska proglasila tromjesečno izvanredno stanje, a stupanj uzbune zbog neposredne opasnosti od terorizma podignut je u Bruxellesu na najvišu razinu. Pitanje globalne sigurnosti bit će i tema ovotjednog sastanka u okviru procesa “Brdo-Brijuni” u Zagrebu, na koji stižu i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk i američki potpredsjednik Joe Biden.

Na dan kada se u Bruxellesu održavao izvanredni sastanak ministara unutarnjih poslova i pravosuđa koji je sazvalo luksemburško predsjedništvo nakon tragičnih događaja u Parizu, za Nacional je razgovarao Branko Baričević, šef Predstavništva Europske komisije u Republici Hrvatskoj. Baričević je prvi veleposlanik Europske komisije u Hrvatskoj od njenog stupanja u punopravno članstvo EU-a. On je diplomat s dugim stažem prvo u Washingtonu, a onda upravo u centru europskih institucija u Bruxellesu gdje je, kao šef hrvatske Misije pri EU proveo punih sedam godina, od 2005. do 2012. U tom razdoblju radio je za dva predsjednika Republike i tri premijera i sa svima je, kaže, ostao u odličnim odnosima. Bila su to zanimljiva vremena u kojima se Hrvatska spremala za članstvo, prepuna prepreka i neugodnih iznenađenja. Od blokade pregovora zbog generala Ante Gotovine, preko slovenskog sprečavanja završetka pregovora zbog Piranskog zaljeva, do ostavke premijera Ive Sanadera. Taman kad se ponadao manje stresnom mandatu u Portugalu, gdje je već bio imenovan za veleposlanika, otvorilo se mjesto predstavnika Europske komisije u Zagrebu koje mu je bilo veći izazov. Na pitanje je li podvojena ličnost – budući da u svojoj zemlji predstavlja međunarodnu zajednicu i u njeno ime mora povremeno prenositi neugodne poruke hrvatskoj vladi – smije se i kaže da mu je to prirodno stanje. “Osjećam se i građaninom Hrvatske i Europljaninom, uvjeren sam da je ono što je dobro za EU dobro i za Hrvatsku, iako zahtjevi mogu biti teški. Što bude bolje Hrvatskoj, to će biti bolje i Europi, siguran sam u to.”

U prošli petak, kasno popodne Baričeviću radno vrijeme još nije bilo završilo. Za Nacional je razgovarao dok je čekao vijesti s izvanrednog sastanka ministara unutarnjih poslova i pravosuđa koji su se okupili u Bruxellesu, na kojem su dogovarali nove zajedničke mjere sigurnosti u EU.

NACIONAL: Spekuliralo se da bi se zbog novonastalih okolnosti mogao ukinuti Schengenski prostor i proglasiti mini-Schengen na prostoru zemalja Beneluxa, Njemačke i Austrije. No to se nije dogodilo. Kako to komentirate?

Mislim da je do ovog sastanka došlo u pravom trenutku nakon poziva Francuske, bilo je važno i dobro da su se ministri svih zemalja članica okupili, osobito zbog spekulacija da se sprema kraj Schengenskog prostora. Te su priče na sastanku otišle u pravom pravcu ne s ciljem da se zatvorimo, nego da iskoristimo ovu tešku situaciju da nas ujedini. Postignut je i konkretan dogovor o tome da se među zemljama dijele informacije o putnicima u zrakoplovu, dakle da se liste imena putnika međusobno razmjenjuju, kao i da se uvede kontrola ne samo na ulazu u Schengenski prostor, nego i na vanjskim granicama Europske unije i za njene građane, budući da je kontrola do sada postojala samo za građane trećih zemalja.

NACIONAL: Nije li čudno da se ti podaci do sada nisu razmjenjivali?

Slažem se da je to možda čudno jer su takvi pritisci postojali nakon terorističkih napada na SAD, ali Europa se uvijek odupirala pretjeranim kontrolama, nastojeći naći ravnotežu između slobode kretanja i sigurnosti. Pitanje je isključuje li jedno drugo i u kojoj mjeri. Različite zemlje imale su različita iskustva, no ova situacija nas je ujedinila i sada krećemo u novu fazu.

NACIONAL: Kako se Hrvatska postavila na ovom sastanku?

Drago mi je čuti i da se Hrvatska izuzetno konstruktivno postavila i da se pripremila kao zemlja vanjske granice, o čemu je govorio ministar Ranko Ostojić. Mi ćemo zbog svoje specifične uloge sigurno imati i neke dodatne akcije kojima ćemo pojačati nadzor, iako je on pojačan od trenutka kada je započela izbjeglička kriza. Želio bih dodati i da je Komisija pokrenula niz promjena regulative, od kojih je možda najvažnija ona o kontroli vatrenog oružja koje cirkulira Europskom unijom. I tu će se tražiti strože praćenje i razmjena informacija među zemljama, što može pomoći u sprečavanju, ali i rješavanju terorističkih akcija.

NACIONAL: Na žalost, ponovo je taj nesretni zapadni Balkan, odnosno jugoistok Europe detektiran kao problematično područje s kojeg se krijumčari oružje iz prošlih ratova.

Da, upravo na tu temu će se u prosincu održati konferencija EU-a o zapadnom Balkanu, na kojoj će se na ministarskoj razini pokušati naći rješenje kako da se ta balkanska ruta izbjeglica, ali i oružja i krijumčarenja ljudi stavi pod bolji nadzor, za što je naravno potrebna suradnja među tim zemaljama, ali i novi mehanizmi Unije.

NACIONAL: Prošloga petka započeo je novi oblik terorističkog rata, a izveli su ga uglavnom francuski i belgijski državljani arapskog porijekla. Odmazda pojačanim bombardiranjem Sirije je počela, a u Parizu je odrađen spektakularan lov na teroriste. Francuska je prvi put u povijesti EU-a zatražila aktiviranje članka 42 (stavak 7.) Lisabonskog ugovora i pomoć svih zemalja članica. Zašto nije aktivirala i članak 5 Sjevernoatlantskog sporazuma?

Najvažnije je to što je francuska vlada pokrenula poziv na solidarnost. Osim spomenutog članka Lisabonskog ugovora postoji još jedan, članak 222 u kojem se govori o solidarnosti u slučajevima terorističkog napada. Teško je reći u ovom trenutku uključuje li aktivacija ovog članka vojnu pomoć jer je to stvar svake zemlje članice.

NACIONAL: Izbjeglička kriza prilično je razjedinila Europu u kojoj različite zemlje nude različita rješenja. S jedne stranke Angela Merkel širom je otvorila vrata, s druge strane Mađarska, pa i Slovenija grade žičane ograde. U svijesti ljudi, osobito nakon nemilih događaja u Parizu, dodatno je stvorena veza između izbjeglica i terorizma. Može li Europa zauzeti zajednički stav o pitanju izbjeglica?

Neposredno nakon napada na Pariz održan je skup G20 u Antaliji na kojem je predsjednik Europske komisije Juncker, pod dojmom onoga što se događalo, naglasio da većina ljudi koji su u tom izbjegličkom valu, od Sirije do Iraka, upravo bježe od istih tih ljudi koji su počinili zločine u Parizu. Iako, naravno, u tako velikoj masi ljudi sasvim sigurno može biti ubačenih terorista. Osim toga, većinu terorističkih napada posljednjih nekoliko godina, a bili su tu i London i Madrid i drugi gradovi, počinili su građani zemalja Europske unije. I zato te dvije pojave nikako ne smijemo povezivati. Ali ovu situaciju moramo shvatiti kao upozorenje da se ponovo ujedinimo i uvedemo strože kontrole i bolju suradnju na svim razinama. Spomenuli ste i da pojedine zemlje članice individualno postavljaju zidove, ograde, zatvaraju granice. Mi u Komisiji mislimo da takve mjere neće riješiti problem izbjeglica. Ako ga želimo riješiti, moramo bolje komunicirati i razmjenjivati naše podatke i tako ćemo se puno bolje obraniti, nego individualnim zatvaranjem granica. Uostalom, pripadnici takozvane predschengenske generacija će se sjetiti da smo i prije imali terorističke napade, iako smo imali granice i granične kontrole. Ponavljam, ono što nam treba je bolja razmjena informacija i usklađeni trening ljudi koji rade kontrole.

NACIONAL: Nedavno je na Malti održan izvanredni sastanak upravo na temu izbjegličke krize. Da su dovedene u pitanje ne samo granice Schengenskog prostora, nego i zajednička vanjska i sigurnosna politika upozorio je i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk. Hoće li se, nedugo nakon što joj je Hrvatska pristupila, EU raspasti zbog tih pitanja?

U posljednje vrijeme stalno se spominje raspad Europe. Ja ipak vjerujem da ćemo mi iz ovakvih situacija izlaziti sve jači i jači jer temelji EU-a su puno dublji, a najvažnije su vrijednosti koje nas povezuju, kao što su sloboda i tolerancija i otvoreno tržište, ali naravno i mnogostruki zajednički interesi. Cilj usvojenih mjera o čuvanju vanjskih granica nije kontradiktoran, one nastoje sačuvati otvorenost unutar kontinenta i osigurati slobodno kretanje ljudi, roba i kapitala jer nama je pretpostavka opstanka gospodarski i životni rast.

NACIONAL: Nije li čudno da, izuzev Hrvatske, najveću ksenofobiju i najmanju empatiju za izbjeglice pokazuju nove zemlje članice?

Da, moram priznati da smo mi u Komisiji bili izuzetno zadovoljni načinom na koji je hrvatska javnost prihvatila izbjeglice. No, to je vjerojatno i posljedica povijesnih i drugih okolnosti. Hrvatska je ne samo srednjoeuropska, nego i mediteranska zemlja koja je bila otvorena morem, otvorena u komunikaciji. Možda se zaboravlja da je Hrvatski sabor prije sto godina proglasio Muslimane ravnopravnim građanima Hrvatske. A osim toga, prije dvadeset i pet godina mi smo bili u situaciji da naši sugrađani u kolonama bježe pred ratom samo s jednom vrećicom, na što nas je najbolje podsjetila godišnjica Vukovara. Naši ljudi se toga sjećaju i zato je kod nas vjerujem sasvim druga atmosfera o prijemu izbjeglica, nego u nekim drugim zemljama srednje Europe.

NACIONAL: Krajem rujna donesen je plan o izbjegličkim kvotama kojem su se Mađarska i ostale zemlje Višegradske skupine, Češka, Rumunjska i Slovačka, oštro usprotivile. Dapače, mađarski premijer Viktor Orbán zaprijetio je da će podnijeti tužbu protiv Europske komisije Europskom sudu. Je li se to već dogodilo i kakve se posljedice mogu očekivati?

Ne znam je li gospodin Orbán podnio tužbu, ali znam da smo mi tim kvotama nastojali riješiti jedan gorući problem i objasniti zemljama da je članstvo u Uniji slično braku: dijelimo dobro i zlo. Kad je bilo dobro, Unija ga je svesrdno dijelila sa svojim članicama, a kada je zlo očekujemo da svaka članica podnese svoj dio tereta i prihvati one kojima je najteže. Hrvatska bi trebala prihvatiti 6300 izbjeglica, u skladu sa svojim mogućnostima i veličinom. Moram reći da je povjerenik Europske komisije Dimitris Avramopoulos koji je bio u Zagrebu pozitivno ocijenio hrvatsku konstruktivnost i odao priznanje Vladi na spremnosti da primi izbjeglice. To je proces koji je tek počeo, prve izbjeglice izmještene su iz Atene i Rima u Luxemburg i Švedsku. Ide se polako jer ti ljudi prvo moraju proći dobro obavljenu registraciju na onim već mitologiziranim hot spotovima u Grčkoj i Italiji, no za sada sa skromnim rezultatima. Osim toga, prestat će se propuštati ekonomski migranti iz Maroka i ostalih zemalja u kojima nema rata. Srbija i Makedonija već ih zaustavljaju, a to će raditi i Hrvatska, Slovenija i Austrija.

