Veleposlanica Makedonije govori kako se njezina zemlja od samo 2 milijuna stanovnika nosila s izbjegličkim valom od 800 tisuća ljudi, zašto je najpopularniji političar i dalje bivši premijer Nikola Gruevski, iako ga mediji uspoređuju s Ivom Sanaderom, a oporba krivi za politički kaos

Makedonska veleposlanica Daniela Karagjozoska udomaćila se u Hrvatskoj, u koju je stigla još 2012. kada se pridružila Ministarstvu vanjskih poslova Republike Makedonije. Veliki dio svoje karijere provela je na vodećim pozicijama u makedonskoj aviokompaniji, u razdoblju od 2009. do 2012. bila je članica Skupštine grada Skoplja, a neposredno prije dolaska u Zagreb bila je zamjenica direktora Organizacije i razvoja JSC Aerodromi Makedonije u Skoplju. U jeku izbjegličke krize na granici Makedonije i Grčke, koja je eskalirala stupanjem na snagu sporazuma između Turske i EU, veleposlanica Karagjozoska razgovarala je za tjednik Nacional. Tisuće nesretnih ljudi ostale su na granici, čekajući što će europska politika odlučiti i kamo će ih poslati, budući da im je daljnje putovanje prema sjeveru Europe tim sporazumom onemogućeno.

NACIONAL: Grčka je bila jedna od zemalja koje je najdirektnije pogodila izbjeglička kriza. Mjesecima smo gledali potresne slike s grčko-makedonske granice na kojoj je i ovog vikenda došlo do žestokih sukoba s policijom. Sada kada je stupio na snagu sporazum s Turskom, nadate li se da će se stanje promijeniti?

Prvo bih željela naglasiti da je i Republika Makedonija bila najdirektnije pogođena izbjegličkom krizom. Naša zemlja ima dva milijuna stanovnika, a od početka izbjegličke, odnosno migrantske, krize kroz naš teritorij je prošlo više od 800 tisuća ljudi. Naši ionako ograničeni kapaciteti za rješavanje krize, iskorišteni su gotovo do maksimuma. Od stupanja na snagu sporazuma između EU i Turske, tzv. balkanska ruta je de facto zatvorena, no na teritoriju Makedonije, odnosno na sjevernoj granici, više od 1500 ljudi uglavnom iz Pakistana i Afganistana ostalo je “zaglavljeno” u našoj zemlji od trenutka kada su druge zemlje na ruti odlučile puštati samo državljane Sirije. Osim toga, pored naše južne granice, na grčkom teritoriju, u kampu Idomeni smješteno je više od 10 tisuća ljudi koji ne žele napustiti graničnu zonu.

NACIONAL: Mogli smo pročitati pritužbe izbjeglica na postupanje makedonske policije. Navodno su bili nasilni, a policija je upotrebljavala i suzavac. Imate li informacije o tome i kako komentirate takve napise?

Mogu reći da je stotinjak agresivnih mladića napravilo nekoliko nasilnih radnji prilikom ilegalnog ulaska na naš teritorij te da je uslijedila legitimna samoobrana naših službi reda i poretka sukladno svim međunarodnim standardima. Svjesni smo da su neki mediji namjerno iskoristili te neugodne događaje kako bi pokazali navodnu brutalnost naše policije i kako bi prikazali dirljive slike koje nemaju gotovo nikakav dodir sa stvarnim stanjem na terenu. Ponovno ću naglasiti da je tu bila riječ o samoobrani i legitimnoj zaštiti teritorija jedne suverene države od strane njezinih organa sigurnosti.

NACIONAL: Kako ste surađivali s Grčkom u rješavanju tog problema, s obzirom na to da s tom zemljom inače nemate baš idilične odnose?

