‘Plenković je svojevremeno jasno govorio da obrana jednog čovjeka ne može biti iznad interesa vlade i države, a vidimo da obrana Zdravka Marića to zapravo jest. I bez glasova Mosta na sjednici Vlade, Marić bi u Vladi bio obranjen’

Na dan izlaska ovog broja Nacionala, u izdanju izdavačke kuće Ljevak izlazi knjiga “Dan nakon jučer”, čija je autorica bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor. Urednik knjige je Kristijan Vujčić, a pogovor je napisao Žarko Puhovski. Radi se o tekstovima s bloga i kolumnama u kojima je Jadranka Kosor komentirala političke događaje i njihove aktere ne samo u Hrvatskoj, nego i u Sloveniji. Kolumne poput “Lupanje šakom po mozgu”, “Žene kao ukras demokracije”, “Ljudi vole lagati”, “O stranačkim prijateljima” govore da se Jadranka Kosor, našavši se u jednoj vrsti “političke ilegale” nakon izbacivanja iz HDZ-a, drugačije izborila za javni prostor. Sam naslov knjige autoironična je aluzija na lapsus u obraćanju na engleskom jeziku prilikom dočeka turista na granici 2011., zbog kojeg je tadašnja premijerka bila predmet ismijavanja u medijima i na društvenim mrežama. Iako je povod za razgovor bila knjiga koja će biti promovirana 16. svibnja, ovaj intervju vođen je nekoliko sati nakon što je Andrej Plenković na sjednici Vlade svojom odlukom o razrješenju trojice Mostovih ministra šokirao hrvatsku javnost, ali i vlastite kolege u stranci. Naravno da je bilo nemoguće izbjeći tu temu, tim više što Plenkovićev potez podsjeća na onaj Ive Sanadera, kada je, na opće iznenađenje, dao ostavku na premijersku funkciju, a Jadranka Kosor imenovana njegovom nasljednicom.

NACIONAL: Kako komentirate ovaj potez premijera, koliko vas je to šokiralo i mogu li se u povući neke paralele s ostavkom Ive Sanadera?

U politici me ništa ne može iznenaditi, možda samo katkad zaprepastiti. Da, kao što ste rekli, imali smo već situaciju da premijer bez obrazloženja napušta funkciju i kaže: “Moja dionica je završila, hvala i doviđenja!” No nikada dosad nismo imali situaciju da premijer na sjednici vlade smjenjuje ministre, a onda još naknadno potpredsjednika Vlade i svu silu državnih tajnika, pomoćnika i ostalih. U koalicijskim vladama u kojima sam sudjelovala, ali i u onoj koju sam vodila, bilo je slučajeva da koalicijski partneri nisu bili suglasni s odlukom premijera pa su tako i glasali. I sama sam rekonstruirala vladu i zamijenila četiri ministra. Prethodno sam s njima razgovarala i razmatrala tu odluku u krugu užeg vodstva stranke, vodeći računa o tome da se smijenjeni ministri ne osjećaju poniženo. Naravno da svaki premijer ima pravo birati i mijenjati suradnike i da je nepodnošljivo raditi s ministrima s kojima se ne nalazi suglasje ili za koje ne znaš što zapravo rade ili rade loše. Međutim, ministri su i najviši dužnosnici u državi, oni su vlada i njihov se dignitet mora čuvati i kad ih se imenuje i kad ih se smjenjuje…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj