Predsjednik Saveza antifašističkih boraca za Nacional govori o tome da je aktualna vlast ignorirala proslavu Dana antifašističke borbe i kako pokušava relativizirati antifašizam

Prošloga tjedna obilježavalo se nekoliko važnih obljetnica vezanih uz antifašističku borbu u Hrvatskoj, koju je državni vrh uglavnom ignorirao. Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, koji svake godine organizira prigodne proslave, ove godine je to učinio bez pomoći države. Aktualni predsjednik SABA Franjo Habulin, časnik Hrvatske vojske, s ponosom ističe da dolazi iz partizanske obitelji iz Hrvatskog zagorja, iz sela Poznanovec koje je dalo mnogo narodnih heroja. Njegova teta Marija Habulin sudjelovala je u Španjolskom ratu, bila je s Titom u Parizu kada se još organizirao pokret otpora, a zatim je postala tehnički sekretar Centralnog komiteta u Beču. Ubijena je već 1941., a imala je svoju ulicu u Zagrebu, koja je sada uklonjena, kao i mnoge druge ulice narodnih heroja. U partizanima su mu bili i tata i djed, a sam Franjo Habulin, kao rezervni oficirJNA, bio je raspoređen u Teritorijalnu obranu kao komandir protudiverzantskog voda. Predsjednik Tuđman preveo mu je čin u časnika Hrvatske vojske, da bi kao takav tijekom 1991. i 1992. nastavio voditi tu specijalnu jedinicu. Kada je rasformirana, prešao je u 103. brigadu i kao zapovjednik Prve satnije druge bojne 103. brigade, prošao je sva bojišta i rat završio sudjelujući u Oluji 1995.

NACIONAL: U šumi Brezovica kraj Siska tradicionalno se 22. lipnja, kada je osnovan Prvi sisački odred, obilježava Dan antifašizma. Ove godine organizirali ste ga ne samo bez pomoći države, već i bez državnog vrha. Za razliku od svih prethodnih godina, nije bilo ni predsjednice, ni premijera, ni predsjednika Sabora. Zašto i kako ste to doživjeli?

Državni vrh očito tako značajnu obljetnicu ne doživljava kao datum koji bi trebalo svečano obilježiti, za razliku od ostatka Europe koja slavi i svoju antifašističku borbu, ali i Dan pobjede nad antifašizmom. To je značajan datum za cijelu Europu i cijeli svijet. Svake godine svjedočimo svečanim paradama, osobito u Francuskoj u kojoj se taj dan uvijek posebno slavi. U Hrvatskoj je takvo ponašanje vlasti tim čudnije jer se radi o prvom organiziranom antihitlerovskom odredu u tadašnjoj okupiranoj Europi i početku oružane borbe koja je bitno usmjerila daljnji tijek naše povijesti. Ta antifašistička borba dovela je ne samo do slobode na ovim prostorima, već i do formiranja federativne države u kojoj je Republika Hrvatska u svojim današnjim granicama bila jedna od sastavnica. Svoj status ostvarila je prva među svim federalnim jedinicama na III. zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom 1944., da bi već 17. travnja 1945. u Splitu bila osnovana i prva vlada tadašnje Federalne Države Hrvatske. Postoji jako puno razloga da svi budemo tamo u šumi Brezovica i obilježimo Dan ustanka. Bilo bi normalno da država organizira proslave tih obljetnica i sudjeluje u njima, a ne samo mi – Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske koji smo tek nevladina udruga. Moram istaknuti da je od 2000. pa sve do prošle godine državna vlast sve više sudjelovala i uključivala se u te proslave, kako na komemoraciji u Jasenovcu, tako i u Brezovici. Prije pet, šest godina državni vrh je prihvatio te datume kao nešto što je važno obilježiti i to se vidjelo i u njihovu odnosu prema organizaciji. Počelo je s dolaskom predsjednika Mesića i Račana na vlast, a nastavilo se za vrijeme Sanadera i Jadranke Kosor. Prošle godine je predsjedništvo Sabora bilo uključeno u Odbor za obilježavanje Dana antifašističke borbe. Simbolično, ali su ipak bili nazočni. Ove godine se u ime predsjednice Republike obratio Milan Bandić, koji je osudio sve totalitarizme.

