GULIVER / GETTY IMAGES

ZHANG YIMOU, NAJSLAVNIJI KINESKI REDATELJ, ekskluzivno za Nacional govori o situaciji u Kini, cenzuri i slobodama, kulturnoj revoluciji, suradnji s glumicom Gong Li te razlozima zbog kojih uvijek režira povijesne filmove

Kada 5. studenoga na kinesko-američkom filmskom samitu u Los Angelesu kineski redatelj Zhang Yimou dobije nagradu za životno djelo, bit će to još jedna u nizu nagrada za, po mnogima, najboljeg kineskog redatelja svih vremena. Nakon što su njegovi filmovi tri puta bili nominirani za Oscara za najbolji strani film, nakon što je u devedesetima tri puta pobijedio na festivalu u Veneciji, dva puta na festivalu u Berlinu i jednom na festivalu u Cannesu, logično je da sada, sa 64 godine, počne dobivati nagrade za životno djelo.

Nisu samo devedesete bile uspješne za Zhanga Yimoua. Početkom 21. stoljeća snimio je atraktivne povijesno-borilačke spektakle kao što su “Heroj”, “Kuća letećih bodeža” i “Prokletstvo krizantema”, vizualno fascinantne filmove koji su bili gledani i u hrvatskim kinima. Nakon takvih uspjeha, nije ni čudno što mu je kineska vlada povjerila organizaciju i režiju otvaranja Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine. To nije bio kraj njegove karijere jer je Zhang Yimou nastavio snimati filmove, pa je tako 2011. režirao ratni spektakl “Cvijeće rata” s Christianom Baleom u glavnoj ulozi koji je bio jedan od najgledanijih filmova te godine u Kini, pored brojnih hollywoodskih hitova. Njegov posljednji film prošlogodišnji je “Povratak kući” koji je prikazan u Cannesu, a opisuje događaje iz vremena “Kulturne revolucije” u Kini. U filmu kći prijavljuje majku i oca vlastima zato što su pobjegli iz radnog kampa da bi, kao balerina, mogla dobiti glavnu ulogu u predstavi.

Sve to dovoljan je razlog za ekskluzivni intervju sa Zhangom Yimouom za Nacional. Nagrada za životno djelo ne zaustavlja ga u redateljskim planovima, njegov sljedeći projekt na kojem radi je novi spektakl, film “Veliki zid”, u kojem će mu glavnu ulogu glumiti Matt Damon.

NACIONAL: Kina se promijenila posljednjih deset godina. Kako je to utjecalo na filmsku industriju?

Kina se i u filmskoj produkciji posljednjih godina jako razvila, kao što se razvija u ekonomskom smislu. Međutim, u osamdesetim i devedesetim godinama svaki film koji se snimio bio je umjetnički i nije bilo komercijalnih radova. A onda smo ušli u 21. stoljeće i započelo je nešto za što i sam moram preuzeti krivicu. Snimio sam film “Heroj”, s kojim je počela era komercijalnih filmova u Kini. Sada u Kini vlada “fast food” produkcija, filmovi se snimaju po hollywoodskim metodama. Smatram da treba naći pravi balans, nemam ništa protiv velikih komercijalnih hitova, ali ne možete ne snimati umjetničke filmove kojima ćete privući stariju publiku i vratiti je u kina. Trenutno je filmsko tržište napravljeno za generaciju koja je rođena u osamdesetim i devedesetim godinama, ali ne smije se zanemariti starija publika. Svi trebaju shvatiti da Kina treba kvalitetne filmove, a ne igrati samo na kvantitetu.

NACIONAL: Kada se u Europi govori o Kini, često se spominje sloboda govora i cenzura na filmu. Postoji li još uvijek snažna cenzura?

Što se tiče cenzure u kineskom filmu, nema načina da je izbjegnete. Svi redatelji suočavaju se s mogućnošću da ih cenzuriraju onog trenutka kada počnu snimati film. Zato se najprije scenarij filma preda nadležnom državnom tijelu da ga odobri. Sačinjava ga između 50 i 60 osoba i predstavnici su raznih institucija vlasti. Nakon što ga oni odobre, možete početi snimati film. Tijekom snimanja nitko vas više ne nadgleda. Kada snimite prvu verziju, ponovo je date tom istom tijelu na pregled i oni daju svoje mišljenje. Nakon toga možete potpuno dovršiti film. Moram reći da su oni razumni, a kako sam iskusan redatelj koji je tu proceduru prošao puno puta, onda znam što im odgovara, a što ne, odnosno što će izbaciti iz filma. Zato mi je taj cjelokupni proces postao nešto sasvim normalno. To i nije tako loše jer uslijed određenih nametnutih ograničenja, recimo toga kojom temom u filmu se uopće možete baviti, prisiljeni ste, kao redatelj, biti iznimno kreativan. Primjerice, članovi državnih tijela koji provjeravaju vaš film imaju manje od 30 godina i trebate razmišljati o tome da im on bude privlačan.

NACIONAL: Govoreći o kineskim vlastima, prošle godine ste kažnjeni zato što ste prekršili “politiku jednog djeteta”, a priznali ste krivicu jer imate troje djece i platili kaznu od milijun eura.

