Povodom zajedničkih singlova Srđana Gine Jevđevića – vođe grupe Kultur Shock – i Ede Maajke ‘Sloboda’ i ‘Staza manjina’, kojima su za Praznik rada iznenadili slušatelje širom regije, Jevđević je dao intervju za Nacional

Neočekivano ali simbolično, na 1. svibnja – Praznik rada, Srđan Gino Jevđević, vođa grupe Kultur Shock, sa svojim sunarodnjakom Edinom Osmićem, poznatijim kao Edo Maajka, putem besplatnog downloada poklonio je publici dva singla koja su rezultat njihove dugoočekivane suradnje. Jevđević i Maajka odlučili su svojim singlovima “Staza manjina” i “Sloboda” reći što misle o aktualnim događajima na Balkanu i u svijetu. Spot za “Slobodu” u samo četiri dana pogledan je putem YouTubea preko 60.000 puta, a pjesme su se munjevito proširile regijom. Unatoč činjenici da Jevđević živi i radi u SAD-u, gdje već 20 godina vodi grupu Kultur Shock koju čine muzičari iz BiH, Bugarske, Japana, SAD-a i Jakarte te s kojom je ostvario uspješnu međunarodnu karijeru i objavio već 10 albuma, a Edo Maajka posljednjih godina živi u Tel Avivu u Izraelu, već dugo je postojala želja da zajedno nešto snime. O tome kako je došlo do dugo priželjkivanje suradnje, zašto su odlučili opjevati slobodu i manjine, kako gleda na društvenopolitičke događaje u Hrvatskoj i regiji te što priprema s grupom Kultur Shock, Srđan Gino Jevđević govorio je u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Što je bilo okidač da ste vi i Edo Maajka odlučili uči u studio i posvetiti dvije pjesme slobodi i manjinama?

Otkako smo se upoznali, pričamo o tome kako isto razmišljamo i osjećamo te bismo trebali nešto zajedno napraviti. Budući da nas dvojica živimo, radimo i krećemo se na skoro tri različita kontinenta, bilo je poprilično neizvedivo da se nađemo i nešto stvarno napravimo. Budući da niti jedan od nas nije vičan komercijalnom razmišljanju i ostvarivanju ideja preko interneta (Bosanci, šta ćeš… ) znali smo da nam je jedina šansa da nešto napravimo ako se osobno nađemo i provedemo nekoliko dana zajedno. Prilika se ukazala ovog siječnja kada je Edo dolazio u Zagreb, dok sam ja bio u Sarajevu. Kako je napadao onaj silni snijeg, avioni nisu letjeli, ali se uplela sudbina. Tu noć, sjedim ja i žalim se Brani iz Dubioze kolektiva da bih se trebao zaletjeti nekako do Zagreba na par dana, ali ne znam kako ću. Kaže Brano: “Hajde s nama! Idemo mi u Francusku na jednu svirku pa ćemo te i pokupiti u povratku.” I tako i bi. Što je Edo kasnije prokomentirao da smo mogli i album sklepati da smo imali sedam dana. “Staza Manjine” je Edina pjesma, koja mi je na prvo slušanje dala ideju što Kultur Shock može dopisati, a “Sloboda” je tema koju sam upravo bio završio i snimio neki probni snimak s kolegicom iz benda – Amy, nekoliko dana prije nego što sam otišao iz SAD-a u prosincu prošle godine.

NACIONAL: U pjesmi “Sloboda” pjevate stihove “Slobodno reci što misliš, slobodno se izrazi, slobodno malo sutra, okolina te gazi”. Kako objašnjavate eskalaciju mržnje prema drugačijem na Balkanu posljednjih godina?

Ne mislim da tih problema ima samo Balkan. Evo, vidi što se desilo ovih dana u SAD-u. Fašist Donald Trump nominiran je za kandidata republikanaca. To oni možda neće javno reći, ali iz povijesti znamo kako nazvati političku stranku koja zasniva svoje stavove na okrivljavanju onih koji “nisu naši”, političku stranku koja koristi strah od emigranata i ljudi koji ili ne izgledaju kao mi ili ne govore istim jezikom, različite su religije, seksualnog opredjeljenja ili nacionalnosti, u svrhu pobjede na izborima. Ksenofobija je strah od samoga sebe i svoje inferiornosti, a nedostatak obrazovanja prvi uvjet za njenu materijalizaciju. Kod nas na Balkanu ksenofobija je dugo bila protiv zakona. Zvali smo je nacionalizam. Danas nije tako. Možemo javno mrziti pa nam se stoga čini da je gore nego što je ikada bilo. Dobro je to. To znači da nam smeta te da smo još uvijek ljudi s moralnim kvalitetama.

NACIONAL: U istoj pjesmi pjevate “Eto je sloboda, a sad okolo zidovi i žica”. Tko nam to uskraćuje slobodu i zbog čega?