Moram naglasiti da je suradnja s Grčkom daleko od željene razine. Suočavamo se i s nekontroliranim propuštanjem izbjeglica na naš teritorij od strane grčkih vlasti i grčkih HBO-a i humanitarnih organizacija. Prvi sastanak ravnatelja policije dviju zemalja održao se u veljači 2016. u Solunu, poslije mnogobrojnih zahtjeva s makedonske strane. U kasnijoj fazi krize bilo je nekih poboljšanja u institucionalnoj komunikaciji između dviju strana, ali međusobna koordinacija, unatoč inicijativama i naporima makedonske strane, ne zadovoljava do kraja potrebne standarde. U tom kontekstu treba spomenuti vrlo konkretnu suradnju s nadležnim institucijama i tijelima u svim ostalim zemljama na izbjegličkoj ruti, Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom i Austrijom u smislu registracije, zajedničkih kriterija za dopuštanje ulaska izbjeglica, održavanja dnevnih kvota za prihvat izbjeglica pojedinačnih zemalja duž rute ili u okviru EU, profiliranja i transporta izbjeglica, odvajanja istinskih izbjeglica od onih koji su ekonomski profiteri…

NACIONAL: Kakav je stav makedonskih građana prema izbjeglicama? Koliko je njihov prihvat teretio vaš državni proračun? Jesu li građani pokazali humanost?

Kao što sam već spomenula, izbjeglička kriza predstavlja veliki teret za naše ograničene financijske resurse i ljudske kapacitete. Troškovi povezani s rješavanjem krize, kao i gubici za naše gospodarstvo, mogu se brojati u nekoliko stotina milijuna eura. U tom kontekstu valja napomenuti kako financijska pomoć Makedoniji za rješavanje izbjegličkog vala od EU i drugih relevantnih međunarodnih organizacija, nije bila na potrebnoj razini. Dosad smo dobili samo nekoliko milijuna eura pomoći. Inače, vjerujem da je Makedonija uložila maksimalne napore kako bi izbjeglice dobile što korektniji i humaniji tretman. Zato su angažirani pripadnici brojnih vladinih institucija te brojne nevladine organizacije i pojedinci. Mislim da su naši građani pokazali veliko suosjećanje i humanost prema izbjeglicama i osobama kojima je stvarno bila potrebna pomoć. Makedonci su dobri ljudi i domaćini i ovom prilikom pokazali su svoje dobro srce. Sva sreća da smo napravili i dobar sporazum i sa Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom i Austrijom pa se ta situacija normalizirala. No napominjem: Makedonija je mala, a ponijeli smo najveći teret izbjegličke krize na balkanskoj ruti.

  • ‘MAKEDONIJA JE MALA, A PODNIJELI SMO najveći teret izbjegličke krize na balkanskoj ruti. Naša policija nije bila brutalna, nego se samo branila od stotinjak agresivnih mladića koji su ilegalno ušli u zemlju’

NACIONAL: Prošle godine u ovo vrijeme događale su se najveće demonstracije u novijoj makedonskoj povijesti, bilo je i oružanih sukoba s terorističkim skupinama s Kosova, pa i mrtvih. Ta kriza rezultirala je sporazumom koji su potpisali lideri četiri najveće makedonske stranke pod okriljem EU. U njemu je predviđeno i raspisivanje parlamentarnih izbora do kraja travnja ove godine, ali i imenovanje prijelazne vlade 100 dana prije izbora.  Što je od toga do sada ispunjeno?

Republika Makedonija suočava se s izvjesnom političkom nestabilnošću zbog stava Socijaldemokratske opozicije (SDSM) koja je, nezadovoljna izbornim rezultatima parlamentarnih i predsjedničkih izbora u 2014., odlučila bojkotirati državne institucije, prije svega parlament. Uz posredovanje međunarodne zajednice, bojkot oporbe završio je prošle godine postizanjem političkog sporazuma, tzv. Sporazum iz Pržina između četiri vodeće stranke u našoj zemlji. Između ostalog, dogovor predviđa ostavku premijera Nikole Gruevskog, održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora tijekom 2016. i izbor nekoliko ministara iz redova oporbe. Sukladno tome, u siječnju ove godine Gruevski je podnio ostavku, a na njegovo mjesto je imenovan tehnički premijer Emil Dimitriev iz redova VMRODPMNE. U jesen 2015. imenovani su i ministri unutarnjih poslova i rada i socijalne politike te zamjenici ministra informacijskog društva i uprave i poljoprivrede koji također dolaze iz redova oporbe. Sigurno je da politička napetost može imati negativne posljedice na stabilnost zemlje, jer je čini podložnom napadima izvana, kao što je to bio slučaj s oružanom agresijom ekstremističke grupe sa susjednog Kosova i s opsadom grada Kumanova, koje ste naveli, a koje su makedonske sigurnosne strukture uspješno eliminirale. Nažalost, poginulo je osam pripadnika naših službi sigurnosti, a to nije samo ogroman gubitak za naš sigurnosni sustav, nego i za cijelu državu i makedonski narod.