To je pravilo koje vrijedi za sve u Kini, to je nešto poput cenzure, ne možete ga izbjeći. Kinezi koji ga žele izbjeći odlaze u inozemstvo i postaju roditelji, a dijete dobiva inozemnu putovnicu. Ja sam vrlo zaposlen, neprestano snimam u Kini, pa nisam imao vremena otići u inozemstvo i tako riješiti problem. Pravilo je pravilo i ja sam platio kaznu.

  • ‘U KINI VLADA fast food produkcija, filmovi se snimaju po hollywoodskim metodama. Ali morate snimati i umjetničke filmove kojima ćete privući stariju publiku’

NACIONAL: Kineski filmovi i dalje su hvaljeni i nagrađivani, pa je tako prije dvije godine film “Dodir grijeha” koji je režirao Zhangke Jia u Cannesu nagrađen za najbolji scenarij, dok je film “Crni ugljen, tanak led” redatelja Diaoa Yinana lani pobijedio u Berlinu. Pritom se moglo primijetiti više slobode u tim filmovima, nego što je to bilo prije.

Promjene se svakako dešavaju zato što se Kina otvara i na financijskom i na ekonomskom planu, ali su one jako male. Svaki put morate voditi vlastitu bitku. Morate provjeravati do kuda možete ići, koje su to granice koje ne smijete prijeći. Slažem se da će jednog dana cenzura nestati, ali ne potpuno. I te promjene ići će vrlo sporo.

NACIONAL. Vaš posljednji film “Povratak kući” obilježen je ponovnom suradnjom s Gong Li, s kojom ste neprestano surađivali tijekom prvih deset godina karijere. Kako je bilo ponovno raditi zajedno?

To vam je poput ponovnog susreta starih prijatelja. Mi imamo povijest dugogodišnje suradnje. Ona je shvatila koliko je teška uloga u filmu kada je pročitala scenariji, pa mi je odmah rekla: “ako uspijem na pravi način odigrati ulogu, tada ću moći reći da sam prava glumica”. Smatrala je da su sve njezine dosadašnje uloge u mojim filmovima bile lagane, a sada je naišla na jednu vrlo tešku. Zato se nevjerojatno strpljivo posvetila ulozi, istraživala ju je u detalje, pa me je neprestano iznenađivala tijekom snimanja filma. To ja zovem pravom suradnjom. Kako ona nema klasičnu glavnu ulogu zato što se pojavljuje samo u 50 minuta filma, stoga je njezin zadatak bio da je napravi što boljom. To je bilo vrlo teško, ali ipak je uspjela.

NACIONAL: Ona je sjajna glumica, lijepa i glamurozna, a u filmu ste joj dodijelili ulogu starije žene. Kako ste uspjeli od nje napraviti manje glamuroznu ženu, a više običnu i svakodnevnu?

Upravo se na fleksibilnosti glumica vidi koliko su dobre ili nisu. U pripremama za film isprobavali smo mnoge kostime, a ona je sama na kraju odlučila da želi biti obična žena. Ona zna da je to uloga s kojom neće glamuroznošću privući publiku, nego da će je pridobiti kvalitetnom glumom. Sama je to odlučila i to je čini velikom glumicom. Za nju je bilo lako odabrati drugačiji smjer. Svaka darovita glumica želi glumom otići u dva suprotna smjera – jedan je ekstremno glamurozan, a drugi je onaj smjer u kojem je iznimno ružna. A najteže je glumiti osobu koja se nalazi u sredini, između ta dva ekstrema. Običnu ženu koja izgleda kao svaka druga osoba. To je najveći izazov za svaku glumicu.

NACIONAL: Ne samo da ste se odabirom Gong Li za glavnu glumicu vratili počecima, nego ste to napravili i s radnjom filma koji vizualno ne izgleda tako raskošno kao vaši najveći hitovi.

Mnogi su mi novinari to rekli i moram se složiti sa svima vama. Kao što znate, prije desetak godina snimao sam velike, blještave hitove a sada sam se vratio počecima u kojima nisam snimao raskošne filmove. Za mene je to bio izazov jer mnogi redatelji, onog trenutka kada dosegnu određenu visoku razinu, žele neprestano ići dalje i više. Zato je povratak korijenima iznimno težak, ali istovremeno se time pokazuje jesi li doista dobar redatelj ili nisi. I zato sam odabrao povratak korijenima.

NACIONAL: Tema filma “Povratak kući” je “Kulturna revolucija” u Kini. Sjećate li se tog razdoblja kineske povijesti?