Pravo svakog čovjeka je da se slobodno kreće u kojem god pravcu želi, pod uvjetom da ne ugrožava fizički integritet drugoga čovjeka. Nemam riječi kojima bih objasnio količinu tuge koja bjesomučno teče u mojim venama dok satima čekam na jednoj od naših, kako ih sad zovemo, regionalnih granica. Znajući da smo upravo odsvirali i prošli cijelu Europu bez da nas je itko išta pitao. Prolazili smo iz zemlje u zemlju bez da smo to i znali. Prelijepo! A onda smo došli kući. Što da ti kažem? Gledam u ove svoje iz benda i sramim se. A znam da čovjeka ne treba biti sram ni od koga drugoga, nego samoga sebe. Samo sam sebe možeš osramotiti. Pa ti sad meni reci, zašto je mene sram naših granica kada ja s tim nemam ništa? Ovo je moja zemlja! Sve ovo! Kad je moja zemlja – moj je i zemljotres.

  • ‘KOD NAS NA BALKANU ksenofobija je dugo bila protiv zakona. Zvali smo je nacionalizam. Danas nije tako. Možemo javno mrziti, pa nam se stoga čini da je gore nego što je ikada bilo’

NACIONAL: Vi živite u Seattleu a Edo u Tel Avivu. Koliko uspijevate pratiti što se događa u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj?

Ma niti ja živim u Seattleu niti Edo u Tel Avivu. Obojica živimo po avionima i bijelom svijetu. Obojica smo na Balkanu skoro isto onoliko vremena koliko i gdje su nam žene i djeca. Da ti pravo kažem, volio bih da mogu reći da znam gdje mi je dom. Ako se ništa u posljednja dva mjeseca nije promijenilo u BiH i u Hrvatskoj, imam prilično jasnu ideju što se događa. A ako se ipak jest toliko toga promijenilo, eto me za mjesec i pol pa ću vidjeti što se promijenilo. Činjenica je da smo mi fizički prisutni na Balkanu, ali nam je poslovni život i umjetnički izraz internacionalan i nismo dio regionalne scene. Ni o kome ne ovisimo i odgovorni smo samo ljudima koji nas vole, a mi njih volimo još više.

NACIONAL: U pjesmi „Staza manjine“ pjevate: “Čak ni u svojoj sredini već dugo, care, nisam sredina. Đe god sam bio su rekli za svjetlo da je u biti crnina. Brate, ugasi svjetlo kad je u glavi praznina, tu je mrak.” Vrlo pesimističan pogled na stanje stvari. Zašto?

To je Edin stih pa ću probati u njegovo ime reći što mislim. Edo, jarane, izvini ako zaserem. Ja tu ne vidim pesimizam, nikako! To je činjenično stanje stvari. Fizika i sociologija.

NACIONAL: Zanimljivo je da tu pjesmu završavate stihovima “A na vrh planine, zastava se vije, crvena od krvi manjine”, aludirajući na partizansku pjesmu “Konjuh planinom” koja završava stihovima “crvena od krvi proletera”. Sve češće spominju se partizani i odlazak u šumu. Zar mislite da je doista dotle došlo?

Nije. Zašto bismo mi išli u šumu poput partizana? Neka ovoga puta idu oni što mrze prijepodne sebe, a poslijepodne cijeli svijet. Možda ih priroda prosvijetli i ulije ljubav prema bližnjemu svome. Mi ćemo ostati tu gdje jesmo i boriti se za svijet u kojem smo jedni drugima podrška i u kojemu se svatko može osjećati kao kod kuće bez obzira na razlike među nama.

NACIONAL: Pjesme ste simbolično objavili 1. Svibnja, na Praznik rada. Istoga dana na YouTube stavili ste i spot za pjesmu “Sloboda”, koji je u četiri dana pogledan preko 60.000 puta. Je li vas iznenadio takav interes?

Da i ne. Nismo mi (Kultur Shock) baš najbolji u reklamiranju samih sebe. Prošlo nas je valjda to. Čitav svoj život posvetio sam muzici i promociji te muzike, a sad kada ustvari imam najbolje sredstvo za promociju – Facebook, sad sam se umorio. Doduše, nekad pomislim: dobro je što Facebook nije postojao kad sam ja bio mlad jer ne bih mogao od stida ulicom proći. Nikad ne znam kako će koja pjesma proći i kako se u stvari ta promocija radi. Ja pošaljem pjesme svojim prijateljima pa tko vidi – vidi. Pjesma je emitirana, puno mi to znači i drago mi je što i ljudi to osjete.

NACIONAL: Kako to da ste pjesme poklonili putem besplatnog downloada?

Pa nismo mi Metallica! Bio je Prvi maj. Narod nas je inspirirao, stoga njima pripadaju i pjesme.

NACIONAL: Edo Maajka je na svom prvom singlu „No Pasaran“, kojim najavljuje novi album, zapjevao „Osjeća se fašizam u zraku“. I vi osjećate taj isti fašizam?

Da. Odgovorio sam dijelom u prvom odgovoru. Već postoji pjesma o tome i čeka na novi album.

NACIONAL: U Hrvatskoj se osjeća sve veće nezadovoljstvo zbog učestalog opstruiranja slobode medija od strane aktualne vlasti. Kakvo je stanje u Bosni i Hercegovini?

