Veleposlanica Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj samo nekoliko dana nakon što je ta država predala zahtjev za članstvom u Europskoj uniji, za Nacional govori o sljedećem razdoblju u kojem njena zemlja treba proći dug i mukotrpan put pristupanja Uniji, na kojem bi joj svojim iskustvom trebala pomoći i Hrvatska

Samo nekoliko dana nakon što je Bosna i Hercegovina u Bruxellesu svečano predala zahtjev za članstvom u Europskoj uniji, Nacional je razgovarao s Renatom Paškalj, veleposlanicom Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, koja je dužnost preuzela u listopadu prošle godine. Ona iza sebe ima dugogodišnju karijeru u državnim institucijama Bosne i Hercegovine, a u Hrvatsku je stigla s pozicije predstojnice Ureda predsjedatelja Predsjedništva BiH Dragana Čovića. Veleposlanica Paškalj ne krije svoj ponos i zadovoljstvo činjenicom da predstavlja Bosnu i Hercegovinu u Republici Hrvatskoj, a posebno u razdoblju kada njezina zemlja započinje dug i mukotrpan put pristupanja Europskoj uniji, na kojem bi joj svojim iskustvom svakako mogla pomoći i Hrvatska.

NACIONAL: Posljednjih mjeseci pratili ste dugotrajni proces formiranja hrvatske vlade. Jesu li vas iznenadila zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni?

Zbog iskustva rada u institucijama Bosne i Hercegovine, dobro mi je poznato što znači dugo čekanje na formiranje vlasti. I kod nas je to bilo komplicirano i dugotrajno. Smatrala sam da svojim dugogodišnjim iskustvom rada u institucijama BiH mogu pridonijeti tome da naši tradicionalno dobri i prijateljski odnosi budu podignuti na još višu razinu. U to sam uvjerena, tako ću djelovati i raditi. Jer nama je Hrvatska izuzetno značajna, kao što smo i mi njoj značajan susjed. A u ovom trenutku, kada intenziviramo proces europskih integracija, značaj je utoliko veći što je nama susjedna Hrvatska ujedno i članica Europske unije. Tako da je i moj cjelokupni diplomatski rad u Hrvatskoj sada dobio dodatnu težinu i važnost.

NACIONAL: Zahtjev Bosne za članstvom u Europskoj uniji nisu pozdravile samo susjedne zemlje i članice Europske unije, već i sve najveće stranke u Europskom parlamentu. Kako je ta vijest doživljena u vašoj zemlji?

Predaja zahtjeva za članstvo 15. veljače 2016. je povijesni čin za Bosnu i Hercegovinu, za njene narode i sve građane koji u njoj žive. Svjesni smo da je to jedan mali korak na našem putu u Europsku uniju, ali to je izraz spremnosti da se suočimo sa sveobuhvatnim reformama koje BiH trebaju dovesti u zajednicu razvijenih europskih država. Taj put nema alternativu i zato je i vijest o predaji zahtjeva primljena s odobravanjem i na zadovoljstvo većine građana Bosne i Hercegovine. Svakako da je pred nama dug i težak proces koji traži puni angažman svih nas, ali to nas neće obeshrabriti da, radeći na tome svi zajedno, svoju zemlju odvedemo u bolju budućnost. Uvjeti Europske unije jasni su i precizni. U BiH postoji spremnost da se, kroz provedbu nužnih reformi, radi na ispunjavanju postavljenih uvjeta. To je, prije svega, opredijeljenost i interes Bosne i Hercegovine, a ujedno velika odgovornost prema našim građanima koji zaslužuju i očekuju bolju budućnost i ljepši život u svakom pogledu.

  • ‘PREDAJA ZAHTJEVA ZA ČLANSTVO u EU je povijesni čin za BiH. Svjesni smo da je to jedan mali korak na našem putu u Europsku uniju, ali to je izraz spremnosti da se suočimo s reformama koje su nam potrebne’

NACIONAL: U Hrvatskoj je prije početka procesa integracije postignut konsenzus svih parlamentarnih stranaka oko toga da je Europska unija naš strateški cilj. Je li tako i u BiH?

Kad smo kod konsenzusa: prošle godine potpisana je zajednička izjava predstavnika svih političkih stranaka koja je, uz nazočnost visokih dužnosnika Europske unije, i usvojena u Parlamentarnoj skupštini BiH, najvišem zakonodavnom tijelu. Potpisale su je stranke koje su na vlasti i u opoziciji, koje su time iskazale opredijeljenost i spremnost za provođenje sveobuhvatnih reformi nužnih za članstvo u EU. To je ujedno bio i prvi korak koji je dodatno motivirao nas same, ali i prijatelje iz Europske unije koji su nas podržali. Članstvo u EU je vanjskopolitički prioritet i strateški cilj BiH.

