Umjetnički direktor Vukovar film festivala govori o optužbama Zlatka Hasanbegovića da se HAVC prema VFF-u ponaša maćehinski i utjecaju politike na domaće festivale, te otkriva što misli o radu Hrvoja Hribara

Vukovaru je održano deseto izdanje Vukovar film festivala (VFF), na kojem su ove godine prikazana 84 filma podijeljena u 13 sekcija, a održano je i pet filmskih radionica. Organizatori su omogućili gledateljima premijere renomiranih stranih filmova koji nerijetko pobjeđuju na najpoznatijim filmskim festivalima, ali u konkurenciji su svake godine i filmovi iz podunavskih zemalja, i to u kategoriji najboljeg dugometražnog i kratkometražnog igranog filma te najboljeg dokumentarnog filma. Zato su festival podržali ministarstva kulture podunavskih zemalja jer su ga prepoznali kao manifestaciju od iznimnog značaja za zemlje iz te regije.

O govoru tehničkog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji je na otvaranju festivala optužio Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) za maćehinski odnos prema VFF-u, odgovoru HAVC-a na te optužbe, financiranju festivala, svom stavu prema HAVC-u i njegovu predsjedniku Hrvoju Hribaru, u razgovoru za Nacional govori njegov umjetnički direktor Dean Sinovčić, a objasnio je i zašto smatra da je riječ o najkvalitetnijem festivalu u Hrvatskoj.

NACIONAL: U nekim medijskim izvještajima stoji da je ove godine VFF dobio političku notu jer su na otvorenju bili Andrej Plenković i Zdravko Marić, a tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović održao je govor. Kako to komentirate?

Festival nije dobio političku notu, nego se dogodilo nešto drugo. Početak festivala preklapa se s predizbornom kampanjom, što koristi svaka politička opcija. U predizborno vrijeme prije 5 godina gradonačelnik Vukovara bio je član SDP-a Željko Sabo pa su na otvaranju festivala došli predstavnici Kukuriku koalicije. Sada je gradonačelnik Ivan Penava iz HDZ-a i normalno je da su se pojavili neki njihovi političari. Grad je suorganizator festivala pa oni brinu o političarima koji dolaze, a mi se, za razliku od nekih drugih festivala, ne određujemo politički.

NACIONAL: Koji su ti neki drugi festivali?

Motovun film festival je naklonjen ljevici, na njemu su gostovali i bivši predsjednik Ivo Josipović i drugi predstavnici lijeve političke opcije. Mi poštujemo političku opciju koja je na vlasti. Politička nota se počela spominjati zbog izjave tehničkog ministra Zlatka Hasanbegovića. On je u svom govoru čestitao festivalu na okruglom izdanju i dodao da su organizatori to izdržali unatoč maćehinskom odnosu HAVC-a, čiji čelni ljudi imaju neke druge interese. Mnogi ljudi su, koliko sam mogao pročitati na internetu, na prvu loptu napali Hasanbegovića. Dopuštam da različiti ljudi imaju različita mišljenja o njemu kao ministru, ali mnogi nisu upućeni u neke stvari pa ne znaju što je on želio reći. Iako je VFF što se tiče kvalitete filmova najbolji festival u Hrvatskoj, on od HAVC-a godišnje dobiva 275.000 kuna, za razliku od Motovun film festivala koji dobiva 500.000 kuna. Ne tražimo 500.000 kuna, ne tražimo ni da se Motovun film festivalu smanji taj iznos, ali mislimo da vrijedimo više od 275.000 kuna. Svrstani smo po HAVC-u u drugu kategoriju, što je potpuno nezaslužno.

NACIONAL: Postoji li za tu odluku službeno obrazloženje?

