Japanski veleposlanik povodom Tjedna japanske kulture u Zagrebu u intervjuu za Nacional otkriva da se zbog biznisa s tunom povezao s generalom Antom Gotovinom i govori o tome kako Japanci gledaju na poslovne prilike u Hrvatskoj, što njihova djeca uče o fašizmu te kakav je stav Japana prema naoružanju, Kini i Sjevernoj Koreji

Japanski veleposlanik Keiji Ide preuzeo je dužnost u Republici Hrvatskoj početkom 2014., što mu je bio i prvi dolazak u Zagreb. U svojoj bogatoj diplomatskoj karijeri, koja je započela u Ministarstvu vanjskih poslova Japana 1980., radio je u veleposlanstvima Japana u Tokiju, Moskvi, Pekingu i Parizu. Izuzetno je angažiran na promoviranju boljih kulturnih i gospodarskih veza između Hrvatske i Japana, a ima i jednu krilaticu za koju misli da pridonosi našim dobrim odnosima. Ona glasi: tuna povezuje ljude! Koliko je to istinito u našem slučaju, pokazuje i podatak o robnoj razmjeni iz 2012., prema kojem je Hrvatska bila u znatnom suficitu. Naš izvoz u Japan iznosio je 7,3 milijarde jena, dok je uvoz bio 2,5 milijardi. Ti bi se podaci, doduše, mogli modificirati, prema riječima veleposlanika Idea, jer uvoz tehničke robe i tehnoloških gadgeta koji su zapravo japanskog porijekla, najčešće se vodi kao uvoz iz zemalja Europske unije, gdje su smještene tvornice u japanskom vlasništvu u kojima se ta roba proizvodi. Uoči svečanog otvaranja Tjedna japanske kulture u Zagrebu, veleposlanik Ide dao je intervju za Nacional.

NACIONAL: Možete li povući neke paralele hrvatske političke scene s formiranjem koalicijskih vlada u Japanu? Što očekujete od nove hrvatske vlade? Mislite li da će proširiti svoju vanjskopolitičku aktivnost i gospodarsku diplomaciju na zemlje izvan Europske unije?

Kao diplomat ne smijem komentirati unutarnju politiku zemlje. Svaka zemlja ima svoje procedure. A mogu li to usporediti s Japanom? Pa, i mi smo znali imati slične situacije s velikim koalicijama. Imali smo takvo iskustvo. I našim strankama trebalo je puno napora da oforme vladu. A što se tiče očekivanja od vaše nove vlade – moj posao je, naravno, promovirati naše odnose. Prošle godine je bivši premijer Milanović posjetio Japan i to je bio vrlo uspješan, živ i dinamičan posjet, pratio sam ga na tom putu. Sadakazu Tanigaki, tadašnji ministar pravosuđa, posjetio je Hrvatsku prije dvije godine. Očekujem i od nove vlade da nastavi razvijati dobre odnose koje imamo.

NACIONAL: Stigli ste u Zagreb nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Je li ta činjenica pozitivno utjecala na percepciju Hrvatske u Japanu? Kako se to odrazilo na naše gospodarske odnose?

Da, za mnoge japanske poslovne ljude to članstvo znači siguran okvir i poznate uvjete za poslovanje u Hrvatskoj. No ima prostora da unaprijedite svoj sustav. Nedavno sam otkrio da uvjeti za poslovne ljude koji dolaze izvan EU-a nisu jednaki kao za one iz zemalja članica. Naravno, Europska unija je carinska unija i Japan sada pregovara oko sporazuma o slobodnoj trgovini. Nadam se da ćemo oko toga uskoro postići sporazum. Za sada, naša se roba carini. No želite li stvarno privući japanske investicije, mislim da bi bilo mudro jednako kao europske tretirati i japanske poslovne ljude. Jer ako oni žele pokrenuti neki mali biznis i dobiti radnu dozvolu, prvo moraju zaposliti određeni broj hrvatskih građana. A ako taj poduzetnik želi zaposliti još jednu osobu iz Japana, opet mora zapošljavati vaše radnike. To je obveza koja koči ulaganja u Hrvatsku i zato investitori ne dolaze. Naravno, za ulagače iz EU-a takva pravila ne vrijede. Ja razumijem da vi morate zaštititi svoje građane, osobito od kriminala. Ali vjerujem da možete prilagoditi svoj sustav tako da simultano postignete oba cilja: solidna japanska ulaganja i osigurano zapošljavanje hrvatskih građana. Kao i sigurnost.

