Direktor i osnivač Zagreb Film Festivala koji se na sedam lokacija održava od 12. do 20. studenoga, za Nacional priča o situaciji u hrvatskom filmu koja se, kako tvrdi, zahvaljujući HAVC-u popravlja, ali i o odnosu Kina Europa i njegove tvrtke koja je upravljanje tim kinom dobila od Grada

Boris T. Matić direktor je i osnivač Zagreb Film Festivala (ZFF) koji će se 14. put održati na sedam lokacija u Zagrebu, od 12. do 20. studenoga. Osnivač je i ravnatelj producentske kuće Propeler Film koja djeluje od 2001. i čiji su filmovi osvojili preko 100 nagrada na poznatim svjetskim festivalima kao što su Cannes, Berlinale, Sundance, San Sebastian i Sarajevo. Završivši studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Matić je karijeru započeo kao voditelj promocije na Radiju 101.

Filmskim biznisom počeo se baviti 1997., kada je producirao prvijenac „Mondo Bobo” koji je doživio veliki uspjeh. Otada je u suradnji s režiserima iz Hrvatske i regije producirao niz filmskih uspješnica, među kojima su „Novo novo vrijeme”, „Karaula”, „Buick Riviera”, „Kenjac” i „Zagrebačke priče”. Osvojio je dvije Zlatne arene na festivalu u Puli i dobitnik je preko 90 nagrada u zemlji i svijetu.

Osim ZFF-a, vodi i Kino Europu u Zagrebu, jedno od rijetkih hrvatskih kina koje prikazuje nekomercijalne i europske filmove, radi programe za djecu i godišnje ugošćuje 17 festivala. Najznačajniji među njima svakako je Zagreb Film Festival koji će biti svečano otvoren u petak, 11. studenog. Kao i svake godine, za otvorenje se traži karta više jer je zagrebačka publika navikla da osim dobrog filma, otvorenje nudi i poneko iznenađenje. Nekoliko dana prije početka festivala Matić je razgovarao za tjednik Nacional.

NACIONAL: Jedan ste od osnivača Motovun Film Festivala, imate veliko producentsko iskustvo, jeste li se nadali da će ZFF trajati ovako dugo?

Pa prvotna ideja bio je Zagreb. Ja sam 1997. producirao prvi film, ‘’Mondo Bobo’’. I onda smo krenuli obilaziti festivale po cijelom svijetu i to vrlo uspješno, doslovno od Trsta do Havaja. U tom trenutku osim Pule, Animafesta, Dana hrvatskog filma i festivala u Splitu, pravi međunarodni festival u Hrvatskoj nije postojao. Ja sam već tada znao da želim producirati filmove, i to ne bilo što. Razmišljao sam o tome da mi treba jedan godišnji događaj kako bih mogao raditi samo filmove koje želim. Tada sam sreo Rajka Grlića koji je, naravno, veliko ime, i predložio sam mu da bude umjetnički direktor budućeg festivala. Rajko je to prihvatio, ali politička situacija i prilike nisu nam bile sklone. Tako smo, sjedeći u Grožnjanu jednog ljeta, osmislili Motovun Film Festival koji je odmah doživio veliki uspjeh. Ali ja sam intimno i dalje sanjao o Zagrebu pa kad su se otvorile mogućnosti da osnujemo festival, to smo i učinili. Javio sam se na natječaj 2002. i tako smo 2003. otvorili prvi Zagreb Film Festival u Studentskom centru. Danas imamo festival koji svake godine posjeti oko 25 tisuća ljudi i te brojke rastu iz godine u godinu. Svake godine dodajemo nove programe, a širimo se i na Rijeku, Split, Čakovec, Varaždin i Samobor…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj