Britanski laburist i europarlamentarac za Nacional govori o tome kako će ubojstvo mlade laburističke zastupnice Jo Cox utjecati na rezultat referenduma o izlasku Velike Britanije iz EU-a i zašto smatra da je za kaos oko njega kriv premijer David Cameron

Kampanju oko povijesnog referenduma u Velikoj Britaniji o famoznom Brexitu, odnosno izlasku iz Europske unije, koji će se održati ovog četvrtka 23. lipnja, prekinuo je prošlog tjedna tragičan događaj – mlada laburistička zastupnica Jo Cox, pobornica ostanka u Europskoj uniji, upucana i probodena nožem za vrijeme razgovora s biračima u Birstallu blizu Leedsa. Teško je reći na koji će način gubitak života ove mlade žene utjecati na krajnji rezultat referenduma, no ovaj događaj svakako pokazuje na što su sve spremne ekstremističke stranke i njihovi fanatični sljedbenici koji zagovaraju izlazak Velike Britanije iz Europske unije. Prvotni, ekonomski argumenti prestali su biti tema, jer je dokazano da bi Velika Britanija, koja za članstvo u EU, zahvaljujući popustu koji je ispregovarala još Margaret Tacher, uplaćuje tek 1 posto svog godišnjeg budžeta, daleko više izgubila, no što bi dobila.

Iako su obje velike stranke – i Laburisti i Konzervativci uprli sve snage u uvjeravanje svojih sugrađana da bi rastava braka s Europom bila duga, bolna i izuzetno skupa, Britanci pokazuju sve veću sklonost izlasku iz europske obitelji. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da podrška Brexitu raste, pa je odnos snaga na dan pisanja ovog teksta prema anketi Ipsos MORI za Evening Standard bio 53 posto za Brexit, naprama 47 posto koji su za ostanak, odnosno, Bremain. Najveći neprijatelj ostanka u ovoj europskoj konstelaciji svakako je Nigel Farage, predsjednik UKIP-a (UK Independance Party) britanske desne, populističke, euroskeptične stranke, koja je na posljednjim parlamentarnim izborima kao treća stranka po snazi osvojila 13 posto glasova i jedno mjesto u Westimsteru. Usprkos samo jednom zastupniku u Britanskom parlamentu, Farage je svojom agresivnom i slikovitom retorikom uspio zadobiti mnogo medijske pažnje i prostora, ali i animirati neke javne osobe, kao i političare iz desnog krila Konzervativaca, da se uključe u kampanju za Brexit. Laburisti, koji su od početka zastupali mišljenje da je referendum nepotreban i da Velika Britanija treba ostati u EU, u koju je i ušla 1973, dok je prvi neuspjeli referendum o izlasku održan 1975, slažu se da do svega ovoga ne bi došlo da Cameron nije trebao euroskeptične glasove na posljednjim parlamentarnim izborima, kada je osvojio i svoj drugi premijerski mandat. U međuvremenu, nakon mukotrpnog natezanja i pregovaranja s europskim institucijama i zemljama članicama, Britanija se uspjela izboriti za još posebniji status unutar EU nego što ga je imala do sada, ispregovaravši referendumski paket sa četiri izuzeća iz temeljnog europskog Sporazuma, koja se odnose na izuzimanje Velike Britanije iz odredbe o sve tješnje povezanoj Uniji, ograničenje socijalnih davanja djeci radnika koji su imigrirali u Britaniju, pravo da nacionalni parlamenti mogu zaustaviti neki europski zakon, ako imaju većinu od 55 posto nacionalnih parlamenata u EU, kao i pravo na nediskriminaciju drugih valuta unutar Eurozone. Nakon što je to proglasio svojim velikim uspjehom u borbi za nacionalne interese, David Cameron, i sam načet aferom Panama papers, bacio se na kampanju za ostanak u EU, zajedno s dijelom Konzervativne stranke, koja ga u tome podržava. No, Konzervativci nikada nisu bili podijeljeniji i postoji veliki dio stranke koji se slaže s UKIP-om i želi se riješiti Bruxellesa, ali i svog predsjednika stranke. U posljednjem tjednu prije referenduma dogodio se čak i “riječni okršaj” brodova na Temzi, između onih koji su za i protiv EU. Uslijed svega, podrška izlasku Velike Britanije nezaustavljivo raste, a toj se podršci svojom naslovnicom pridružio i “The Sun”, naprodavanija dnevna novina u vlasništvu medijskog mogula Ruperta Murdocha . BeLEAVE in Britan – bila je igra riječi, kojom je uredništvo lista svojim čitateljima preporučilo da se oslobode “diktata Bruxellesa”, što sasvim sigurno može značajno utjecati na javno mnijenje, budući da “The Sun” izlazi u 1,7 milijuna primjeraka.

O raspoloženju među Laburistima, kao i posljedicama Brexita na EU i Veliku Britaniju, razgovarali smo s britanskim europarlamentarcem, Richardom Corbettom, članom Laburističke stranke, predstavnikom za Yorkshire i Humber, dugogodišnjim zastupnikom u Europskom Parlamentu, u kojem je od 1999. član grupe Progresivne alijanse socijalista i demokrata , ALDE.

NACIONAL: Kako komentirate tragično ubojstvo vaše kolegice Jo Cox, koje je potreslo cijelu Europu. Na koji način taj događaj može utjecati na ishod referenduma o Brexitu?

Bio je to doista tragičan događaj koji nas je sve duboko pogodio, osobito nas koji smo poznavali Jo Cox. Ja sam je osobno poznavao čak i prije no što je postala članica Laburističke stranke. Bila je to energična mlada žena, izuzetno predana idejama za koje se zalagala. Uvijek nasmijana, imala je veliki talent da okuplja ljude. Nema nikakve sumnje da je njeno ubojstvo rezultat propagande ekstremnih stranaka koje u kampanji za izlazak Velike Britanije iz Europske unije ne biraju sredstva. Budući da je čovjek optužen za njeno ubojstvo, prilikom saslušanja na sudu izvikivao slogan jedne od tih stranaka: Smrt izdajicama! – to jasno ukazuje na ekstremizam i neprijateljstvo prema njoj od strane radikalne desnice. Kao što znate, kampanju su obje strane zaustavile na dva dana i sada se, čini mi se, nastavlja umjerenijim tonom. To se prije svega odnosi na one koji se zalažu za Brexit. Nadam se da ćemo u ovo malo dana koliko nam je preostalo čuti više racionalnih debata, od čega može profitirati strana koja je u kampanji za Bremain,odnosno ostanak u EU. Strašno je da je politički sukob doveo do smrti jedne mlade žene. Ostalo nam je još malo vremena, a ja se nadam da će na kraju pobijediti razum i da će Britanija ipak izabrati ostanak unutar europske obitelji.

NACIONAL: Ankete idu sve više u korist Brexita. To nije bilo tako prije nekoliko tjedana. Brine li vas ovakav razvoj situacije? Zašto je to tako?

Doista, ankete su zabrinjavajuće. Jedan od glavnih razloga bio je da je vodeća kampanja za Brexit odustala od ekonomskih razloga. Oni su shvatili da na tom planu izgubili i zato su pomaknuli fokus svojih napada na pitanje prijetnji od imigracije i izbjeglica. Za koje znamo da je izuzetno teško i osjetljivo diljem Europe. Njihove su teze da ne možemo kontrolirati granice budući smo unutar EU, da previše ljudi dolazi u valovima u Britaniju, iako mi nismo ni blizu toliko pogođeni izbjegličkom krizom, kao na primjer, Njemačka. Zapravo, najveći broj imigranata dolazi u Britaniju iz zemalja izvan Europske unije, potpuno u skladu s britanskim nacionalnim pravilima. O tome Britanija samostalno odlučuje, to nema nikakve veze s EU jer, koliko će biti otvorena i koliko će ljudi primiti, toj je isključivo britanska procjena. Mahom se radi o ljudima iz južne Azije, Pakistana, Bangladeša, s Kariba – dakle uglavnom iz zemalja bivšeg Commonwealtha dolaze prema našim pravilima. Da, dolaze i ljudi iz EU, ali tu postoji reciprocitet – koji se temelji na slobodi kretanja ljudi. Naime, isto toliko koliko ih dolazi, toliko ih i odlazi iz Britanije raditi u neke druge europske zemlje. To nije stvarno problem. No, protivnici ostanka Britanije u EU bili su vrlo uspješni u zbunjivanju javnosti, pa su poistovjetili one koji dolaze iz trećih zemalja prema britanskim pravilima sa tražiteljima azila, koji uglavnom dolaze iz Sirije. No, taj će problem postojati bilo da ste unutar ili izvan Europske unije.

NACIONAL: Tko je bio najaktivniji u toj kampanji, budući da su Konzervativci barem oni koje predstavlja Cameron, za ostanak?

Najveći zagovornik je svakako Nigel Farge iz UPIK-a, ali i neki konzervativci. Pa zašto je uopće i došlo do ovog referenduma? Oni su duboko podijeljeni i imali su pravi građanski rat unutar sebe. Iako UPIK nije osobito utjecajna stranka u Velikoj Britaniji, na posljednjim izborima za EU parlament dobili su oko 14% glasova, što je dovoljno da imate mrežu članova diljem zemlje. A njihovi članovi su fanatici i u svakom selu i gradu organiziraju skupove na kojima objašnjavaju kako su čekali na taj referendum, jer je Brexit ostvarenje njihova sna. To je jedino o čemu mogu razmišljati, ti ljudi su stvarno opsjednuti tim pitanjem. Za razliku od onih koji su za ostanak u EU i moraju razmišljati o puno drugih stvari, njima je na pameti samo ova jedna, koja razara Europsku uniju. Oni, zajedno s radikalnim krilom Konzervativne stranke, imaju dovoljno veliku bazu za kampanju protiv, pri čemu uspijevaju prodati razne priče ljudima koji nemaju dovoljno informacija o Europskoj uniji. Idu među njih i govore: jeste li znali da je Btuxelles učinio ovo ili ono? I pri tome naravno izmišljaju puno toga.

  • ‘CAMERON JE TOLIKO PUTA IGRAO NA KARTU optuživanja Bruxellesa za sve što je nepopularno da sada zaista ne zvuči uvjerljivo kada ističe vrline EU-a. A frakcija Konzervativaca i UKIP su za izlazak iz Unije’

NACIONAL: Pozicija premijera Camerona sada je vrlo interesantna. Nakon što je tijekom kampanje za parlamentarne izbore obećavao referendum, sada se zalaže za ostanak. Koliko je u tome uvjerljiv?

Da, on je sada u kampanji za ostanak u EU. Njegov je problem da je nakon mnogo godina tijekom kojih je iskorištavao najlakšu opciju – a to je optužiti Bruxelles za sve ono što je nepopularno i pripisati si sve zasluge za sve odluke koje su pozitivno dočekane u javnosti. Kad bi nešto odlučeno u Bruxellesu bilo popularno, onda bi rekao: Eto vidite što sam uspio izboriti. To je sve zahvaljujući meni. U suprotnom bi rekao: to nisam bio ja! Krivite Bruxelles! Igrao je na te karte toliko puta, da sada zaista ne zvuči uvjerljivo, kada ističe dobre strane i vrline Europske unije. Čak i kada to vrlo dobro radi. No, da nije koristio taj govor u posljednjih šest godina, možda se ne bismo ni našli u ovom kaosu.