NACIONAL: U koja područja bi japanski ulagači željeli investirati, odnosno na kojim planovima možemo bolje surađivati?

Kao što znate, mi smo najveći uvoznici tune – uvozimo oko 2000 tona godišnje. Prošle godine japanska kompanija J-Trading kupila je hrvatsku kompaniju Kali Tuna koja se bavi uzgojem tune. J-Trading uložio je oko 40 milijuna američkih dolara u tu investiciju. To nije mala svota. U tom slučaju je najvažnija bila trgovina. A budući da vi imate tunu visoke kvalitete, došlo je i do te investicije. Tim redom i dolazi do investicija. Dakle – trgovina je vrlo važna.

  • ‘AKO ŽELE POKRENUTI MALI BIZNIS OVDJE, japanski biznismen prvo mora zaposliti određen broj hrvatskih građana, a ako želi zaposliti jednu osobu iz Japana, opet mora zaposliti vaše radnike. To koči ulaganja’

NACIONAL: Posluju li japanske tvrtke s generalom Antom Gotovinom? Jeste li ga upoznali?

O da, postoje četiri farme tuna s kojima japanske tvrtke posluju, a jedna je i ona generala Gotovine. Upoznao sam ga i redovito s njim komuniciram i raspravljamo o biznisu s tunama. Mislim da je i on posjetio Japan.

NACIONAL: Japan je bio zainteresiran za gradnju elektrane Plomin C. Što je s tim projektom?

Točno, kada je prethodna vlada proglasila modernizaciju termoelektrane Plomin strateškim investicijskim projektom, japanska tvrtka Marubeni iskazala je interes da sudjeluje u tom projektu. Oni su dali svoju ponudu i imali brojne sastanke s HEP-om. I počeli su konzultacije s Glavnom upravom za tržišno natjecanje Europske komisije. Na to su već potrošili puno vremena i novca. Ja razumijem da nova vlada sada pažljivo proučava taj projekt, to je normalno, no nadam se da će nakon što utvrde činjenice, doći do postizanja sporazuma o tom projektu. S ekološkog stajališta – bilo je puno nerazumijevanja. To je mnogo bolji projekt i mnogo više eko-friendly od Plomina 1. Četiri puta je veći, ali bi emisije sumporovih i dušikovih oksida bile znatno smanjene. Sastao sam se s lokalnom zajednicom i mislim da su ti ljudi svjesni ekonomske važnosti tog projekta koji vrijedi 1,3 milijarde eura. A japanske tvrtke, banke i financijske institucije, ne samo iz Japana, već i iz zemalja EU, rado bi se uključile u njegovu realizaciju. Činjenica je da ne možete zadovoljiti sve svoje potrebe za električnom energijom samo kroz obnovljive izvore. Vi imate puno hidroelektrana, kao i solarnu energiju i vjetroelektrane, ali ne smijete ovisiti samo o njima. Ne znam što ćete učiniti kada se Krško1 zatvori. Vi trebate dodatne izvore. U gradu Hekinan u Japanu postoji takva elektrana na ugljen i nema ispušnih plinova ni ikakvog štetnog utjecaja na okoliš. Tu ima puno nerazumijevanja. Zainteresirani smo i za LNG terminal na Krku. Japanske tvrtke vodeće su u izgradnji LNG tankera; od 400 koliko ih ima, trećina je u vlasništvu Japana, a četvrtina proizvedena u Japanu. Što se tiče plutajućihLNG platformi, i tu smo vrlo iskusni i uspješni u izgradnji.

NACIONAL: Prošle godine došlo je do incidenta oko uvoza Mitsubishi vozila u Hrvatsku, kada ste pisali pismo premijeru Milanoviću zbog nezakonitog utjecaja Carinske uprave na procese javne nabave na štetu uvoznika Mitsubishi vozila u Hrvatskoj putem pravilnika. Tada ste aferu nazvali Lex Mitsubishi. Je li došlo do nekih reakcija ili izmjena pravilnika u međuvremenu?

Distributer Mitsubishi vozila za Republiku Hrvatsku (LMG Autokuća) pobijedio je 2014. na javnom natječaju za nabavu vozila za Ministarstvo unutarnjih poslova. Ministarstvo financija 2015. izdaje novi pravilnik vezan uz poseban porez na motorna vozila, a Carinska uprava retroaktivnom primjenom tog pravilnika odlučuje naplatiti dodatan porez LMG Autokući te je kazniti velikim novčanim iznosom. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja te mnoge druge poslovne jedinice (Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska gospodarska komora, AmCham) uvidjele su da je novi pravilnik problematičan. Generalni direktor Mitsubishi Motorsa, Osamu Masuko, zatražio je potom od tadašnjeg ministra financija Borisa Lalovca da još jednom razmotri odluku koju je donijela Carinska uprava. Mitsubishi je izuzetno važna poslovna grupacija, a gospodin Masuko vrlo utjecajan poslovni čovjek u Japanu te je hrvatska strana trebala ozbiljno shvatiti njegovu zamolbu. Veleposlanstvo Japana također je isticalo taj problem predstavnicima hrvatske vlade. Čekamo pozitivan odgovor vezan uz to pitanje od nove vlade, kako bi se nastavilo normalno poslovanje te tvrtke, neometano neprimjerenim mjerama Carinske uprave. Sve dok u trgovačkim odnosima postoje takvi problemi, strani investitori neće dolaziti u Hrvatsku.

NACIONAL: Nije tajna da su odnosi između Japana i Kine vrlo kompleksni; s ekonomske strane vrlo dobro surađujete, robna razmjena u 2014. iznosila je 340 milijardi dolara, no na političkom planu, oni su dosta napeti. Kako ih vi ocjenjujete?

Radio sam kao glasnogovornik veleposlanstva Japana u Pekingu od 2004. do 2007. Bio je to vrlo zanimljiv posao u kojem sam doista uživao. Kineski novinari vrlo su aktivni i rado su kontaktirali s našim veleposlanstvom. U tom razdoblju bio sam vrlo zaposlen i nikada nisam odbio komunikaciju s novinarima. Još uvijek među njima imam puno prijatelja. Općenito, stav kineskih ljudi prema Japanu je pozitivan. Kada nas imaju priliku posjetiti, uvijek se uvjere da je Japan lijepa zemlja i da su Japanci prema njima vrlo ljubazni. Ako i imaju pogrešnu percepciju o Japanu, nakon posjeta je promijene. I naši ekonomski odnosi su odlični. Htio bih to potkrijepiti jednim primjerom. U Pekingu i drugim gradovima u Kini 2005. održane su velike antijapanske demonstracije. U to vrijeme politički odnosi bili su doista napeti. Tadašnji kineski ministar trgovine obratio se javnosti i rekao: Slušajte, dragi sugrađani, u Kini japanske tvrtke zapošljavaju devet milijuna kineskih radnika, direktno ili indirektno. Tom porukom dao je do znanja da su naše međusobne veze toliko bliske i duboko isprepletene, da je u interesu obiju zemalja održavati i razvijati dobre međusobne odnose. Možda nekada imamo različite poglede na različite stvari, no naš je zajednički interes da razvijamo suradnju. To su razumjeli brojni kineski vođe u povijesti – Mao Ce-tung, Zhou Enlai, Deng Šaoping, kao i novi politički vođe.

NACIONAL: Prema nekim analitičarima, u vašem dijelu svijeta odvija se prava utrka u naoružanju. Vaša vlada odobrila je rekordan vojni budžet za kupnju američkih vojnih aviona, kao i dodatna sredstva za američke vojne postrojbe stacionirane u Japanu. Zašto se to događa?

Želio bih vam tu objasniti temeljnu politiku naše obrane. Nakon Drugog svjetskog rata japanski građani i japanska vlada odlučili su da ne želimo ponovno postati vojna supersila. Vojna sila ne donosi mir i sreću ljudima. Kao što znate, tijekom Drugog svjetskog rata i nakon njega, nitko nije bio sretan. Mi smo to razumjeli i zato smo odlučili i da nećemo ni na koji način prijetiti susjedima. Naša je politika da nećemo posjedovati i proizvoditi nuklearno oružje. Niti ćemo dopustiti da netko drugi dovede nuklearno oružje na japanski teritorij. Isto tako, nemamo dalekometne rakete. Imamo samo rakete kratkog dosega kako bismo se mogli obraniti. Nemamo ni nosače aviona, kako bismo nekoga mogli napasti. Dakle, to je naša politika. Samo u funkciji naše obrane mi razvijamo i kupujemo naoružanje. A u tu svrhu bit će kupljeni i američki avioni. Iz podataka je vidljivo da je naš budžet za naoružanje konstantno padao. Iako smo nakon završetka Hladnog rata vjerovali da više nećemo trebati trošiti novac na obranu, na moju veliku žalost, situacija nije tako jednostavna. U posljednjih nekoliko godina vojni budžet je narastao, ali još uvijek iznosi oko jedan posto, dok je u zemljama članicama NATO-a propisano dva posto.

NACIONAL: Osjećate li se ugroženo od Sjeverne Koreje?

To što Sjeverna Koreja i njen mladi vođa rade ovih dana, svakako brine. On je očito odlučan u tome da bude sposoban napasti ostale zemlje nuklearnim oružjem. To je vidljivo iz nuklearnih pokusa, testova raketa i slično. Mi trebamo biti adekvatno pripremljeni za mogući napad.

  • ‘ZBOG PROBLEMA LMG AUTOKUĆE generalni direktor Mitsubishija zamolio je bivšu vladu da razmotri neprimjerenu odluku Carinske uprave. Dok postoje takvi problemi strani investitori neće doći u Hrvatsku’

NACIONAL: Japan je jedva izbjegao nuklearnu katastrofu kada je tsunami 2011. uništio nuklearnu elektranu u Fukushimi. Ovih dana održavaju se komemoracije u Japanu. Vaš bivši premijer Naoto Kan nedavno je u Daily Mirroru priznao da je kataklizma mogla biti i veća. Hrvatski narod suosjećao je s vama i slao pomoć. Osjećaju li se još uvijek posljedice te tragedije? Je li sigurnost elektrana od tada pojačana?

Jako smo zahvalni hrvatskim građanima na iskazanoj solidarnosti. Zapravo, upravo smo obilježili petu godišnjicu te tragedije, 11. ožujka. No Japanci su svjesni stalne opasnosti od potresa u svojoj zemlji i imamo akumulirano znanje o tome kako se za njih pripremiti. I zato, kada se prije pet godina dogodio veliki potres – mi smo to dobro podnijeli, naše zgrade su izdržale, kao i nuklearne elektrane u regiji. No kad se dogodio tsunami, pripreme nisu bile dovoljne. Trebali smo imati na umu tsunami koji se dogodio prije 200 godina, no na to smo nekako zaboravili. Nismo se dobro pripremili, a ni nuklearka Fukushima nije bila dobro konstruirana da izdrži takav udar. Naravno, sada se u Japanu vode žestoke debate o nuklearnim centralama. Mislim da smo naučili svoju lekciju i kako ih bolje zaštiti. No politika vlade je da nećemo prestati koristiti nuklearnu energiju, jer trebamo optimalno raspoređenu proizvodnju energije. I obnovljive izvore energije, ugljen, plin i naftu i nuklearnu snagu.

NACIONAL: Japan je osigurao velike donacije kao pomoć Hrvatskoj za obnovu nakon Domovinskog rata, za razminiranje, ali i prilikom katastrofalnih poplava. Što vas motivira da tako pomažete drugima?

U Japanu postoji čvrst konsenzus o tome da nakon Drugog svjetskog rata, mi moramo biti miroljubiva nacija koja ne smije ponoviti svoje greške. I zato, kada ljudi pate na nekom drugom kraju svijeta, mi trebamo pomoći! Mi smo sretni jer smo, u okolnostima mira, razvili svoju ekonomiju. I zato imamo mogućnosti pomagati drugima. Naši građani podržavaju takvu politiku. Kao što znate, mnogi japanski volonteri došli su u Hrvatsku kako bi pomogli hrvatskim građanima, obnavljali škole i slično. Nama je velika čast i zadovoljstvo pomagati drugima.