Obrazloženja nema, ali po nama iz nekog nejasnog razloga Hribar ne samo da ne smatra VFF dovoljno dobrim festivalom, nego ga i toliko podcjenjuje da ne želi doći na otvorenje. On zadnjih nekoliko godina ne dolazi u Vukovar, iako ga mi svake godine zovemo. Bez obzira na ostale Hasanbegovićeve poteze, izjava da HAVC prema VFF-u ima maćehinski odnos definitivno ima uporište u činjenicama. Smatramo da kvalitetom filmova apsolutno zaslužujemo bolju poziciju u očima HAVC-a, a time i više novca. To ne tražimo zato što je Vukovar grad heroj, ne tražimo u tom smislu samilost, nego smatramo da to proizlazi iz kvalitete ovog festivala. To je očito uočio i ministar Hasanbegović.

NACIONAL: Brzo je uslijedio i odgovor HAVC-a koji negira da ima maćehinski odnos prema VFF-u, kako to komentirate?

Vrijeme je predizborne kampanje, mnoge izjave izazivaju nervozu, pa je tako izjava ministra kulture Hasanbegovića u Vukovaru o tome kako HAVC ima maćehinski odnos spram ovog festivala izazvala veliku nervozu u vrhu te institucije i ravnatelja Hribara. Nervoza je bila toliko velika da su odlučili napisati odgovor u kojem su objavili netočnosti, vrijeđaju i pokušavaju zamagliti pravo stanje stvari na hrvatskoj festivalskoj sceni.

  • ‘DOGODIO SE PARADOKS da su oni koji troše novac poreznih obveznika u pravu, a mi koji trošimo privatni kapital, nas bi trebalo ugasiti. Problem je rast našeg utjecaja’

NACIONAL: Što točno Hasanbegović misli o festivalu, jeste li razgovarali s njim?

Mi uopće nismo razgovarali s tehničkim ministrom Hasanbegovićem o festivalu. I on i ostali ljudi iz HDZ-a zadržali su se u Vukovaru vrlo kratko. Dovoljno je da vidite katalog festivala, pogledate popis gostiju i filmova i sve će vam biti jasno, reći ćete da je ovo sjajno, što kažu i svi inozemni gosti. Ove godine kao novitet imamo internacionalni žiri u sekciji dokumentarnog filma, odlučili smo zvati ljude koji su prije gostovali u Vukovaru sa svojim dokumentarcima. Prve tri osobe koje smo od inozemnih redatelja nazvali odmah su pristale biti članovi žirija jer su prepoznali kvalitetu festivala. Tijekom posljednje tri godine VFF strahovito raste. Prije dvije godine u Puli je za vrijeme trajanja tamošnjeg festivala održan okrugli stol o filmskim festivalima, na kojem se razgovaralo o njihovu rastu. Taj je skup bio iskorišten kako bi ljudi koji vode filmski festival u Puli i Motovun film festival napali VFF. Poruka je bila da bi bilo najbolje da se VFF ugasi. To što je tada izrečeno o našem festivalu bilo je katastrofalno i sramotno, što je tada kritizirao i novinar Nenad Polimac u svom tekstu.

NACIONAL: Je li njihova teza bila ta da u Hrvatskoj ima previše festivala pa je i VFF suvišan?

Teza je bila apsolutno neshvatljiva. I motovunski i pulski festival te ljude koji ga rade većinski financira država. S obzirom na odnos HAVC-a prema nama, festival većinski financiramo od privatnog novca. Kompanija Discovery film, koja je suosnivač festivala, ulaže svoj novac. Čelnicima motovunskog i pulskog festivala nije bilo jasno kako je moguće da radimo bolji festival s manjom financijskom podrškom države. Postali smo im smetnja i rekli su da država ne smije financirati VFF jer je on privatan. Dogodila se paradoksalna situacija da su navodno oni koji troše novac poreznih obveznika u pravu, a mi koji trošimo privatni kapital, nas bi po toj logici trebalo ugasiti. Problem je bio rast našeg utjecaja, bojali su se da bi netko u HAVC-u rekao da treba dati više novca VFF-u, a nekome drugome smanjiti financijski iznos. Zbog ogromnog broja festivala došli smo u situaciju koja bi se mogla opisati ovako: mala bara, puno krokodila.

NACIONAL: Ima li Hrvatska previše festivala?