NACIONAL: U posljednje vrijeme uvijek tako, s određenom zadrškom, formuliraju osude fašizma. Antifašizam i komunizam se izjednačavaju. Zašto?

To, naravno, nije prihvatljivo jer je komunizam bio ideja koja se nikada i nigdje nije ostvarila. Mi smo u Jugoslaviji imali socijalizam, pa samoupravni socijalizam, uz napomenu da je taj sustav bio vrlo rigidan nakon Drugog svjetskog rata, da bi nakon Titova NE Staljinu 1948. postajao sve manje nedemokratičan. Dakle, mi nismo imali komunizam. A najviše mi smeta što se fašizam i antifašizam pokušavaju izjednačiti, što nikako nije moguće. Antifašizam je civilizacijsko opredjeljenje koje se zalaže za najviše demokratske principe, za mir, jednakost, ravnopravnost, slobodu, za uvažavanje različitosti, za suživot. To su osnovna ljudska prava i demokratske vrijednosti. O fašizmu je dovoljno reći da je to ideologija koja je uspostavila i provodila tzv. rasne zakone, genocidne zakone prema kojima su ubijeni milijuni ljudi zbog svoje vjere i nacionalnosti. U koncentracijskim logorima, na najstrašnije načine. To je dovoljno da se uvidi zločinačka priroda tog sramotnog režima i ideologije. I zato je neprihvatljivo to što u posljednje vrijeme često čujem, a to je: dosta nam je partizana i ustaša! Pa to nije isto i nikada ne može biti isto! Nikada ne smijemo zaboraviti da su se partizani borili protiv fašizma i izborili za slobodu svoje zemlje, borili su se za jednakost i ravnopravnost među narodima, a da su ustaše, na čelu s Antom Pavelićem, bili u službi svojih okupatora kojima su prepustili veliki dio hrvatskog teritorija.

  • ‘Najviše mi smeta što se fašizam i antifašizam pokušavaju izjednačiti, što nikako nije moguće. Antifašizam je civilizacijsko opredjeljenje koje se zalaže za najviše demokratske principe’

NACIONAL: Je li Franjo Tuđman bio istinski antifašist i zašto to današnji političari s desnice negiraju?

Povijesne su činjenice da je predsjednik Tuđman od početka sudjelovao u antifašističkoj borbi i bio general JNA. Kao takav, čak i tijekom devedesetih nije dopustio da se Savez antifašističkih boraca i antifašista iseli iz ovih prostorija u kojima smo i danas, iako je bilo takvih pokušaja. A moram dodati i da je uvažavao Josipa Broza Tita, imao je svoj osobni odnos prema njemu. Uostalom, bio mu je vrhovni zapovjednik. Doduše, u jednom momentu ga je ostavio po strani, no zahvaljujući predsjedniku Tuđmanu ostala su imena trgova maršala Tita, kao i njegova bista na Pantovčaku. To se danas pokušava izmijeniti.

NACIONAL: Na Hrvatskoj televiziji redovito se, na istoj razini, nakon snimke obilježavanja Dana antifašizma emitiraju snimke komemoracije oko Jazovke i sličnih jama, u kojima su završile žrtve komunizma. Vjerujem da ih i vi osuđujete, no je li to primjereno?

I ja sam bio na Jazovki, ali na svjetski Dan žrtava totalitarnih režima, u organizaciji Ministarstva branitelja. Bili smo prvo u Jadovnom, a nakon toga i na Jazovki, gdje smo položili svijeće i cvijeće, unatoč blatu i kiši. Očito je da kada govorimo o reinterpretacijima povijesti, naši vrli povjesničari mnogo toga ne znaju. Na primjer, da je tamo bačeno osamdeset troje slovenskih i žumberačkih partizana 1942. godine. Kasnije su partizani, prilikom zarobljavanja ustaških vojnika nakon završetka rata, očito koristili tu jamu, što je također za svaku osudu. Tako da ovima koji su bili na Dan antifašizma na Jazovki možemo biti zahvalni, jer mi nismo mogli biti na dva mjesta u isto vrijeme. No to što radi Hrvatska televizija, to je evidentno još jedan pokušaj izjednačavanja – proslave značajnog datuma u hrvatskoj i europskoj povijesti i komemoracije stradalim pripadnicima ustaške vojske. Ono što mi vučemo kao hipoteku jesu ti događaji koji su se u prošlom sustavu prešućivali, poput Bleiburga. To je trebalo raščistiti i to nam se danas vratilo kao bumerang u glavu.

