‘Očekivao sam bolji rezultat na izborima za predsjednika stranke. Prihvaćam i razumijem da je članstvo SDP-a tražilo drugačiji profil kandidata nakon deset godina jednog autoritarnog vladanja strankom, za što najveću odgovornost snosi bivši predsjednik Milanović’

Bivši ministar vanjskih poslova u vladi Ivice Račana, zastupnik SDP-a u Europskom parlamentu Tonino Picula nakon božićnih i novogodišnjih blagdana vratio se na posao u Bruxelles, gdje pripada Klubu zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata. Predsjednik je Izaslanstva EU parlamenta za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom i član Konferencije predsjednika izaslanstava, Odbora za vanjske poslove, Pododbora za sigurnost i obranu, kao i Izaslanstva u skupštini Euronesta te zamjenik u Izaslanstvu u Odboru za regionalni razvoj te Izaslanstvu u Odboru za stabilizaciju i pridruživanje Srbije u EU. Sa svim tim odborima sigurno mu ne manjka aktivnosti u Bruxellesu, koje nije zamijenio pozicijom predsjednika SDP-a, budući da na nedavnim unutarstranačkim izborima nije ušao u drugi krug. Po mišljenju mnogih, upravo izjava da tu funkciju namjerava obnašati iz Bruxellesa eliminirala ga je kao jednog od favorita u utrci za novog šefa ljevice u Hrvatskoj. Za razliku od svojih kolega, Picula vikende provodi u Hrvatskoj, gdje od petka do ponedjeljka sudjeluje u promoviranju svojih aktivnosti koje su velikim dijelom vezane uz zaštitu maritimne baštine, u koju pripada i zaštita tradicionalnog ribolova u Jadranu.

NACIONAL: Kao bivši ministar vanjskih poslova i europarlamentarac, kako ocjenjujete „niskoprofilni“ boravak predsjednice Republike u SAD-u? Jesu li takvi posjeti uobičajeni u ostalim europskim zemljama i smije li jedan poglavar države tako putovati, bez koordinacije s premijerom i ministrom vanjskih poslova?

Nažalost, ni do danas nam nisu poznate sve potrebne informacije o tom neobičnom putu Predsjednice u SAD, a u oseci informacija zakonito dolazi do poplave nagađanja. Na temelju onoga što vidim, radi se o putovanju nedovoljno kvalitetno pripremljenom i pogotovo loše iskomuniciranom s javnošću. Previše je bilo prešućivanja, antidatiranja i pokušaja skretanja pozornosti s temeljnog problema koji prepoznajem u nekoordiniranosti s drugim sukreatorima vanjske politike, zanemarivanju diplomatskih, sigurnosnih i protokolarnih aspekata te improvizaciji u naknadnom postavljanju političkih ciljeva misije. Takve nazovi hibridne misije treba izbjegavati, a posebno kada je riječ o odnosima s državom takvog značaja kakve su Sjedinjene Države…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj