Imala je samo 13 godina kad je snimala svoj prvi film ‘Bijela vrpca’ koji je 2009. osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. Sada ima 21 i igrala je glavnu ulogu u filmu ‘Matura’ za koji je Cristian Mungiu ove godine u Cannesu proglašen najboljim redateljem. Film će biti prikazan na festivalima u Sarajevu i Vukovaru, a ta glumica za Nacional otkriva zašto ne mašta o Hollywoodu

Nema nikakve sumnje da je rumunjski film “Matura” redatelja Cristiana Mungiua jedan od najznačajnijih ovogodišnji europskih filmova. Nakon što je Mungiu za taj film na festivalu u Cannesu osvojio nagradu za najboljeg redatelja, “Matura” je “vruća roba” za svaki festival pa će se tako prikazati na filmskom festivalu u Sarajevu koji se održava od 12. do 20. kolovoza, nakon čega će uslijediti hrvatska premijera na filmskom festivalu u Vukovaru koji će se održati od 22. do 27. kolovoza.

Radnja filma događa se u malom rumunjskom gradu, a izuzetno je bliska situaciji u Hrvatskoj. Eliza (Maria-Victoria Dragus) je maturantica koju čeka stipendija za nastavak školovanja u Engleskoj i potrebno je samo da državnu maturu položi s odličnim uspjehom. Ali nekoliko dana prije mature je napadnuta i gotovo silovana pa je potpuno šokirana. Njezin otac Romeo (Adrian Titieni) ugledni je liječnik koji zbog toga želi dobiti neke olakšice za svoju kćer prilikom polaganja mature. Ali da bi mu izašli u susret, on mora napraviti neke usluge pa ulazi u koloplet korupcije, iz kojeg se ne može izvući.

Znalo se da je Mungiu sjajan redatelj koji je već osvojio Zlatnu palmu u Cannesu filmom “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana”, znalo se da su u njegovim filmovima ženske uloge dominantne, a sve je to potvrdio i ovim filmom u kojem je glavnu ulogu dao 21-godišnjoj Mariji-Victoriji Dragus, s kojom smo u povodu ovog filma razgovarali ekskluzivno za Nacional. Ona je rođena u Njemačkoj jer su njezini roditelji, inače umjetnici jer je otac glazbenik a majka balerina, napustili Rumunjsku. I Maria-Victoria Dragus je željela biti balerina, ali se prebacila na glumu, a već prvu potvrdu talenta dobila je ulogom u filmu “Bijela vrpca” Michaela Hanekea koji je 2009. osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. Imati 21 godinu i glumiti u dvama filmovima koji su nagrađeni u Cannesu nevjerojatan je uspjeh za ovu mladu glumicu.

NACIONAL: Film “Matura” govori, između ostalog, kako mladi ljudi žele napustiti Rumunjsku. Je li u njoj ista situacija kao i u Hrvatskoj, u kojoj mnogi mladi smatraju da trebaju napustiti svoju zemlju kako bi živjeli normalnim životom?

Nažalost, u Rumunjskoj je slična situacija kao i u Hrvatskoj jer i u njoj vlada korupcija, nema novca, a ljudi pokušavaju voditi kakav-takav život. A kada jednom pređu granicu i napuste Rumunjsku, pomisle da se ne trebaju žrtvovati ako u nekoj drugoj zemlji lakše mogu ostvariti svoje snove. Bez obzira na to što ljudi vole Rumunjsku i što njihovi roditelji žive u njoj. Lakše je živjeti u stabilnu društvu u kojem se ne moraš boriti za svoja prava, ne moraš izlaziti na ulice i demonstrirati protiv političara za kojeg ne želiš da bude tvoj vođa. Dakle, u Rumunjskoj je slično kao i u Hrvatskoj.

NACIONAL: Je li takvo razmišljanje dominira među mladima u Rumunjskoj ili ima i onih koji vjeruju da bi u zemlji mogli živjeti normalnim životom?

Ne vjerujem da mladi ljudi u Rumunjskoj nastoje naivno i romantično vjerovati u bolje sutra. Oni se svakog dana suočavaju s realnošću. Ne mislim da je takva situacija samo u Rumunjskoj, to se događa u brojnim zemljama istočne Europe. A kako posljednjih dvadeset godina lakše mogu napustiti zemlju, s obzirom na to da smo dio Europske unije i više nema granica i kontrola, onda je globalizacija ljudima u Rumunjskoj privlačna, kao što im je odlazak na zapad također privlačan. Uvjeti na zapadu su bolji, financijska zarada je veća, a kako ljudi prvo razmišljaju o novcu, onda im je važnija ekonomska situacija od političke. Zato su ljudi pomalo egoistični jer im je važniji trenutačni ekonomski boljitak od razmišljanja o tome kako mijenjati političku situaciju na duže staze.