NACIONAL: Uvjeti za održavanje prijevremenih izbora bili su pročišćavanje popisa birača i uspostavljanje demokratske regulacije medija.  Opozicijski Socijaldemokratski savez Makedonije tvrdi da se to još uvijek nije postiglo i traži kasniji datum izbora. Hoće li doći do odgode?

Opozicija, kao i u svim ostalim demokratskim zemljama, ima pravo kritizirati. Oni, naravno, žele doći na vlast i rade to što rade. Međutim, oni su doveli Makedoniju u političku nestabilnost koja nas puno košta. To se odnosi na investitore koji bi trebali doći u zemlju, košta nas radnih mjesta jer naravno da svi čekaju rasplet te političke situacije. Ja kao veleposlanica odgovorno tvrdim da su svi uvjeti iz Ugovora u Pržinu ispunjeni. Još u veljači Državno izborno povjerenstvo Republike Makedonije pokrenulo je postupak provjere popisa birača, koji bi trebao biti završen do 17. travnja, a potom bi se trebao dati na javni uvid. Uvjerena sam da ni u jednoj zemlji nije provedena tako rigorozna provjera biračkih spiskova. Ne samo po adresi stanovanja, već i terenska provjera – postoje li ljudi i doista tamo žive. Zatvaranje i objavljivanje konačnog popisa makedonskih birača trebalo bi se dogoditi početkom svibnja. Podsjećam i da su izbori održani prije dvije godine provedeni na demokratski način i OESS je priznao izbornu pobjedu premijera Gruevskog. A sada opet idemo na izbore. To nije dobro za građane Makedonije jer država stoji. Iako institucije funkcioniraju, ipak dolazi do zastoja. Evo, sada sto dana imamo tehničku vladu. U posljednjih 11 godina ova vlada provela je velike reforme u svim sektorima, pokrenula je gospodarstvo, nemamo inflaciju. Vlada je cijelo vrijeme usmjerena na provođenje mjera u području vladavine prava i pravosuđa, javne uprave, medija, reforme izbornog sustava, međuetničkih odnosa i ekonomskog upravljanja. Također, glavne političke stranke vode intenzivne pregovore u cilju provođenja reformi u medijima kako bi sve političke stranke imale jednak pristup medijima.

NACIONAL: Sada već bivšeg premijera Gruevskog optužuju  za korupciju, nepotizam, kontrolu medija i zloporabu tajnih službi, što dokazuju prošlogodišnje afere s prisluškivanjem preko 20 tisuća ljudi, među kojima su i vođe opozicije. Radi li se na reformama koje bi to u budućnosti spriječile?

Sukladno spomenutom sporazumu između četiri glavne političke stranke, već prošle godine imenovan je specijalni državni tužitelj zadužen za provođenje istrage tvrdnji koje proizlaze iz ilegalnog prisluškivanja razgovora, a koje je objavio šef SDSM-a Zoran Zaev te su bili svojevrsni detonator dotadašnje političke krize u našoj zemlji. Specijalni državni tužitelj radi na rješavanju svih nedoumica koje proizlaze iz prisluškivanih razgovora. Vlada već intenzivno radi na implementaciji “Plana ključnih reformskih prioriteta” koji, između ostalog, uključuje pitanja povezana s poboljšanjem kontrole nad tajnim službama i povećanjem transparentnosti. Oko te afere ima puno spekulacija i dezinformacija. Mislim da treba pričekati rezultat istrage koju provode državne institucije. Nikome to nije bilo ugodno.