NACIONAL: Kad već govorimo o Drugom svjetskom ratu, vjerojatno ste svjesni činjenice da diljem Europe, ali i u Hrvatskoj raste neofašizam, nastoji se revidirati povijest. Kako je u Japanu? Ima li takvih pokušaja i u Japanu i postoje li sankcije za veličanje nacizma i fašizma?

Kao prvo, kao što sam rekao, u Japanu postoji opći konsenzus o tome da su japanska vojska i mornarica kolonizirale susjedne zemlje i da su mnogi ljudi patili zbog japanskih napada. Mi ne smijemo to nikada ponoviti. Mi smo se pokajali i jako žalimo zbog toga. Ispričali smo se svojim susjedima. To je ono što misle i što osjećaju svi japanski građani. Tako obrazujemo i svoju djecu i mlade. Dakle, u našim povijesnim knjigama mi učimo nove generacije o tome što je Japan sve učinio. Nakon rata Japan je počeo plaćati reparacije svojim susjedima i onima koji su zbog nas patili. Ali, naravno, svaka osoba može imati svoje interpretacije povijesti i objašnjenja zašto su se stvari tako dogodile. Postoji određeni spektar interpretacija i razumijevanja povijesti. No ja mislim da je sretna stvar što gradimo novi Japan na temelju konsenzusa da moramo raditi na tome da ljude učinimo sretnima. Osim toga, ohrabrujemo obične građane i povjesničare da se sastaju sa susjedima – Kinezima, Koreancima, Filipincima i ostalima – da se druže i raspravljaju o tome što se stvarno u prošlosti dogodilo. To je dobro jer svaka zemlja ima svoju perspektivu. Vlada Japana čak ima određeni budžet za takve skupove. Mi potičemo povjesničare da razmjenjuju materijale i ponekad čak i publiciraju zajedničke knjige.

NACIONAL: Poznato je da Japanci vole putovati i da japanskih turista ima diljem svijeta. Što bi trebala učiniti Hrvatska da ih još više privuče?

Imam redovite sastanke s predstavnicima turističkih agencija. I one su ukazale na to da postoji prostor za poboljšanje ponude. Nadam se da ću imati priliku susresti se s novim ministrom turizma i to mu prenijeti. Jedna od glavnih primjedbi odnosi se na turističke vodiče koji znaju japanski. Vodič koji dobro govori japanski je neprocjenjiv! Naime, Japanci često dolaze u velikim grupama, među njima su često i stariji ljudi koji ne govore engleski. U Hrvatskoj je jako malo vodiča koji govore dobar japanski. I zato je moja sugestija da se Japancima koji ovdje već žive, osobito ženama koje su se tu udale i govore odličan hrvatski, omogući polaganje ispita za vodiče. One bi bile jako sretne i mogle bi puno pomoći. No vaš zakon ne omogućuje građanima izvan zemalja EU polaganje takvog ispita. To je zabranjeno! Napisao sam pismo bivšem ministru turizma koje je obećalo da će pripremiti amandman na taj zakon. Nadam se da će novi ministar na tome poraditi. Kad biste samo malo otvorili vrata, mogli biste imati puno koristi od japanskih građana koji ionako već žive u Hrvatskoj. To bi bila win – win situacija!

NACIONAL: Upravo traje Tjedan japanske kulture u Zagrebu. Što nudite posjetiteljima i zašto je promocija japanske kulture u drugim zemljama za vas tako važna?

Mislim da je međusobno razumijevanje kultura izuzetno važno za pokretanje bilo kakvog posla ili ekonomske suradnje. Japancima je vrlo važno povjerenje. Povjerenje jednih u druge. Bez tog povjerenja ne možemo ni raditi na investiranju. Investiranje je dugotrajan projekt. To je jedna vrsta braka – ako nemate povjerenja u svog partnera, onda nema ni investicija. Postoje brojni poznavatelji i poštovatelji japanske kulture u Hrvatskoj. Jedan od njih bio je i gospodin Devide, koji je preminuo 2010. Mi smo na ovom Tjednu japanske kulture željeli odati počast njegovu djelu i zato sam i kontaktirao njegovu suprugu, koja je Japanka, i zamolio sam je da nam dopusti izložiti njegove knjige kao svjedočanstvo njegovih dostignuća. On je napravio mnogo na promociji naše kulture i tradicije. A osim toga, bio je i veliki matematičar. Bit će šest događaja tijekom cijelog tjedna, a svakoga dana organizirane su i radionice, izložbe, sastanci, predavanja. Bit će predstavljeni umjetnost bonsaija i japanska kuhinja, a 19. ožujka imat ćemo poseban humanitarni koncert pijanistice Yoko Nishii, koja je objavila CD koji uključuje kompozicije za klavir hrvatske skladateljice Dore Pejačević. Koncert je posvećen Udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilnost. Iako znam da je ljudima s psima vodičima u Hrvatskoj dopušteno da dolaze na koncerte, rijetko ih viđam. I zato smo ih pozvali da na ovaj koncert svakako dođu sa svojim psima vodičima. Kulturne razlike nisu izvor sukoba, već mogu biti temelj zajedničkog interesa.

  • ‘U JAPANU POSTOJI OPĆI KONSENZUS o tome da je japanska vojska kolonizirala susjedne zemlje i da se to nikad ne smije ponoviti. Pokajali smo se i ispričali svojim susjedima, a tako obrazujemo i svoju djecu’

NACIONAL: Mnogi japanski zborovi rado pjevaju poznatu pjesmu iz naše nacionalne opere „Nikola Šubić Zrinski” – „U boj, u boj!” Otkud ta zaljubljenost?

Da, točno, uz to je vezana jedna zanimljiva priča. Prije 102 godine, za vrijeme Prvog svjetskog rata, vojnici iz istočnoeuropskih zemalja koji su bili poslani u Sibir, završili su na neko vrijeme u Japanu, odakle su se vraćali kući. Oni su tada pjevali tu pjesmu. Japanski studenti koji su znali engleski, brinuli su se o tim vojnicima i prije no što su otišli, jedan vojnik im je ostavio note. Japancima se sviđala pjesma, ali nisu imali pojma što ona znači. Kasnije su je nastavili pjevati zborovi po japanskim sveučilištima. I onda, u doba Jugoslavije, bilo je neko međunarodno natjecanje zborova na kojem je naš zbor pjevao “U boj, u boj” i tada se iz publike digla grupa pjevača iz tadašnje Jugoslavije, odnosno iz Hrvatske, koja je s njima nastavila pjevati. Tako su Japanci saznali porijeklo pjesme. Prije toga su mislili da je pjesma češka jer su vojnici došli iz Austro-Ugarske. Ta pjesma ostavlja na nas snažan dojam. Jako nam se sviđa.

NACIONAL: Što Japanci još znaju o Hrvatskoj?

Kad sam bio imenovan na dužnost veleposlanika u Zagrebu, moji sunarodnjaci rekli su mi: pozdravi Cro Copa. On je jako popularan kod nas. I – kad sam stigao – imao sam priliku upoznati Mirka Filipovića i prenijeti mu pozdrave svojih japanskih prijatelja. 2Cellos su također jako poznati u Japanu i jako volimo Lado koji je bio na izuzetno uspješnoj turneji po Japanu prije dvije godine. Osim toga, postoji više gradova prijatelja između Hrvatske i Japana: Zagreb i Kyoto, Kawasaki i Rijeka, Pula i Hekinan. Mislim da bi i Zadar uskoro mogao sklopiti prijateljstvo sa Shizuokom jer oba grada imaju odličan ulov tune. Ona ih povezuje. Moj slogan je: tuna povezuje ljude! Tuna usrećuje ljude! Zato sam, prije dvije godine, kada sam prvi put obišao sve veće hrvatske gradove i inicirao Tuna Sushi&Wine festival koji se prošlog mjeseca drugi put održao u Zadru. Kad sam se susreo s predstavnicima lokalne vlasti, rekao sam im da nije dovoljno samo izvoziti tunu kao sirovinu. Tome treba dodana vrijednost. Odmah sam predložio suradnju, osobito u zimsko vrijeme, kada se tuna i lovi. Ako napravite tuna festival, možete pozvati turiste tijekom zime i dovesti japanske chefove koji će raditi dobar sushi.

Komentiraj