To je vrijeme kojeg se jako dobro sjećam jer se događalo u mojoj mladosti, od moje 16. do 26. godine. Svaka obitelj u Kini tada je osjetila “Kulturnu revoluciju”, i to tragično. Bilo je to tragično razdoblje kineske povijesti. U filmu “Povratak kući” imate lik 20-godišnje djevojke, ona glumi kći Gong Li, i svoja sjećanja na tu revoluciju pretočio sam u njezin lik. Ona, primjerice, radi u tekstilnoj industriji, a to mi je vrlo dobro poznato jer sam u to vrijeme i ja sedam godina radio u tvornici tekstila. Roditelji smatraju da je to bilo loše razdoblje života u Kini i zato o tome ne žele pričati svojoj djeci. Zbog toga mlade generacije ne razumiju što se tada događalo. Nije problem u tome što oni ne žele znati, nego što im roditelji o tome ne žele pričati. Kada sam snimio “Povratak kući”, roditelji i djeca odlazili su u kino kako bi vidjeli moj film. On je inspirirao roditelje da se otvore i kažu djeci što se tada događalo. Nakon toga, mnogi mladi Kinezi počeli su pisati internetske blogove u kojima su prenosili sve ono što su im roditelji ispričali o “Kulturnoj revoluciji”. To je bilo vrlo zanimljivo jer se iz toga moglo vidjeti kako “Kulturna revolucija” i danas utječe na stariju generaciju i da su se nove zainteresirale za to razdoblje kineske povijesti.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da prije šest godina snimite film “A Woman, a Gun and a Noodle Shop”, kinesku verziju filma “Krvavo jednostavno” braće Coen?

Nakon što sam 2008. režirao otvorenje Olimpijskih igara u Pekingu, imao sam šest mjeseci slobodnog vremena. Pripremao sam novi film, ali još nisam bio spreman započeti snimanje. Kako nisam želio potrošiti to vrijeme, pomislio sam da bih mogao režirati neki drugi film, a bilo mi je jasno da šest mjeseci nije dovoljno da napišem scenarij ili adaptiram knjigu. Onda sam se sjetio kako je Martin Scorsese snimio film “Pokojni”, remake kineskog filma “Pakleni poslovi”. Više u šali sam rekao “ako je Scorsese napravio remake kineskog filma, onda bih ja mogao snimiti remake američkog filma i tako postati prvi kineski redatelj koji je adaptirao neki američki film”. Prvo mi je pao na pamet film “Krvavo jednostavno”, prvi film braće Coen koji jako volim. Dobro je bilo to što priča nije bila komplicirana, imala je samo nekoliko likova, pa sam shvatio da bih film mogao snimiti za šest mjeseci. Kada su braća Coen vidjeli moju verziju, u e-mailu su mi napisali kako nisu mogli ni zamisliti da se na takav način može adaptirati njihov film.

NACIONAL: Koliko je organizacija svečanosti otvorenja Olimpijskih igara u Pekingu bio težak posao?

Isprva sam mislio da ću moći tijekom tri godine dugih priprema za organizaciju svečanog otvorenja Olimpijskih igara u Pekingu imati vremena raditi filmske scenarije. Pokazalo se da to ipak nije bilo tako jer su pripreme za otvorenje bile kompliciranije no što sam očekivao. Jedan Kinez mi je rekao da je nevjerojatno kako sam sve to izdržao, vjerojatno zato što sam u dobroj tjelesnoj kondiciji, jer bi svaki drugi redatelj pao na koljena od tolikog rada.

  • ‘SVI KINESKI REDATELJI suočavaju se s mogućnošću cenzure. Zato se scenarij filma prvo preda nadležnom državnom tijelu na odobravanje’

NACIONAL: Što je bio najveći izazov u organizaciji svečanosti otvaranja?

Bilo je užasno komplicirano jer sam morao brinuti o mnogim detaljima. Olimpijske igre bile su od nacionalnog interesa za Kinu, pa sam morao brinuti o raznim kriterijima i zadanim standardima. Ali Olimpijske igre su i međunarodni događaj, pa sam morao zadovoljiti i svjetske standarde. Održao sam oko četiri tisuće sastanaka na kojima sam sve dogovarao, od malih stvari kao što je dizajn kostima do velikih, državničkih problema. S jedne strane, morao sam misliti na državne interese, a s druge sam želio postići da ceremonija bude kvalitetno organizirana jer nas je gledao cijeli svijet. I zato je to bilo užasno komplicirano.

NACIONAL: Kada ste se vratili velikim produkcijama, snimili ste film “Cvijeće rata”, u kojem je glavnu ulogu imao Christian Bale. Jeste li osjećali veliku odgovornost, s obzirom na to da je to bio najskuplji film ikada snimljen u Kini jer je proračun iznosio 90 milijuna dolara?

Naravno da sam osjećao veliku odgovornost, ne samo zbog novca, nego i zbog toga što su na tom filmu radili ljudi iz različitih zemalja koji su govorili različitim jezicima, a ja sam sve to morao uskladiti. I to mi je bio najveći izazov. Na sreću, sve je prošlo dobro, ali sam tada odlučio da ću se posvetiti snimanju filmova s manjim proračunom jer mi je lakše voditi cijeli proces.

NACIONAL: Uvijek snimate povijesne filmove. Planirate li snimiti film čija se radnja događa u sadašnjem vremenu?

Kina se mijenja tako brzo i kada bih snimio film o današnjici, on bi već sutradan zastario. Teško je snimiti film koji bi opisao kinesku suvremenost. U umjetnosti stvari moraju neko vrijeme odležati i zato se radije bavim povijesnim temama.

Komentiraj