Hrvatska ima vrlo mnogo filmskih festivala, ali ne želim reći da ih je previše jer sam filmski ljubitelj, dragi su mi svi i to da svako mjesto ima filmski festival, ako ono to želi. Ali problem je u tome da onda svaki gradić traži novac od države.

NACIONAL: Da je uspostavljena jasna hijerarhija, bi li se to riješilo?

U HAVC-u kažu da su uspostavili hijerarhiju, odnosno da su podijelili sve festivale na nekoliko kategorija, ali nisu naveli po kojim kriterijima svrstavaju festivale u određenu kategoriju. Mi smo u drugoj kategoriji, s festivalima koji se s nama ne mogu uspoređivati.

NACIONAL: Biste li onda rekli da je VFF najbolji filmski festival u Hrvatskoj?

Što se tiče filmske selekcije, definitivno je najbolji. Priznajemo da imamo ograničavajuće faktore organizacijske prirode, primjerice broj hotela u Vukovaru u koje smještamo goste. Da imamo više mjesta, prikazivali bismo još više filmova, a festival bi trajao jedan dan dulje.

NACIONAL: Kako se danas može dokazati kvaliteta jednog festivala, koji su umjetnički kriteriji pri izboru filmova? Je li se kroz godine iskristalizirala poetika VFF-a?

S obzirom na to da živimo u vremenima multipleksa i hollywoodskih filmova, jasno je da se u kinima pretežno prikazuju filmovi prepuni akcije ili romantične komedije. Riječ je o prvoloptaškim filmovima koji igraju na niske strasti, pri čemu mozak ne treba previše naprezati. Mi biramo filmove umjetničkog predznaka i to one koji se prikazuju u Berlinu, Cannesu, Veneciji, Karlovy Varyma i na sličnim jakim festivalskim konkurencijama. To nisu art filmovi u najužem smislu te riječi, ali imaju visoku umjetničku vrijednost. Na našu sreću filmovi koje mi biramo često pobjeđuju na festivalima. Znali smo još proljetos da ćemo prikazati novi film rumunjskog redatelja Cristiana Mungiua koji je nakon toga u Cannesu dobio nagradu za najboljeg redatelja ili pak novi film Kena Loacha koji je pobijedio u Cannesu.

Tako se u velikoj mjeri naše ideje i interesi podudaraju s interesima svjetskih festivala. Ponekad uočimo film na festivalu i onda ga uzmemo za prikazivanje u Vukovaru, primjerice u prvotnim planovima nije bio film “Ovo nije moje vrijeme”, ali smo ga dobili za premijerno prikazivanje nakon što je dobio nagradu u Karlovym Varyma. Veliku većinu filmova moraju odobriti strani producenti, a to što nam to pođe za rukom također je dokaz da strani producenti cijene festival jer sigurno ne bi dopustili da film Woodyja Allena nacionalnu premijeru ima na festivalu C kategorije.

  • ‘O HRIBAROVU MIŠLJENJU ovise karijere hrvatskih redatelja. Sve zasluge u hrvatskom filmu pripisuje sebi, a kada neki film doživi neuspjeh, onda se od toga ograđuje’

NACIONAL: Koliki postotak filmova koji se prikazuju ima predstavnika u Vukovaru, redatelja ili glumca?

Kada je riječ o podunavskim zemljama, više od 80 posto filmskih ekipa pošalje nekoga na festival. Bili bismo sretniji da uz njih dođe i netko od europskih ili američkih redatelja ili glumaca. Imamo probleme s dovođenjem stranih zvijezda, a sve bi to bilo lakše da HAVC daje veću podršku. Osim financijske strane, u tom slučaju dobili bismo i dodatni impuls jer bismo znali da nas HAVC kao predstavnik države više cijeni. Ovaj se festival radi iz ljubavi prema filmu, ali i da pomognemo ljudima iz Vukovara. Direktor festivala Igor Rakonić rodom je iz Vukovara i ovo je njegov dar rodnom gradu. Najlakše je organizirati festival na jadranskoj obali i privući goste besplatnim ljetovanjem, ali u ovom je slučaju to bilo teže.

NACIONAL: Mnogi misle da je za puno problema u hrvatskom filmu, kao što je nepostojanje Povjerenstva za poticaje i Nacionalnog programa audiovizualnog stvaralaštva, krivac aktualni tehnički ministar kulture.

Ono što su govorili predstavnici Hrvatskog društva filmskih redatelja, a tiče se loše suradnje s ministrom Hasanbegovićem, vrlo vjerojatno je točno. Nemam razloga ne vjerovati da nisu održavani najavljeni sastanci s ministrom. S druge strane, zanimljivo je to da su se predstavnici HDFR-a pismom obratili javnosti u kojem su govorili o negativnostima jedan dan nakon što je izglasano nepovjerenje Vladi. Zašto to nisu učinili prije, dok se nije znalo da će ona pasti? Volio bih da su bili principijelni i da su odmah na početku počeli kritizirati ministra, a ne nakon što je pala Vlada, pa bi onda njihov stav bio uvjerljiviji. Isto tako, čelnici HAVC-a i DHFR-a nisu potpisali peticiju Kulturnjaci 2016 protiv Hasanbegovića. Moje je mišljenje da Hribar tu peticiju nije potpisao zato što je želio ostati na poziciji ravnatelja HAVC-a.

NACIONAL: Kako ocjenjujete rad HAVC-a pod Hribarovim vodstvom?

Hribar je osoba koja se uživjela u poziciju čovjeka o kojem ovisi sve u hrvatskom filmu. Dat ću vam jedan primjer. Jedini festival koji HAVC ne financira je filmski festival u Puli, njega financira direktno Ministarstvo kulture. Prije tri godine Hribar je izjavio u novinama da bi bilo najbolje da se pulski festival ne održi, da bi kasnije u opravdanjima rekao da je bio krivo shvaćen. Valjda je trebalo ugasiti festival koji nije pod financijskom kapom HAVC-a. Pretvorio se u čovjeka o čijem mišljenju ovise karijere većine hrvatskih redatelja. Malo je filmskih autora koji mogu naći novac na drugim stranama, svi su ostali nemoćni i pristaju na njegovu igru. On se postavlja tako da sve zasluge u hrvatskom filmu pripisuje sebi, a kada neki film doživi neuspjeh, onda se od toga ograđuje.

NACIONAL: Kako se može znati da se i netko drugi na čelu HAVC-a ne bi postavio kao takav arbitar i da nije razlog tome struktura te institucije, odnosno ovlasti koje iz nje proizlaze?

Naravno da se ne može znati. Albert Kapović, prvi predsjednik HAVC-a, smatran je sjajnim, svi su ga hvalili, nažalost, prerano je preminuo. Hribar je na početku imao veliku podršku jer se smatralo da će kao čovjek koji je došao iz struke najbolje znati riješiti neke probleme.

Međutim, na njega je osjećaj moći utjecao tako da se uživio u ulogu gospodara hrvatskog filma. Mnogi se slažu u tome da Hrvatska nema nekoga tko je voljan postati novi predsjednik HAVC-a, nitko se ne želi prihvatiti tog posla jer je previše toga potrebno počistiti. Potreban je netko tko je istovremeno i umjetnik i menadžer da bi vodio HAVC. Osim toga, to je u jednoj mjeri politička funkcija, a Hribar se tu dobro snalazi. Održao se za vrijeme mandata prethodne vlade, a sada su njegovi prijatelji bliski HDZ-u, prema informacijama koje imam, lobirali da ga se ostavi na toj poziciji. Zbog tog lobiranja on je i dalje ravnatelj HAVC-a.

Komentiraj

FOTO: DARIO NJAVRO/VUKOVAR FILM FESTIVAL
PODIJELI
Kristina Olujić (1987.), završila je preddiplomski studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i diplomski studij talijanistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Govori francuski, talijanski i engleski. Za vrijeme studija bila je na novinarskoj praksi u Euronewsu u Lyonu.Surađivala je za nekoliko portala među kojima se ističe jednogodišnji rad na portalu H-alter. U Nacionalu je od veljače 2016.