NACIONAL: To je procedura koju je predvidjela Europska komisija. No stvarnost je drugačija, Mađarska je zatvorila granicu, Slovenija gradi žicu, što će biti kada Njemačka zatvori granicu? Je li Turska rješenje problema? I što joj Europa nudi, osim tri milijarde eura pomoći? Nije li EU bila jako licemjerna prema Turskoj koja je s nama otvorila pregovore 2005. i otada se nije pomakla u njima?

Upravo smo objavili nova izvješća o napretku zemalja kandidatkinja i aspirantica za članstvo, među kojima je i ono o Turskoj, u kojem je prepoznata važnost ove zemlje zbog njene veličine, geostrateškog položaja, energetskog potencijala, ali i gospodarske snage. Interes je Europske unije da se pregovori s Turskom ponovo aktiviraju, uz napore obje strane. Jer i Turska mora mnogo toga učiniti na planu ljudskih prava, slobode medija i treba provesti reforme koje su se tražile od svih kandidata. No radi se i o turskom interesu. Jer ovo što se događa u njenom susjedstvu, u Siriji i Iraku, veliki su problemi za Tursku. U tijeku su pregovori u kojima sudjeluju sve zainteresirane strane, Rusija, SAD, EU, Saudijska Arabija i Iran. To Tursku stavlja u vrlo važnu poziciju i ona postaje nezaobilazan faktor. Moramo raditi zajedno, ali i poštovati činjenicu da reforme koje Turska mora provesti slijede njihovu unutarnju logiku i dinamiku.

NACIONAL: Što je sa suradnjom s Rusijom koja se oštro uključila u rat protiv ISIL-a? Hoće li se stvoriti novo savezništvo i što će u tom slučaju biti sa sankcijama protiv Rusije koje joj je nametnula EU?

Predsjednik Komisije Juncker poslao je pismo predsjedniku Vladimiru Putinu s prijedlogom za otvaranje dijaloga na temu suradnje u borbi protiv terorizma. Komisija to naravno ne može sama, zemlje članice su tu jako bitne. I francuski predsjednik François Holland planira putovati u Moskvu. U ovoj situaciji jasno je i da Rusija ima svoje interese u angažmanu u Siriji. U svakom slučaju, ova teška situacija možda može pomoći da se prevladaju međusobne razlike, a onda da se pronađu rješenja i za druge probleme. Za sada ne mogu reći hoće li se ukinuti sankcije.

NACIONAL: Europska komisija odobrila je 16,5 milijuna eura pomoći Hrvatskoj za prihvat izbjeglica. Kad će taj novac doći? Je li to dovoljno za ono što je Hrvatska potrošila i što će potrošiti za prihvat?

To ne bi trebalo trajati predugo, s obzirom na situaciju koja traži trenutnu akciju. Ali naravno, mora se poštovati i procedura koja zahtijeva određenu dokumentaciju. Povjerenik Avramopoulos u Zagrebu je prepoznao i pohvalio napore hrvatske Vlade. Vlada je pripremila i odaslala zahtjev Europskoj komisiji i ja se nadam da ćemo uskoro to moći naplatiti. To je sličan mehanizam koji je upotrijebljen kad su se desile poplave u Hrvatskoj, kada smo novac dobili relativno brzo.

NACIONAL: Nova hrvatska vlada morat će se suočiti s procedurom prekomjernog deficita u kojoj se država nalazi, a o kojoj javnost ne zna dovoljno.

Gospodarski rast veći je no što smo proljetos pretpostavljali, međutim činjenica je i da javni dug raste brzinom koja bi mogla ugroziti naše planove za saniranje deficita. To se može zaustaviti samo provođenjem stvarnih strukturnih reformi na koje Komisija ukazuje već drugu godinu.

Komentiraj