Nenad Marjanović, mnogima poznat kao Dr. Fric, nekadašnji član pulske punk rock grupe KUD Idijoti a danas urednik i novinar, objavio je zbirku kolumni ‘Vražja makina’ koju je predstavio u razgovoru za Nacional

Puljanina Nenada Marjanovića uglavnom svi znaju kao Frica, dok ga punkeri diljem regije pamte kao Dr. Frica – basista pulske punk rock grupe KUD Idijoti. Iako je sa svom matičnom grupom snimio devet albuma i odsvirao na stotine koncerata širom regije i Europe, Marjanović je s bubnjarom grupe Diegom Boscom – Pticom, napustio KUD Idijote 1999., ostavivši glazbu i punk iza sebe. Od tada je radio na radiju, snimao kratkometražne igrane filmove, napisao knjigu “Ukrudbene pojebnice”, radi na lokalnoj istarskoj televiziji TV Nova te je glavni urednik istarskog internetskog portala Regional Express koji je pokrenuo prije desetak godina. U istom periodu pisao je u Glasu Istre kolumne pod nazivom “Vražja makina”. Ovih dana je objavljena zbirka njegovih kolumni. U razgovoru za Nacional Marjanović je ispričao zašto je kolumnu nazvao “Vražja makina”, što misli o medijskoj slobodi danas u Hrvatskoj, zašto misli da je Zdravko Mamić ogledalo društva te zašto je ostavio KUD Idijote i okrenuo se novinarskom pozivu.

NACIONAL: Zašto ste knjigu kolumni nazvali Vražja makina? U uvodu je opisujete kao svojevrsnu istarsku mantru i razlog što je nešto loše kada je loše.

Vražja makina je istarski brend, nešto poput pašerate, onog crvenog gaziranog pića koje možete popiti jedino po istarskim kafićima. Ta poštapalica Vražja makina te dopeljala u Istru nešto je što je obilježilo život Istre od Pazinskih odluka 1943. kada je donesena odluka o sjedinjenju Istre s maticom domovinom. Istra je multikulturalna ma koliko se god oni koji su upravo došli u njoj osjećaju neugodno, no nema toga tko je došao živjeti u Istru, a da se nije susreo s tim pojmom. Vražje vozilo koje te dovezlo u Istru je slobodan prijevod tog pojma. Ja sam odlučio da ću toj makini koja je nakon Drugog svjetskog rata dovukla i mog oca, kad-tad odati počast, a zbirka ovih mojih tekstova pokazala se kao idealna mogućnost za takvo što.

NACIONAL: Vaše kolumne pune sarkazma i cinizma redovito su izlazile u Glasu Istre zahvaljujući tadašnjem uredniku Draženu Dobrili. Jeste li vi osobno, ali i vaš tadašnji urednik, imali zbog njih problema?

Što god da sam u životu radio, bilo je nekako u skladu s istarskim bićem. Od KUD Idijota, radija, televizije, filmova, uvijek su to u Istri doživljavali kao dio istarskog stanja duha. KUD Idijoti su, doduše, na kraju ispali puno veći projekt nego što smo se nadali pa ih je teško gurati u isti kontekst. S kolumnama sam samo potvrdio svoj status kod publike koja nema veze s glazbom i punk rockom. Nisam imao problema, pogotovo ne s Draženom, a mislim da ni on nije imao problema zbog mene. Moji problemi, točnije problem, nastali su kada sam objavio tekst Drage Pilsela u kojem je moj dugogodišnji prijatelj i kolumnist opleo po vlasniku Glasa Istre Albertu Faggianu. Kada sam dobio tekst, bilo mi je jasno da će moja suradnja s Glasom Istre prestati, ali nisam ni trenutka razmišljao trebam li Pilselov tekst objaviti ili ne. Objavio sam tekst, a tadašnji i sadašnji urednik Ranko Borovečki me je nakon para dana nazvao i zahvalio na suradnji.

NACIONAL: Kako biste danas ocijenili stanje medijskih sloboda u Hrvatskoj?

Ja sam desetak godina dio tima koji vodi u ovom trenutku najutjecajniji istarski medij, portal Regional Express. Za mene je svaka vrsta slobode osobni osjećaj. Mene, recimo, nikada nitko nije oslobodio pa na pojam slobode gledam drugačije nego što je ustaljeni obrazac kada je u pitanju taj pojam. Kao jedan od ljudi koji vode taj medij, osjećam se slobodno. Stvarno pišem što me volja i ne bojim se da bi me netko ili nešto moglo poklopiti po glavi. Malo sam mudriji nego ranije pa nastojim ne ići do kraja, ali radi se samo o stilu, ne o autocenzuri. Mene je jedino strah kako će mi reagirati obitelj i prijatelji ako nekoga raspalim, za druge me nije briga.