NACIONAL: Bivši hrvatski premijer Ivo Sanader završio je u pritvoru nakon sličnih optužbi. Novinari često uspoređuju premijera Gruevskog sa Sanaderom. Kako to komentirate?

Nisam bila veleposlanica u doba premijera Sanadera i ne poznajem taj period u Hrvatskoj. Ono što mogu reći o našem premijeru jest da taj čovjek radi 24 sata dnevno i pokrenuo je sve reforme o kojima sam govorila i makedonsko gospodarstvo. On vodi te “road shows” po cijelom svijetu kako bi privukao investicije. Makedonija nikada do sada nije imala takvog premijera. Hoće li biti i budući – ne znam, ali ankete kažu da je odnos 2,5:1 i 3:1 u njegovu korist i on je uvjerljivo najpopularniji makedonski političar.

NACIONAL: Problem Makedonije je i odnos s albanskom manjinom koja je, doduše, sporazumom iz Ohrida dobila određena prava, no mnogi analitičari tvrde da taj tinjajući sukob traje i dalje. Kako biste vi definirali odnos između većinskog i manjinskog naroda?

Odnosi između makedonske većine i albanske manjine stabilni su i korektni. Još od proglašenja neovisnosti naše zemlje, albanske stranke su dio vladajućih koalicija u Makedoniji. Trenutno Demokratska unija za integracije (DUI), koalicijski partner VMRODPMNE, u vladi raspolaže s dva potpredsjednička mjesta i šest ministarskih fotelja (uključujući resore poput ekonomije ili pravde). Temeljem Ohridskog okvirnog sporazuma iz 2001., broj Albanaca u svim državnim institucijama znatno se povećao i praktički odgovara njihovu proporcionalnom udjelu u ukupnom stanovništvu zemlje te postoji i nekoliko sveučilišta gdje se nastava u potpunosti odvija na albanskom jeziku, a albanski jezik ima status službenog u onim općinama u kojima Albanci čine najmanje 20 posto ukupnog stanovništva. Prava Albanaca i drugih manjinskih zajednica koje žive u našoj zemlji, na vrlo visokoj su razini i daleko premašuju standarde velikog broja država članica EU.

NACIONAL: Makedonija je započela proces pristupanja EU prije Hrvatske, s obzirom na to da je još 2000. potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Status kandidatkinje stekla je 2005. Međutim, zbog grčke blokade i prijepora oko imena, Makedonija još uvijek nije članica ni NATO-a niti EU, što mnogi smatraju velikom nepravdom. Bila sam u Bukureštu 2008. kada je Makedoniji povučena pozivnica za NATO.  Kako ste vi to tada doživjeli?

To je bilo prilično neugodno iznenađenje za sve nas jer Makedonija je u tom trenutku bila spremna i za NATO i za EU. Hvala bogu, sve reforme koje smo dotad proveli, iskoristili smo za razvoj gospodarstva. No punopravno članstvo Makedonije u EU i NATO-u i dalje ostaje prioritet makedonske vanjske politike. Nažalost, unatoč ispunjavanju svih formalnih kriterija, naš proces eurointegracija spriječen je zbog neprincipijelnog odnosa jedne države članice EU i NATO-a i zbog nametnutog tzv. spora oko ustavnog imena naše zemlje. To je, s druge strane, uzrok razumljivih frustracija kod dijela našeg stanovništva i ima negativan utjecaj na ugled i popularnost dviju spomenutih organizacija u našoj zemlji. Uvjerena sam da spor oko našeg imena ne može imati veze s NATO-om. Da smo bili članica EU i NATO-a, manja bi bila vjerojatnost da se dogode teroristički napadi u Kumanovu prošle godine, kao i sukobi s izbjeglicama. No mi to nismo zbog nepravednog spora koji je nametnula Grčka, a zbog kojeg još uvijek nismo članica nama tako važnih euroatlantskih integracija. Tu se ne radi samo o imenu, već i o identitetu i jeziku. Mi ne možemo biti ni Bugari ni Srbi ni Albanci, mi smo Makedonci. Naš jezik je makedonski i ne govori se nigdje drugdje u svijetu. Zbog svega se osjećamo kao da smo već 25 godina u jednom tunelu i ne možemo se maknuti ni naprijed ni nazad.

NACIONAL: Nazire li se neko kompromisno rješenje s Grčkom?

Jedini ozbiljan problem na putu europskih integracija Makedonije svakako je nametnuti problem koji Grčka ima u pogledu ustavnog imena naše zemlje, identiteta i jezika. Nadamo se da bi nedavno započeti dijalog na inicijativu naše zemlje između Makedonije i Grčke oko izgradnje povjerenja u bilateralnim odnosima, mogao postati polazna točka u rješavanju iracionalne opstrukcije Makedonije na njezinu putu do euroatlantskih institucija koja traje već dva desetljeća. Krajem prošle godine Nikola Poposki, ministar vanjskih poslova Makedonije, ostvario je posjet Grčkoj i to je bio prvi posjet jednog ministra vanjskih poslova u posljednjih 15 godina.

  • ‘TVRDNJE ŠEFA OPORBE o ilegalnom prisluškivanju bile su detonator političke krize, zbog spora s Grčkom kao da smo 25 godina u tunelu, a jedini na Balkanu gradimo tri autoceste istovremeno’

NACIONAL: Prema mnogima, posljedica te nepravedne blokade koja je započela na Summitu NATO-a u Bruxellesu, rezultirala je rastućim nacionalizmom i, kako kažu kritičari, megalomanskim projektom Skopje 2014. u kojem je izgrađeno mnogo novih hramova i skulptura Aleksandra Velikog. Slažete li se s tvrdnjama da su te investicije dodatno nepotrebno opteretile makedonsko gospodarstvo?

Kao što sam već rekla, Makedonija je ispunila sve neophodne formalne kriterije, ali je ipak na kraju ostala praznih ruku, što, vjerujte mi, nije ugodan osjećaj. Tvrdnje o porastu nacionalizma u našoj zemlji su obične medijske floskule koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Projekt Skoplje 2014. legitimno je nastojanje naše zemlje da oblikuje svoj glavni grad. To nastojanje donosi vidljive rezultate, kao što je značajno, gotovo za 400 posto od 2010. povećanje broja stranih turista koji posjećuju naš glavni grad.
Nažalost, moram vas ponovno ispraviti – u okviru projekta izgrađen je samo jedan spomenik i ni jedan hram Aleksandra Makedonskog, a projekt uključuje skulpture nekoliko makedonskih aktivista i reformista iz svih mogućih razdoblja makedonske povijesti. U tom kontekstu mogla bih dodati da su, zahvaljujući projektu, izgrađene i nove upravne zgrade – sjedišta više ministarstava i drugih državnih institucija.

Mi smo sada izgradili velegrad koji svojim muzejima, teatrima, zoološkim vrtom, avenijama, mostovima i rasvjetom privlači mnogo turista. Izgrađen je Marriott u centru grada, Hilton se gradi. A kritike da se zbog tih građevina ne ulaže u škole, bolnice i infrastrukturu ne stoje jer milijuni eura uloženi su u izgradnju i obnovu baš tih institucija, diljem Makedonije. Sto milijuna eura uloženo je samo u novu opremu za bolnice, imamo 150 novih sportskih dvorana, imamo disperzirane studije, novo sveučilište u istočnom dijelu zemlje…

NACIONAL: Kao i u Hrvatskoj, ekonomska situacija u Makedoniji prilično je teška. Makedonija je prezadužena, gospodarstvo stagnira. Nudi li EU neku pomoć u traženju rješenja?