NACIONAL: U Sinju se dogodio incident kada su predstavnici Udruge antifašista Sinja pokušali položiti vijenac palim borcima iz Domovinskog rata. Predstavnici sinjske HVIDRA-e nisu to dopustili. Kako komentirate takve incidente?

Jedan dio braniteljske populacije definitivno je vrlo ekstremno desno orijentiran. Potiču li to dodatno neke političke grupacije ili desne stranke, to neću komentirati. No njih se bez sumnje zloupotrebljava. To se nije dogodilo samo u Sinju, već i pretprošle subote u Novskoj. I tamo su antifašisti došli položiti cvijeće i svijeće na nedavno uništen spomenik antifašizmu, koji je ostao netaknut tijekom cijelog Domovinskog rata. Taj spomenik je promptno obnovljen i moji kolege željeli su odati počast palim partizanima, bio je organiziran skup na koji je došla i grupa branitelja s namjerom da ga ometa. Izvikivali su: „Crvena bando!“ To se često događa. Za razliku od njih, kada mi polažemo vijence, na primjer, na grobnicu Palih heroja ili na Dotršćinu, gdje je ubijeno 7000 antifašista, uvijek palimo svijeće i na Zidu boli i kod centralnog križa braniteljima Domovinskog rata. To su dva temelja hrvatske državnosti. Hrvatska je nastala u Narodnooslobodilačkoj borbi, a mi branitelji u Domovinskom ratu sačuvali smo Hrvatsku u granicama ZAVNOH-a. Sve je to dovelo do osamostaljenja Hrvatske i njezina međunarodnog priznanja, pa i članstva u Europskoj uniji.

NACIONAL: Održana je i komemoracija u Jadovnom, jednom od ustaških logora smrti, također bez predstavnika vlasti. Tamo su se čule i neke zanimljive poruke Srpskog narodnog vijeća i gospodina Pupovca, u vezi s kardinalom Stepincem i njegovom beatifikacijom. Kako to komentirate?

Mislim da je papa Franjo vrlo oprezan u tome. Formiravši tijelo koje bi trebalo analizirati sve povijesne činjenice na temelju kojih bi se trebalo odlučiti o mogućem proglašenju kardinala Stepinca svetim, pokazao je veliku mudrost. Mi se u to nemamo što petljati jer se radi o vjerskoj i crkvenoj stvari, a ne svjetovnoj. Međutim, čini mi se da su priče o velikim zaslugama kardinala Stepinca u spašavanju Židova i Srba malo pretjerane. Ono što ja znam jest da je on četrdesetak Židova koji su živjeli u jednoj zgradi u Maksimirskoj ulici, a koje je ustaški režim želio iseliti zato što je tamo bilo smješteno sjedište ratnog zrakoplovstva NDH, preselio na svoje imanje u Krašić. No nakon toga gubi im se svaki trag. Sudbina tih ljudi se ne zna. Vjerujem da je on individualno pomagao ljudima, ali činjenica jest da je on iskazao lojalnost Paveliću, kao i da je pozvao vjernike da priznaju Nezavisnu Državu Hrvatsku. Postoji li još nešto što mi ne znamo, ja to naravno ne mogu procijeniti, ali vjerujem da će Komisija koju je formirao papa Franjo pri Vatikanu, znati procijeniti sve okolnosti.

NACIONAL: Zašto se Hrvatska srami svog antifašizma? Zašto ga se stalno stavlja u kontekst poistovjećivanja s jugoslavenstvom? Zar ne postoje ljudi koji su Hrvati, katolici i antifašisti?