  • ‘JEDAN DIO HRVATSKE smatra da smo pogriješili s NDH, a drugi da smo pogriješili što je nismo zadržali bez obzira na sve i još je smatraju svetinjom. Koji dio društva da uči na greškama?’

NACIONAL: Često se u svojim kolumnama obrušavate na ljudsku glupost, s naglaskom na glupost političara. Je li u proteklih 25 godina hrvatske državnosti bilo političara, političkih poteza ili odluka koji su vas se posebno dojmili?

Ne mislim da su političari glupi, ja mislim da je narod glup. O tome pišem. Političari jako dobro žive od te ljudske gluposti i ja ih respektiram. Na kraju krajeva, jedino političari svake četiri godine stave svoje mandate na raspolaganje. Ali tu počinje drama, mi im dajemo legitimitet, mi ih biramo pa je teško reći da su oni glupi. Od politike me se dojmio jedino otpor Istre bezumlju devedesetih, tadašnji IDS s Jakovčićem, Kajinom, Herakom i mnogim drugim manje poznatim ljudima. Ponosan sam na glasanje Istre na referendumu o definiciji braka, ponosan sam što živim u regiji u kojoj većinu ljudi boli k.… tko će s kim spavati i tko će koga ženiti. Ali to nije klasična politika, to je Istra sa svim svojim specifičnostima.

NACIONAL: Zašto je to tako?

Zato što Istra želi živjeti, želi budućnost, a pritom poštuje vlastitu prošlost. Vratio bih se toj Vražjoj makini jer je ona prava slika Istre. Spominjanje Vražje makine je, na sreću, nešto najekstremnije što ćete doživjeti u Istri. Karikiram, naravno, no proklinjanje stroja koji te doveo je za mene kud i kamo bolja varijanta od netrpeljivosti, mržnje i ksenofobije koje imamo u ostatku države.

NACIONAL: Kako komentirate aktualnu političku situaciju?

Učenje iz vlastitih grešaka je relativan pojam, kao i sloboda. Jedan dio Hrvatske smatra da smo pogriješili kada smo oformili NDH, dok drugi smatraju da smo pogriješili što je nismo zadržali bez obzira na to kakva je bila i još uvijek je smatraju svetinjom. Koji dio društva da uči na greškama? Pa bacite đir po društvenim mrežama, pogledajte neke prijatelje vaših prijatelja i shvatit ćete da živimo baš onako kako zaslužujemo.

NACIONAL: Istovremeno su ti isti ljudi antifašizam proglasili floskulom, nitko ne kažnjava ustaški pozdrav “za dom spremni”, a javno se proziva sve što navodno nije dovoljno hrvatsko i katoličko. Kako to komentirate?

Zato što smo glupi, zato smo došli u ovu poziciju. Pa zamislite da se jedan Hajduk srami svoje prošlosti. Zamislite da takvu prošlost imaju Arsenal, Real ili Juventus, pa oni bi milijarde okretali na toj priči. Odigraš prvu međunarodnu utakmicu u slobodnoj Europi i ti se toga sramiš? Čak što više, ne da se srame tog dijela prošlosti, nego skandiraju onima protiv kojih su se njihovi djedovi borili. Antifašizam je floskula u glavama fašista, nema drugog objašnjenja. Za mene je to životni stil. Sustav nam je sulud jer očekuje od građana da ga poštuju, a sama država ga ne poštuje. U takvom sustavu sasvim je normalno da Zdravko Mamić radi zabavu za predsjednicu. Pa jebi ga, i meni je on zabavan…

  • ‘SVI BISMO VOLJELI biti kao Zdravko Mamić: voljeti Hrvatsku, ali joj ne platiti porez, tumačiti zakone kako ti paše, provoditi ih onako kako paše tebi, tvojoj obitelji, pa kumovima, pa na koncu prijateljima’

NACIONAL: Navijač ste nogometnog kluba Istra 1961, ali i poznavatelj hrvatskog nogometa te ste svojevremeno otvoreno poručili Zdravku Mamiću da će te ga nabiti na k…., da biste potom u jednom intervjuu izjavili da je Zdravko Mamić utjelovljenje svega onoga protiv čega ste se borili u životu. Što to za vas predstavlja Zdravko Mamić?

