‘Nakon pet godina rada, razgovora s 94 svjedoka koji su preživjeli logore NDH i 150 sati snimljenog materijala, završio sam film u čijem su fokusu žrtve, što dosad nije bio slučaj na ovim prostorima’, kaže redatelj filma ‘Zaveštanje’, nedavno prikazanog u Zagrebu

Stid što si živ dolazi od toga što su svi tvoji stradali pa osjećaš krivnju što si živ. Najpotresnija je krivnja koju neki svjedoci osjećaju jer nisu uspjeli u uvjetima ustaškog logora sačuvati od smrti mlađeg brata ili sestru, a sami su u tom trenutku bili, na primjer, desetogodišnjaci“, kaže Ivan Jović, autor dokumentarnog filma „Zaveštanje“, sačinjenog od iskaza desetaka ljudi koji su preživjeli logore Nezavisne Države Hrvatske (NDH) u periodu od 1941. do 1945. godine.

Jović je pisac kojem je film vid umjetničkog istraživanja. Rođen u Aranđelovcu, 45-godišnji Jović je Učiteljski fakultet završio u Beogradu, radio je u prosvjeti i kao autor i koordinator raznih alternativnih obrazovnih projekata. Vodio je humanitarne projekte za djecu i mlade, kao i za djecu bez roditelja. Objavio je četiri knjige, a 2014. je snimio igrani film „Isceljenje“, posvećen pomirenju i pitanju: Kako oprostiti neprijatelju?..

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj

FOTO:Produkcija TERIREM
PODIJELI
Rođen sam u Beogradu 1959. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka. U novinarstvu od maja 1986. godine, kada sam se zaposlio u Tanjugu, gde sam radio gotovo deceniju, a u novinskoj agenciji FoNet sam od njenog osnivanja 1994. godine. Od kad sam u ovom zanatu, za mnoge novinare u Srbiji sam čuo da rade "za Službu". Koliko mi je poznato, samo smo pokojni Slavko Ćuruvija i ja radili "u Službi". U Službi državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove sam proveo tri meseca - februar, mart i april 1986. godine. To mi je bilo prvo zaposlenje. Otac i tašta su udružili snage da bi mi našli posao - on je bio pukovnik u vojsci, ona je radila u Interpolu. Bilo je glupo očekivati da će mi naći radno mesto u biblioteci ili filharmoniji. Vrhunac u novinarstvu sam dostigao posle NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, kada sam počeo da radim kao fikser za londonski The Guardian. Tokom dva i po meseca bombardovanja sam u FoNetu primio 225 nemačkih maraka. Rory Carroll iz The Guardiana mi je plaćao 150 maraka dnevno. Posle samoubilačkih avionskih napada na Svetski trgovački centar u Njujorku 11. septembra 2011. su zapadni mediji prestali da se interesuju za Srbiju i Balkan, pa sam izgubio dodatni posao fiksera. Osama Bin Laden mi je oteo mnogo novca. Da sam ga sreo na ulici, šutnuo bih ga u međunožje. Za Nacional sam počeo da pišem krajem 1996. godine, posle čega je usledila trogodišnja pauza. Nacional me reaktivirao posle ubistva Željka Ražnatovića Arkana u januaru 2000.