NACIONAL: Boris Johnson, bivši konzervativni gradonačelnik Lonodona, vrlo je aktivan u kampanji za Brexit. Koliko on može utjecati na javno mnijenje?

Da, Boris Johnson je vrlo utjecajan, jer je on vrlo slikovit, a bio je i vrlo popularan kao gradonačelnik. Ljudi su bili vrlo iznenađeni, kada se pojavio kao zagovaratelj Brexita. Mnogi sumnjaju da je to djelomično vezano uz njegovu ambiciju da naslijedi Camerona na poziciji predsjednika Konzervativne stranke a za to mu je potrebna podrška desnog krila Konzervativne stranker. Zanimljivo je da su njegov otac, njegov brat, koji je zastupnik u Britanskom parlamentu, kao i kćer, koja je također politički aktivna, uključeni u kampanju za ostanak.

NACIONAL: Kako je sa intelektualcima, poslovnom zajednicom, akademskom zajednicom? Jesu li i oni jednako podijeljeni kao političari?

Što se tiče poslovne zajednice, devet od deset njenih predstavnika svakako je za ostanak. Slično je s akademskom zajednicom, britanska sveučilišta su uključena u kampanju za ostanak u EU, jer bi za njih bila katastrofa da izađemo iz EU. Demografski gledano – oni koji su najviše protiv su pripradnici starije bijele radničke klase. Osobito muškarci. Tu je trebalo dosta uvjeravanja i nagovaranja.

NACIONAL: Bilo je zanimljivo vidjeti novog gradonačelnika Londona, Sadiq Khana, koji je laburist i britanski musliman, kako zajedno s premijerom Cameronom agitira za ostanak u EU. Je li to znak suradnje dviju stranaka na pitanju od nacionalnog značaja?

Da, Cameron koristi svaku priliku. No, Laburistička stranka jedinstvena je oko ostanka u EU od samog početka. Isto kao i Liberalni demokrati, Zeleni, Škotska nacionalna liga, Velški nacionalisti i gotovo sve stranke u Sjevernoj Irskoj. Unutar cijelog političkog spektra, većina stranaka je za ostanak. Dok su UKIP i kao i podijeljeni članovi Konzervativne stranke za izlazak.

NACIONAL: Spomenuli ste dvije ključne sastavnice Ujedinjenog Kraljevstva – Škotsku i Sjevernu Irsku. Što će biti s njima, ako Velika Britanija na referendumu izglasa izlazak iz EU?

Nema sumnje da će Škotska istog trena tražiti ostanak u EU, ukoliko će ih glasovi ostatka zemlje pokušati izvući iz članstva. Osobito oni u Engleskoj. To će ponovo potaknuti pitanje škotske nezavisnosti i vjerojatno će organizirati novi referendum. Nema ni najmanje šanse da na njemu izglasaju odlazak iz EU i istovremeno ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu. U tom slučaju, ovaj referendum ne bi značio samo raspad Europske unije, već i raspad Ujedinjena Kraljevstva. Što se tiče Sjeverne Irske – slično, a opet različito. Naime – u takvom slučaju granica između Sjeverne Irske i Republike Irske postaje vanjska europska granica. To znači i carinu i kontrolu putovnica. Mogli bi dobiti Schengen na britanskom otočju. Mi toga nemamo. Već godinama nismo vidjeli Schengen. To bi mogao za početak postati ogroman ekonomski problem, a politički nesaglediv.

NACIONAL: Kakve bi bile posljedice i za Europsku uniju i za Veliku Britaniju, ukoliko se Brexit ipak izglasa? Prema nekim analizama ispada da bi Velika Britanija uštedjela oko 14 milijardi Eura, a izgubila višestruko više.

Rastava braka bila bi doista vrlo skupa i vrlo komplicirana. Težak proces, nema nikakve sumnje. Brexit bi značio veliki nazadak za Europsku uniju,dok bi za Veliku Britaniju bio prava katastrofa!

Komentiraj