Mi iz Saveza antifašista ne marširamo ulicama, ne izvikujemo parole. Ako nitko drugi, onda mi moramo raditi ono što nam je dužnost i obaveza – sačuvati sjećanja na važne datume iz Narodnooslobodilačke borbe, kao i na žrtve ustaških logora smrti, prije svega Jasenovca. Kao integralni dio ovog društva mi smo, prije svega, zainteresirani za gospodarski rast i dugoročno stabilne uvjete privređivanja kao temelje zapošljavanja, izvoza, kvalitetnijeg života uz osiguravanje kvalitetne socijalne države – obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi. To je ono što nas danas zanima. Ali ne možemo biti imuni na reviziju povijesti. Mi to nismo zakuhali. To se sustavno priprema od samog početka Domovinskog rata. Rušenjem spomeničke baštine nepovratno je uništeno oko 3000 spomenika antifašizmu, od kojih su mnogi vrijedna umjetnička djela. Napominjem da se ništa slično nije dogodilo u zemljama regije – ni u Sloveniji, ni u Srbiji, ni u BIH, pa čak ni u nekad okupiranim dijelovima Hrvatske u kojima je bila „srpska krajina“. Sve je to kulminiralo revizijom povijesti u posljednjih nekoliko godina i proglašavanjem Tita zločincem, kojeg, koliko ja znam, ni jedan sud nije osudio ili kaznio. Ako postoji presumpcija nevinosti za sve one koji su završili u Remetincu, zašto to ne postoji za Josipa Broza? To rade ekstremno desne stranke koje su zahvaljujući HDZ-u došle na javnu scenu. Među njima ima i dosta onih koji su se vratili iz inozemstva, gdje su odrasli u obiteljima s ustaškim naslijeđem koje su 1945. pobjegle jer su sudjelovale u režimu NDH. Njihovi nasljednici prihvatili su tu ideologiju. Takvi su mislili da će 1991. potjerati Srbe i valjda opet osnovati neku Nezavisnu Državu Hrvatsku. Pogrešno! Značajnu ulogu u fašizaciji Hrvatske nesumnjivo ima hrvatski katolički kler. Oni su dobro organizirani i zajedno planirano rade na reviziji povijesti i izopćenju Josipa Broza. Kada bi u tome uspjeli, onda bi to bio i obračun s antifašizmom u Hrvatskoj. No svi znamo koliko je cijeli svijet uvažavao Tita i koliko ga uvažava i danas. On je za života postao i ostao legenda. A na kraju bi mogao postati i brend. Oni koji ga žele izbrisati, moraju shvatiti da je to nemoguće jer s legendama je teško voditi borbu.

NACIONAL: Kako gledate na pokušaje revizije povijesti i relativiziranja i umanjivanja ustaških zločina, koje smo slušali i iz usta visokih državnih dužnosnika?

Imali ste pravo kada ste rekli da se od 2000. godine, ma tko bio na vlasti, odnos prema antifašizmu popravljao. No otprije nekoliko godina mi se krećemo unatrag i došli smo na stanje koje je još gore nego devedesetih. Sve se pripremalo da desna opcija dobije izbore. Ovo što se događa po stadionima, ulicama, iscrtavanje nacističkih simbola, kao i izjave najviših državnih dužnosnika, moraju nas brinuti. Sve dok nije došao američki izaslanik za Holokaust, kada su svi – od predsjednice do oba potpredsjednika Vlade – brže bolje izjavili da su antifašisti. Ja sam se našalio sa svojim suradnicima da moramo tiskati nove iskaznice i učlaniti ih u našu udrugu. No diplomatski predstavnici u Hrvatskoj sve to vide i o tome redovito pišu izvješća svojim državama. Ne možemo mi ovdje raditi profašističke fešte i tvrditi da to nije ništa. Neke stvari ne mogu se sakriti međunarodnoj javnosti.