Bolje nego ranije. Međutim, smislili su novi trik. Vlast (policija i sudovi) se kao prave neutralni pa onda puste fašističke (nacionalističko-vjerske) snage da se bune protiv slobode mišljenja, multikulturalnosti i građanskih sloboda te fizički zlostavljaju narod. A oni stoje po strani i kao “to je između vas”. Đubrad.

NACIONAL: Nova hrvatska vlast je zbog svoje neskrivene revizionističke politike s naglaskom na relativiziranje fašizma i ustaštva, sve češće na meti međunarodnih institucija i udruga koje javno osuđuju takve stavove. Što mislite zašto znatan dio političara na vlasti u Hrvatskoj toliko relativizira antifašizam i umanjuje zločine ustaškog režima?

Zbog svojih fotelja i para. Kad bi stvari prepustili međunarodnim institucijama, morali bi se odreći svega što su pokrali jer bi ih međunarodni zakoni držali odgovornima. Zato bolje sada da se narodu baci prašina u oči (nacionalizam, homofobija) da ne vide prave probleme. Političari narodu predstavljaju sliku međunarodne zajednice kao neprijatelja nacionalnog morala. Kad se sjetim kako smo mi napadali naše političare zbog vile na moru, hajde sada usporedi vile na moru s multimilijunski vrijednim tvornicama i poduzećima. Ma bježi, odma’ se nasekiram.

  • ‘KAD BI SVE PREPUSTILI institucijama, morali bi se odreći svega što su pokrali. Zato je bolje da se narodu baci prašina u oči – nacionalizam, homofobija – da ne vide prave probleme’

NACIONAL: I Europa se mijenja iz dana u dan zbog velikog broja izbjeglica koje tu traže spas, ali i sve veće nesigurnosti zbog terorističkih napada. Kako vi gledate na odnos EU-a prema izbjeglicama, s obzirom na to da ste zapravo i sami na neki način izbjeglica koji je pronašao svoj novi dom u SAD-u?

Kad si me pitao o onom Edinom stihu, htio sam nešto reći, ali nisam. Evo, sad moram. Ja sam se skoro rasplakao kad je Edo sročio stih “Eto je sloboda, a sad okolo zidovi i žice”. Teško je shvatiti kako se čovjek osjeća dok mu je rodni grad ograđen zidovima i žicom. Kada tamo više nije. A ništa nije napravio da bi to zaslužio. Ja to nisam doživio, a preživio sam rat. Ipak, čini mi se da bih radije opet prolazio kroz rat u svom gradu, nego kroz ono kroz što je Edo prolazio kao dijete od 13 godina. Moj prijatelj je 1993. oduzeo sam sebi život na granici između Slovenije i Austrije jer su mu Slovenci uzeli lovu da bi ga prebacili, a onda ga Austrijanci nisu pustili u Austriju. Mi smo donirali naš posljednji album “Live At Home” za izbjeglice iz Sirije. To nije dobročinstvo, nego normalna reakcija ljudskoga bića. Nikada neću zaboraviti kako se čovjek osjeća kada je samo broj na pregovaračkom stolu političara i vojnika, ali vjerojatno je i to bolje nego ići u bijeli svijet i tražiti samilost tamo gdje milosti nema. Ja sam imao sreću da sam u SAD otišao kao gostujući umjetnik pa me izbjeglička tuga nije poklopila, ali pitaj moga kuma i gitarista Maria kako je živjeti u izbjegličkom kampu. Koji su ti fašisti kreteni! Nijedan terorist neće prolaziti kroz muke godinama da bi došao u zemlju u kojoj namjerava izvršiti udar. Teroristi imaju putovnice tih zemalja.

NACIONAL: Vratimo se glazbi. Vi i Edo snimili ste zajednički dvostruki singl pod nazivom “Priča dva gurua Vol. 2”. Znači li to početak jedne velike muzičke suradnje čije ćemo rezultate uskoro vidjeti ili je to bila tek jedna epizoda zahvaljujući vašem dugogodišnjem prijateljstvu, a izazvana aktualnim događajima?

Ne znam. Ja bih volio, a znam da bi i on. Obojica smo obiteljski ljudi pa nam je prvo namjera malo se zajednički družiti sa suprugama i djecom. Ja bih s Edom uvijek radio. Talent do neba!

NACIONAL: Što novo pripremate sa svojom matičnom grupom Kultur Shock?

Dvadeset godina i velika ljetna turneja! Bit će nas svuda. Priključuju se i Mario i Masa. Mi smo jedna velika familija. Poslije toga novi album. Kao i uvijek, samo je stvaranje novog umjetničkog djela razlog za postojanje umjetničkog projekta!

NACIONAL: Kad će vas hrvatska publika ponovo moći doživjeti na pozornici? Hoćete li izvoditi s Edom ove pjesme na vašim koncertima?

Ovoga ljeta smo u Hrvatskoj. Mislim da ćemo imati zajedničke nastupe s Edom.

Komentiraj

FOTO:Kultur Shock
PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.