NACIONAL: Hrvatskoj je u pristupnim pregovorima među najtežima bilo famozno Poglavlje 23 – pravosuđe i temeljna prava. Što očekujete da će za BiH predstavljati najveći izazov tijekom pristupnih pregovora?

Prema propisima EU, nema beneficija ni za jednu državu i mi smo toga svjesni. Uvjeti su određeni i trebamo ih ispuniti. No jedan novi pristup koji je krenuo od Hrvatske i Slovenije, afirmirajuće je djelovao i na druge zemlje članice koje su to prihvatile. Pritom prvenstveno mislim na Njemačku i Veliku Britaniju te takozvanu njemačko-britansku inicijativu koja je kasnije prerasla u europsku inicijativu. Ona je, da bi taj put bio efikasniji, preusmjerila fokus na socijalno-ekonomske reforme, reforme javne uprave, reforme pravosuđa. Dakle, na ono što bi prvenstveno trebalo stvoriti bolje životne uvjete za obične građe i učiniti BiH funkcionalnijom i pravno uređenijom državom. To, naravno, ne olakšava cijelu proceduru pristupanja, jer sve one druge stvari – koje su puno teže – ne mogu nas zaobići niti ćemo imati ikakve popuste. Takav pristup djelovat će motivirajuće i dati nam poticaj da ustrajemo u provedbi reformi.

NACIONAL: Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić krenula je s tom inicijativom, a onda su je podržali i svi naši europarlamentarci. To je jedna od rijetkih stvari u kojoj su, bez obzira na političku opciju kojoj pripadaju, bili složni. Čak su zajednički organizirali i konferencije na tu temu u Europskom parlamentu?

Tako je. I ovom prigodom željela bih izraziti svoju zahvalnost na njihovoj inicijativi i zalaganju. Zahvalna sam svima koji su nesebično, svesrdno i uz puno energije i snage “gurali” tu našu priču i promijenili pristup ostalih europskih članica prema BiH. Vidite kako, kad su neke značajne stvari u pitanju, a naše članstvo u EU važno je i za Hrvatsku, postoje dobra volja i spremnost da se postigne dogovor. I nas je hrabrila ta činjenica, o kojoj su pisali i mediji, ta snažna podrška i pomoć svih hrvatskih europarlamentaraca. Podrške, vjerujem, neće izostati i dalje te će se u budućnosti nastaviti. Moram dodati da su važnu ulogu imale i aktivne diplomacije Velike Britanije i Njemačke, kao i drugih zemalja EU koje su kroz stalne kontakte, susrete i posjete ministara vanjskih poslova i ostalih istaknutih dužnosnika našoj zemlji, pokazale spremnost da se pomogne Bosni i Hercegovini.

NACIONAL: Jean Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, na početku svoga mandata izjasnio se da za vrijeme ove Komisije neće biti novih proširenja, no to ne znači da EU zaustavlja taj proces. Je li vas ta najava obeshrabrila?

Mi, naravno, ne smijemo zanemariti ni globalna kretanja i stanje u Uniji, koje može pozitivno ili negativno djelovati na donošenje odluka vezanih uz daljnje proširenje. Nikada nismo imali prevelika ili nerealna očekivanja i zato nas ta izjava ne smije obeshrabriti na našem europskom putu. Ako ćemo dobro, pravovremeno i vjerodostojno ispunjavati preuzete obveze, time ćemo jačati svoj kandidacijski status i unutarnje kapacitete. Perspektiva ulaska u EU nastavlja biti pokretačka snaga za sve pozitivne demokratske, ekonomske, političke i unutarnje promjene u BiH.

NACIONAL: Hrvatska predsjednica čestitala je BiH na ovom koraku i obećala pomoć. Što ona konkretno može za vas napraviti?

Može puno i predsjednica to kontinuirano radi. U smislu razgovora, susreta, kontakata koje ima na jako visokoj razini. Predsjednica je tu svoju spremnost i dobru volju već dokazala jer je tijekom svoje prve godine mandata već tri puta bila u Bosni i Hercegovini. Njezin prvi vanjskopolitički posjet po stupanju na dužnost, već 3. ožujka 2015. bio je upravo Bosni i Hercegovini. Osim toga, tada je izjavila kako, došavši cestovnim prijevozom, želi poslati poruku da su naše dvije zemlje jako blizu i bliske. Također, predstavnici svih ostalih hrvatskih institucija u svojim razgovorima i bilateralnim susretima te kroz diplomatske kontakte i aktivnim radom u institucijama EU-a, pomažu i podržavaju put BiH prema Uniji.