NACIONAL: Kako vi gledate na dilemu otići ili ostati u domovini?

Moja priča je posebna. Ja sam rođena i odrasla u Njemačkoj pa se nikada nisam suočila s pitanjem trebam li ostati u Rumunjskoj ili otići. Da sam bila u toj situaciji, sigurno bih otišla zato što volim obilaziti razne zemlje i živjeti u njima. Nikada nisam bila prisiljena razmišljati o tome imam li perspektive u toj zemlji. Ali u Rumunjskoj ima puno sela i manjih mjesta u kojima ljudi nemaju nikakvu perspektivu. Imam puno prijatelja u Rumunjskoj koji su nemoćni. I zato se, kao i u filmu “Matura”, sve svodi na školovanje jer ako ste najbolji, ako ste ambiciozni, onda ćete dobiti priliku da napustite zemlju i otići ćete negdje gdje ćete imati perspektivu. Ja sam u lagodnoj situaciji jer su moji roditelji napustili Rumunjsku i za mene je sve ispalo odlično. Ali često razmišljam o tome što bi se dogodilo da sam odrastala u Rumunjskoj, bi li moj život izgledao drugačije. Ponekad pomislim kako je sjajno što sam naslijedila ambicioznost mojih roditelja. Uvijek su mi govorili da ću ostvariti svoje snove ako ću naporno raditi i bili su uz mene svaki put kada sam ih trebala.

NACIONAL: Je li vam bilo teško prihvatiti ambicioznost koji su vam roditelji možda i nametali?

Da, istina je da to može biti teško. Meni nije bilo teško jer su mi roditelji rekli “odaberi svoj put, reci što želiš raditi u životu, a mi ćemo biti tu da ti pomognemo”. Od početka sam znala da želim nastupati na sceni, a kako sam željela biti plesačica, onda sam sedam godina pohađala baletnu školu. Vrlo rano sam počela i glumiti. Ja sam bila ta koja sam uvijek govorila želim biti ovo ili raditi ono, a moji roditelji su mi uvijek govorili “ako voliš to što radiš, ljudi će na kraju to i osjetiti. Ali nemoj misliti da je lakše biti umjetnik, nego raditi neki drugi posao”. Moji roditelji su umjetnici pa su znali o čemu govore. I zato sam znala što me čeka u životu.

• ‘RAZGOVOR S CUROM SILOVANOM usred Bukurešta pomogao mi je da razumijem njezin odnos s roditeljima nakon toga i shvatim zašto u Rumunjskoj vlada korupcija’

NACIONAL: Koji je bio prvi znak vašeg uspjeha u glumačkoj karijeri? Je li to bila uloga u filmu “Bijela vrpca” Michaela Hanekea?

Da, rad s Hanekeom je bio iznimno zanimljiv jer u to vrijeme nisam ni znala tko je on. Nisam znala ni što je filmski festival u Cannesu. Odrasla sam u malom gradu u istočnoj Njemačkoj te sam otišla na audiciju za film i dobila ulogu. Kada sam shvatila da se radi o crno-bijelom filmu, bez glazbe, bila sam skeptična. Imala sam tada 13 godina i željela sam raditi nešto zabavnije. Ali kada sam prvi put vidjela film, i to u Cannesu, osjećala sam se nevjerojatno. Prvi put osjećala sam da se na snimanju događa nešto posebno. Tada sam znala da ću postati glumica jer želim ispričati neke priče na drugačiji način. A imala sam sreću da sam bila okružena ljudima koji su mi pomogli u tome. Nakon uloge u filmu “Bijela vrpca”, počela sam dobivati brojne filmske ponude.

NACIONAL: Mungiu je jedan od najznačajnijih rumunjskih redatelja. Je li rad s njim ostvarenje vaših glumačkih snova?

Apsolutno. Dugo vremena sanjala sam o našoj suradnji, gledala sam sve njegove filmove. Kada sam pogledala njegov film “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana”, odmah sam rekla kako ga želim upoznati, ali to tada nije bilo moguće. Sve se promijenilo prije dvije godine, nakon što sam bila izabrana među velike europske glumačke nade, odnosno Shooting Stars, na filmskom festivalu u Berlinu. Tada sam u svim intervjuima govorila kako želim raditi s Mungiuom. On me tada kontaktirao i rekao mi da želi raditi sa mnom. Sve ostalo je povijest.