Ne bih se do kraja složila s vašom konstatacijom o teškoj ekonomskoj situaciji u Makedoniji; naprotiv, vjerujem da naša zemlja ima puno toga s čime se može pohvaliti. Rast BDP-a u 2015. dosegnuo je 3,7 posto (u četvrtom tromjesečju 2015. samo 3,9 posto) te je među najvišima ne samo u regiji, nego i u cijeloj Europi. Visoki gospodarski rast rezultat je povećane javne i privatne potrošnje i povećanja državnih investicija, posebice u građevinskom sektoru. Također, nezaposlenost je pala te je, prvi put od 1991., manja od 25 posto i to, iako je još uvijek puno, predstavlja važan napredak za našu zemlju. Iako je prije 11 godina Makedonija bila jedna od zemalja s najvišom stopom nezaposlenosti u Europi, u posljednjih nekoliko godina otvoreno je više od 180 tisuća novih radnih mjesta. Makedonija je danas jedina zemlja na Balkanu koja istovremeno gradi tri autoceste, a zračna luka u Skoplju je najbrže rastuća zračna luka u regiji. Zahvaljujući zapošljavanju u industriji, prije svega u tvornicama koje se bave proizvodnjom dijelova za automobilsku industriju, ljudi sve više zarađuju i sve više troše. Zahvaljujući uspješnoj kampanji vlade fokusiranoj na privlačenje stranih investicija i atraktivnih stimulacijskih mjera za investitore, poput poreznih olakšica, davanja “kvadrata” zemlje u poduzetničkim zonama po početnoj cijeni od jednog eura, strane tvrtke i dalje dolaze u Makedoniju, iako se zemlja suočava s političkom krizom. Investitori dolaze jer im se isplati, a nama se isplati zaposliti ljude. Očekujemo otvaranje još 50 tisuća radnih mjesta vrlo skoro. Osim toga, imamo nultu stopu carine s Ukrajinom, Turskom i povlaštenu carinu s Kinom, to su milijunska tržišta. Mi ne možemo proizvesti dovoljno voća, povrća, sira, vina, željeza kolika je potražnja.

NACIONAL: Makedonska manjina ja vrlo dobro integrirana u hrvatsko društvo, a istovremeno je i vidljiva i prepoznatljiva. Koliko Makedonaca živi u Hrvatskoj i kako oni doprinose očuvanju i razvoju naših međusobnih veza?

Prema službenim podacima popisa hrvatskog stanovništva iz 2011., u Hrvatskoj živi oko 4100 Makedonaca. Ipak, mislim da je prava brojka nekoliko puta veća jer se svake godine u Hrvatsku doseljavaju novi Makedonci i makedonski građani zbog različitih ciljeva – studiranja, braka, zaposlenja, specijalizacija i slično. Makedonska manjina u Hrvatskoj djeluje preko službene Zajednice Makedonaca u Republici Hrvatskoj i makedonskih društava u svim većim hrvatskim gradovima. Osim toga, aktivna su i vijeća makedonske nacionalne manjine u mnogim gradovima i županijama. Željela bih naglasiti da je naša manjina dobro integrirana u ovdašnje društvo i da dobiva veliku pomoć od hrvatskih središnjih i lokalnih vlasti, zahvaljujući kojima može realizirati svoje projekte i aktivnosti. Oni kažu da imaju dvije domovine – Makedoniju i Hrvatsku. A kada se igraju utakmice, navijaju i za Hrvatsku i za Makedoniju i nose makedonska i hrvatska obilježja na dresovima. Osim toga, nastavlja se tradicija brakova između naših sugrađana i sugrađanki, dolazi se opet studirati u Zagreb iz Makedonije i ta naša međusobna razmjena i suradnja koja je bila na odličnoj razini i u bivšoj Jugoslaviji, traje i dalje. Zato mislim da nije pretenciozno ako kažem da makedonska manjina u Hrvatskoj, odnosno hrvatska u Makedoniji, predstavlja istinski most u zbližavanju dviju prijateljskih zemalja i dvaju prijateljskih naroda.

Komentiraj