  • ‘TIJEKOM PROTEKLIH pet godina, od početka rata u Siriji, dosta osoba iz BiH otišlo je u rat, a među njima ih je, nažalost, dosta i poginulo. Koji su njihovi motivi i razlozi za odlazak, teško je procijeniti’

NACIONAL: “Acquis Communitaire” ima 80 tisuća stranica i prilagodba zakonodavstva i propisa vrlo je težak i kompliciran posao. Očekujete li da će vam hrvatske institucije pomoći u tom tehničkom dijelu pregovora?

Ta vrsta tehničke potpore i pomoći na svim razinama već je i ranije ponuđena nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini i već itekako funkcionira. Vaša stečena iskustva koja su sigurno bila i teška te želja da nam ih prenesete, mogu nam biti od velike koristi. Naišli smo na veliko razumijevanje i spremnost da nam se ustupi dokumentacija i ukaže na to da neke stvari možda obavimo brže i jednostavnije. U tom smislu željela bih posebno naglasiti odličnu suradnju Direkcije za europske integracije BiH s Centrom izvrsnosti pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH.

NACIONAL: Ministar vanjskih poslova Miro Kovač također je odmah po imenovanju na dužnost posjetio Sarajevo.

Da, prvi službeni posjet ministra vanjskih i europskih poslova RH bio je Bosni i Hercegovini. Posjet je bio jako uspješan i ima poseban značaj.

Mogu također najaviti da se planiraju i uskoro očekuju i uzvratni posjeti na najvišoj razini, i to Predsjedništva BiH, našeg ministra vanjskih poslova, a za nekih mjesec dana i službeni posjet Parlamentarne skupštine na najvišoj razini. Meni kao veleposlanici to puno znači, kažu da kada u mandatu imate i organizirate posjet tako visokih dužnosnika, onda ste uspjeli. Nije mi važno samo da dođu, već su u prvome planu razgovori o konkretnim pitanjima i stvarima te da se dogovorom ponude i iznađu rješenja u interesu obiju država. A razgovorom se sigurno uvijek može mnogo postići.

NACIONAL: Europska unija i sama se suočava s brojnim krizama, a trenutačno je jedna od najvećih, oko koje još nije pronađen zajednički dogovor, izbjeglička kriza. Kako se BiH nosi s tim problemom i bojite li se da bi on mogao i eskalirati, kada Austrija i Njemačka zatvore granice?

Izbjeglička kriza je globalni problem s kojim se, srećom, Bosna i Hercegovina do sada nije na taj način suočila. Naime, još nije bilo većeg priljeva izbjeglica. Međutim, vlasti i nadležne institucije prate situaciju, a već su poduzete i određene konkretne mjere: formirani su stožeri i Koordinacijski odbor koji imaju zadatak izvršiti pripreme i stvoriti pretpostavke za eventualni prihvat i zbrinjavanje izbjeglica. Osim toga, stalno su u kontaktu s kolegama na tzv. balkanskoj ruti, jer njihova iskustva mogu biti dragocjena ako se otvori nova ruta koja bi išla preko našeg teritorija. Tu moram spomenuti nezaobilaznu činjenicu da su građani BiH i sami doživjeli veliki egzodus tijekom ratnih devedesetih, kada je puno značila pomoć europskih država, a prije svih Hrvatske koja je primila i zbrinula najveći broj naših izbjeglica. U tom smislu, sigurna sam da će naši građani pokazati razumijevanje i suosjećanje prema tim ljudima, kao i da će se država Bosna i Hercegovina humano odnositi prema njima i pružiti im svaku pomoć u okviru svojih mogućnosti.

  • ‘GRAĐANI BIH I SAMI su doživjeli veliki egzodus tijekom ratnih devedesetih. U tom smislu, sigurna sam da će naši građani pokazati razumijevanje i suosjećanje prema izbjeglicama’

NACIONAL: Imali smo priliku čitati vijesti o porastu muslimanskog radikalizma, pa i prijetnjama terorizmom u BiH, protiv kojeg se vlasti bore na sve načine. Značajan broj mladih otišao se boriti u Siriju. Zašto je to tako – zbog loše ekonomske situacije i besperspektivnosti ili je to rezultat dolaska stranih ekstremista i vjerskih vođa u BiH tijekom posljednjih dvadeset godina?

Porast terorizma, ekstremizma i radikalizma vidljiv je svuda, pa i u europskim zemljama. Nažalost, Bosna i Hercegovina nije od toga izuzeta. Svjesne tih problema, vlasti i nadležne institucije BiH odlučne su u nakani da se svim silama suprotstave svemu onome što bi moglo narušiti i ugroziti sigurnost BiH i njenih građana i narušiti ugled BiH u svijetu. Jedna država, ma koliko moćna bila, ne može se sama suočiti s tom pojavom. Bosna i Hercegovina članica je Antiterorističke koalicije i za svoje dosadašnje sudjelovanje dobila je pozitivne ocjene svojih partnera. A što se tiče odlaska naših državljana na strana ratišta, činjenica je da je u proteklih pet godina, od početka rata u Siriji, dosta njih otišlo, a među njima ih je, nažalost, dosta i poginulo. Koji su njihovi motivi, razlozi za odlazak, teško je procijeniti. Oni se razlikuju od slučaja do slučaja. Ekonomska kriza i teška situacija svakako su značajniji čimbenici, jer upravo mladi ljudi, kada nemaju posao, kada nemaju obveza, puno su više podložni različitim utjecajima i spremni na razne avanture, među kojima je, nažalost, i odlazak u rat. Institucije BiH su 2014. donijele Zakon o zabrani odlaska državljana BiH na strana ratišta i tim zakonom predviđene su dugogodišnje zatvorske kazne za sve one koji odlaze ratovati, ali i za one koji na bilo koji način promoviraju to sudjelovanje. Rezultat primjene tog zakona je nekoliko policijskih akcija prema počiniteljima koji su ga kršili. Smatram da taj ekstremizam nema veze s vjerom. Svaki vjernik, kojoj god vjeri pripadao, poštuje i druge ljude i nema tu zla. Zato je teško napraviti analizu motiva i razloga odlaska tih mladih ljudi.

NACIONAL: Nedavno su održane i demonstracije protiv zabrane pokrivanja žena u javnim institucijama BiH. Brine li vas proces radikalizacije muslimanske vjere u BiH? Kako se jedna sekularna zemlja poput Bosne i Hercegovine može boriti protiv takvih pojava?

Pitanje uporabe i nošenja vjerskih obilježja u javnim institucijama BiH jeste tema razgovora i iznalaženja rješenja u okvirima važećih zakonskih propisa BiH i međunarodnih ugovora koje je BiH zaključila. Svakako, važno je i obrazovanje. Bosna i Hercegovina je sekularna država i u odgojno – obrazovnom sustavu osigurana su svima jednaka prava i sloboda opredjeljenja.

NACIONAL: U posljednje vrijeme puno se pričalo o potrebi izmjene Daytonskog sporazuma. Prošlo je dvadeset godina od potpisivanja tog dokumenta koji je zaustavio rat, ali je u ovim okolnostima po mnogima neodrživ. Ima li šanse da dođe do promjene koju, prije svega, moraju željeti i podržati građani BiH?

Promjena Daytonskog mirovnog sporazuma, čiji Aneks IV. predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine, treba biti rezultat spremnosti i volje triju konstitutivnih naroda i svih građana BiH. To je unutarnja stvar Bosne i Hercegovine, stvar dogovora za koji, naravno, mora postojati politička volja. Jer za bilo kakvu promjenu svakog Ustava, morate imati dvotrećinsku većinu. To je proces koji je u svakoj državi težak i kompliciran i zahtijeva puno razgovora. Vjerujem da će svaku promjenu koja bi značila konkretno bolji život, građani BiH podržati. Činjenica je da je Dayton zaustavio rat, ali i da takav traje već dvadesetak godina. Kroz proces integracije u Europsku uniju i nužnost prilagodbe zakonodavstva, nametnut će se i potreba promjena određenih ustavnih rješenja. Kako sam ranije navela, za to su potrebne spremnost i volja da se, bez dnevne politike, usuglase i dogovore zajednička rješenja. Vjerujem da će za to biti prostora i odlučnosti.

NACIONAL: Unatoč svim teškoćama, jeste li optimistični oko jačanja suživota i stvaranja multikulturalne demokratske europske BiH u sljedećih nekoliko godina?

Moja zemlja je prelijepa, a naše najveće bogatstvo su dobri ljudi. U Bosni i Hercegovini žive narodi koji su zajedno stoljećima sve dijelili. Jako nas puno toga veže i usmjereni smo jedni na druge. Međusobno uvažavanje, razumijevanje, tolerancija, kao i uvažavanje i vrednovanje sličnosti i različitosti, naše je bogatstvo. To je Bosna i Hercegovina. Uz prethodno rečeno, kada se poboljša standard i život ljudima učini boljim, multikulturalnoj demokratskoj Bosni i Hercegovini bit će mjesto u EU, gdje ona i demografski pripada. Po tom pitanju sam jako optimistična.

Komentiraj