NACIONAL: Rumunjski redatelji ponekad su osobenjaci s kojima je teško surađivati. Kakav je Mungiu?

On je nezamislivo ljubazan na snimanju. Uvijek je smiren, nikada se nimalo ne naljuti. Uvijek je spreman na razgovor, za njega je film zajedničko putovanje, a ne događaj u kojem se moraju ispunjavati njegove želje. Ja sam, kao glumica, samo trebala slušati ono što on govori o priči filma, kako je oblikovao likove pa sam se osjećala vrlo sigurno. Nisam bila nimalo napeta.

NACIONAL: Kako ste vi vidjeli priču filma “Matura” u kojoj je otac, u ovom slučaju u Rumunjskoj, spreman na sve kako bi pomogao kćeri, pa čak i da se uplete u korupciju?

Korupcija je, nažalost, vrlo česta u Rumunjskoj, ali i u drugim zemljama. Ne postoji država u kojoj nema korupcije. Nažalost, u Rumunjskoj je to stvar kulture. Ljudi misle da je korupcija neophodna jer smatraju da tako jedni drugima pomažu. Kako onda nekome reći da prestane pomagati nekome? Ti ćeš napraviti nešto za mene, a ja ću zauzvrat nešto za tebe. Nisam roditelj, ali znam da bi moji roditelji učinili sve kako bi mi pomogli. Zato mogu razumjeti oca koji će napraviti sve za svoju kćer. Moji roditelji bili su na premijeri filma u Cannesu i nakon što je otac pogledao film, rekao mi je da se u mnogim situacijama identificirao s ocem u filmu “Matura”.

NACIONAL: Kao ste stvorili lik djevojke koja je napadnuta i gotovo silovana?

Mungiu je inspiraciju za film pronašao u stvarnim događajima. Priča je inspirirana događajima iz Bukurešta od prije četiri godine, kada je jedna djevojka usred dana napadnuta te odvučena u park udaljen tri kilometara, u kojem je silovana. Mungiu je pronašao tu anonimnu djevojku, ja sam razgovarala s njom pa sam osjetila ono što ona osjeća. Taj razgovor mi je pomogao da shvatim kakav je bio njezin odnos s roditeljima nakon tog slučaja. To mi je pomoglo da shvatim zašto u Rumunjskoj vlada korupcija, zašto ljudi jedni drugima pomažu, zašto se obitelji drže zajedno. Nakon tog slučaja članovi njezine obitelji postali su joj još bliskiji. Zato i u filmu opisujemo kako se otac i kći dodatno zbliže nakon nemila događaja. Tako nešto ne možete vidjeti u njemačkim filmovima.

NACIONAL: Imate 21 godinu i već ste ostvarili veliki uspjeh u europskom filmu. Koji vam je daljnji cilj u karijeri?

To je teško pitanje. Sada, kada sam glumila u filmu Cristiana Mungiua, nemam više ciljeva. I to je istina. Toliko sam sretna što sam glumila u ovom filmom, sa svime što se događa u mojoj karijeri ovog trenutka, da uopće ne tražim neke posebne ciljeve, posebne filmove u kojima bih željela glumiti. Čak i kada bih htjela nešto, to se sigurno ne bi ostvarilo. Pustit ću da mi se karijera razvija sama od sebe. Imam dovoljno iskustva da znam kako se ovako dobar film s ovakvom nagradom ne događa često u karijeri. Tko zna, može se dogoditi da ne glumim sljedećih deset godina. Zato neću reći da želim otići u Hollywood i postati slavna glumica. A to u ovom trenutku ni ne želim. Želim otići kući, biti s obitelji i prijateljima, ostati pribrana i ne veseliti se previše ovom uspjehu.

NACIONAL: Niste zainteresirani za karijeru u Hollywood. Znači li to da ste skloniji ulogama u europskim filmovima i da ne volite glupe hollywoodske akcijske filmove?

Ne postoje glupi žanrovski filmovi jer svaki film može biti snimljen na zabavan način. Ali u ovom trenutku sam mnogo više povezana s europskim filmom. Smatram da su europske filmske priče bogatije i emocionalnije nego one u Hollywoodu. Ne smatram da ne bih mogla uspjeti u Hollywoodu, moj engleski akcent je jako dobar, ali zašto da počinjem od nule negdje gdje ne poznajem nikoga? Ne želim biti jedna od milijun glumica koja će patiti u Hollywoodu, a ovdje u Europi imam svoju obitelj i prijatelje.