Mamić je ogledalo ovog našeg društva, prava slika i prilika stanja u društvu. Svi bismo voljeli biti kao Zdravko Mamić: voljeti Hrvatsku, ali joj ne platiti porez, tumačiti zakone kako ti paše, provoditi ih onako kako paše tebi, tvojoj obitelji, pa kumovima, pa na koncu prijateljima i poznanicima. To je Zdravko Mamić – visokokvalificirani Hrvat. Ja sam na jednoj konferenciji za tisak rekao zbunjenom i ošamućenom Kruni Jurčiću koji je toliko hvalio svog dobrog šefa, da poruči Mamiću da ga nabijem na k.… Kruno je toj akciji dao šugo, kako kažu u Istri, jer se digao i pobjegao. Onda su zagrebački novinari napisali da sam na vulgaran način otjerao trenera Dinama. Kad ja nabijam Mamića na k.… onda je to vulgaran čin, a kad Mamić nabija sve nas na k…., onda je to domoljubni čin.

NACIONAL: Također ste otvoreno verbalno napali Michaela Glovera Remu, vlasnika NK Istre 1961, zbog uništavanja tog kluba. Što mu posebno zamjerate?

U svom životu nisam slušao dosadnijeg govornika, za njega su Jehovini svjedoci atrakcija. Toliko floskula u jedinici vremena se rijetko može čuti. Došao je u klub i održao nam lekciju kako smo jadni i svakome spremni dati guzicu, dovoljno je da nam obeća novac, čak ih ne mora ni dati. Okružio se nogometnim diletantima koji su potjerali navijače. Nikoga na stadionu nema, a igračima kasne plaće. On javnost non-stop bombardira pričama o investiranju, pa onda u investiranje zaračuna odvoz smeća, struju, vodu i plaće djelatnika. Glover je ono čime su nas plašili u doba samoupravnog socijalizma. Najgore mi je bilo što je potjerao ženu koja se rodila na stadionu, legendarnu Silvanu Sorbola Rožanković. To mu istarska sportska javnost nije oprostila.

NACIONAL: Gotovo punih 15 godina bili ste član jedne od najpoznatijih hrvatskih, ali i jugoslavenskih punk rock grupa KUD Idijoti, koju ste nerijetko i osobno predstavljali kao svojevrsni glasnogovornik grupe. U kojem trenutku ste odlučili punk zvuk zamijeniti novinarstvom?

Onda kada sam shvatio da ima života i na “drugim planetima”, zanimalo me baviti se i nečim drugim. U glazbi smo dali sve, snimili devet albuma i nije više bilo razloga za sviranje, svi smo imali dojam da više ne trebamo jedni drugima. Dosegli smo kreativni zenit i na vrijeme se povukli. Radio sam na radiju, Diego Bosusco – Ptica i ja imamo televizijsku emisiju na TV Nova Pula, snimao sam kratkometražne igrane filmove, napisao sam knjigu “Ukrudbene pojebnice”. Sto čuda sam radio nakon KUD Idijota.

NACIONAL: Danas ste glavni urednik portala Regional Express. Kako se borite za čitatelje?

Isključivo lokalnim sadržajem. Skoro da obavljamo funkciju javnog servisa. Bavimo se svime što je vezano uz Istru. Ja mislim da nema lokalnog medija u Hrvatskoj koji je spasio toliko kućnih ljubimaca, pronašao toliko mobitela, osobnih iskaznica, tablica, jakni kao što smo mi pronašli. Imamo redakciju u centru grada, devet zaposlenih i radimo 24 sata dnevno.

NACIONAL: Zbirku kolumni završavate kolumnom, odnosno posljednjim pozdravom vašem prijatelju i pjevaču grupe KUD Idijoti Branku Črncu – Tusti, koji je preminuo od raka prije četiri godine. Što vam je značio Tusta, a što je značio Puli?

Tusta je bio neponovljiv. Teško je odrediti što je on bio, ali nije bio samo pjevač. Sergio Blažić Đoser je bio pjevač, a Tusta je bio pjevač i heroj jedne generacije. Na koncu, bio je i rock zvijezda, baš ono prava. Nije se naživio, ali je živio. On je baš volio to što je radio. Vjerovao je u to što smo zajedno gradili i ljudi su to osjetili. On je simbol Pule. Zajebavali smo se nekada – Arena, Mate Parlov i KUD Idijoti, tri pulska bisera. Danas je stvarno tako – Arena, Mate Parlov, Tusta, Đoser, to je Pula.

NACIONAL: Zašto ste zbirku kolumni “Vražja makina” posvetili svima koji su jednom došli živjeti u Istru?

Zato što volim svoj zavičaj. Volim ljude koji poštuju taj zavičaj, a svi smo u taj zavičaj došli, neki prije, neki kasnije. Želio sam na neki način tom posvetom dati nadu onima koji su došli nedavno, a Istra ih je prihvatila, iako im to tako ne izgleda. Bio sam pod dojmom nekih statusa na Facebooku koji su bili vrlo ružni, a ticali su se Istre.

Komentiraj

FOTO:MANUEL ANGELINI
PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.