  • ‘Od prije nekoliko godina mi se krećemo unatrag i došli smo na stanje koje je gore nego devedesetih. Iscrtavanje nacističkih simbola, kao i izjave najviših državnih dužnosnika moraju nas brinuti’

NACIONAL: Koliko su iskreni bili predsjednica i tehnički premijer kada su se istoga dana obratili javnosti i osudili fašizaciju društva, kao i NDH i ustaški režim? I koliko su iskrene njihove čestitke na Dan antifašizma?

Predsjednica Republike izjašnjava se kao antifašist, poziva se na svoje djedove koji su bili u partizanima i obitelj koja je sudjelovala u NOB-u, no čini mi se da se tu radi o retorici, a ne o stvarnom opredjeljenju. Mislim da je napravila ogromnu grešku kada je uklonila Titovu bistu s Pantovčaka. Time je uvelike ohrabrila ekstremnu desnicu koja je očito smatrala da je to trenutak da počne gaziti „crvenu bandu“. Predsjednica je prozvala Jugoslavene i orjunaše za nerede na stadionima. Ne znam kako bih to uopće komentirao ako znamo da je zapravo riječ o neonacističkim skupinama. Kome bi danas palo na pamet deklarirati se kao Jugoslaven? Pa mi smo se referendumom opredijelili za neovisnu Hrvatsku. Očito je da se ne usudi nazvati pojave stvarnim imenom. I zato se ništa ozbiljno ne poduzima. Zar je Joe Šimunić Jugoslaven? Platili smo kaznu, FIFA je na to reagirala, a onda ga je Hrvatski nogometni savez opet vratio u reprezentaciju RH kao osobu koja je zadužena za podizanje morala! Ostaje i dalje sporan ministar kulture, koji u svom dosadašnjem javnom i znanstvenom radu ne samo što je antifašizam nazivao floskulom, već je u svojim pisanim radovima veličao ustaše kao junake i patnike, kao i ustaški režim.

NACIONAL: Zašto je HDZ insistirao na njegovu ostanku na poziciji ministra, iako nam je upravo on nanio veliku štetu u međunarodnim krugovima? I ima li šanse da se HDZ promijeni ako mu na čelo dođe Andrej Plenković?

On svoja uvjerenja ne mijenja, ona su poznata i kao takav je i dobio podršku svoje stranke. Dok nije došlo do pada Vlade, ja sam smatrao da se neće dogoditi ni njegova smjena, bez obzira na sve potpisane peticije i proteste međunarodne zajednice. Bilo bi loše za HDZ da takav čovjek nastavi obnašati visoke dužnosti u stranci ili u državi. To znači nastavak podjela unutar našeg društva i ideoloških sukoba, jer Hrvatska nije fašistička zemlja. U njoj većina građana koja se smatra i Hrvatima i katolicima uvažava antifašizam, kao i lik i djelo Josipa Broza Tita. Uvažavati antifašističku borbu sigurno ne znači biti Jugoslaven. S Plenkovićem bi HDZ dobio jako puno. Približio bi se centru, postao umjerenija desna stranka i to bi bilo važno za cijelu Hrvatsku.

NACIONAL: Dalmacija se posebno istaknula svojim antifašizmom jer je preko osam tisuća mladih dalo živote. Kako ocjenjujete ponašanje gradonačelnika Baldasara, koji je položio vijenac na spomenik Rafaela viteza Bobana?

Da, od 11 korpusa koliko ih je bilo u Narodnooslobodilačkoj borbi, Hrvatska je dala pet. Osmi korpus je bio najbrojniji, s preko 70.000 boraca, i sudjelovao je u završnim operacijama u svim dijelovima Hrvatske do kraja rata. Mislim da gradonačelnik Baldasar misli da kao ljevičar proistekao izSDP-a približavanjem desnici može pronaći nove saveznike. Čak je pokušavao antifašističku udrugu u Splitu približiti HOS-ovcima, no ta pomirba ne ide i nije moguća. Stavljajući vijenac na spomenik palim borcima HOS-a, zapravo je stavio vijenac na grob ustaškog zapovjednika Rafaela Bobana.

Komentiraj