Ruski violinist i dirigent umjetnički je voditelj Međunarodnog festivala komorne glazbe Musica Maxima, a objašnjava što mu znače doticaj i suradnja s hrvatskom kulturom i glazbenicima, kakve su današnje globalne glazbene tendencije, ali i koliko osjeća utjecaj politike na umjetnost

Svjetski virtuoz na violini, ruski violinist i dirigent Maxim Fedotov, između svih svojih angažmana po svijetu, umjetnički je voditelj Međunarodnog festivala komorne glazbe Musica Maxima, koji se od 2009. održava u zagrebačkom Muzeju Mimara, a ove godine traje od 26. do 29. rujna. Ugledni glazbenici pozicionirali su zagrebački Festival Musica Maxima u sam vrh europskih glazbenih festivala, a raznolik i atraktivan odabir programa svake godine privlači sve brojniju domaću publiku, kao i strane turiste koji su prepoznali taj kvalitetni događaj. Svake godine, uz Fedotova, nastupi i nekolicina vrhunskih inozemnih i domaćih glazbenika, poput Davida Geringasa, Françoisa Weigela, Eunsila Kanga, Frederica Moreaua, Tonka Ninića, Monike Leskovar i Rubena Dalibaltayana.

Maxim Fedotov, kojeg je svjetska glazbena kritika prozvala „ruskim Paganinijem“, diplomirao je violinu na glasovitom moskovskom Konzervatoriju Čajkovski, gdje je od 1987. do danas u statusu redovitog profesora violine, a simfonijsko i operno dirigiranje studirao je na Konzervatoriju u Sankt-Peterburgu. Od 2003. do 2005. bio je šef-dirigent Ruskog simfonijskog orkestra, a od 2006. do 2010. umjetnički direktor i šef-dirigent Moskovskog simfonijskog orkestra (Ruske filharmonije). Godine 2003. bio je laureat Moskovske državne nagrade, a prije toga je osvajao prestižne međunarodne natječaje, poput Tokija, natječaja Čajkovski u Moskvi i Paganinijeva natječaja u Genovi. Nastupao je kao dirigent i violinist s brojnim svjetskim simfonijskim orkestrima na najpoznatijim pozornicima i koncertnim dvoranama i član je žirija svih značajnih svjetskih natjecanja za mlade violiniste…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj

FOTO:Saša Zinaja
PODIJELI
Iva Körbler (Zagreb, 1973), povjesničarka umjetnosti, nezavisna kustosica i urednica Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnovnu i srednju muzičku školu „Elly Bašić“ pohađala i završila u Zagrebu. Od 1995. objavljuje tekstove, kritike, intervjue i eseje o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi u stručnim časopisima i novinama. Od 2001.-2009. urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu „Vijenac“. Bila je pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ (Novi liber, 2002). Suradnica je Nacionala od 2003.-2007. te od prosinca 2014.