‘Slušaj me’, zbirka kolumni novinara i spisatelja Andrije Škare nedavno je objavljena, a u njima se govori o vezi rock pjesama i književnosti. Autor za Nacional priča i o neuvjerljivom objašnjenju za ukidanje televizijske emisije koju je vodio

Ovih dana na knjižarskom tržištu pojavila se zbirka kolumni novinara i spisatelja Andrije Škare koje je pisao za portal booksa.hr i u kojima je govorio o povezanosti rock pjesama i književnosti

Mladi televizijski voditelj, scenarist, novinar i pisac Andrija Škare nedavno je objavio zbirku kolumni “Slušaj me”. Riječ je o tekstovima koje je Škare posvetio rock pjesmama koje tematiziraju književnost, a objavljivao ih je na internetskom portalu booksa.hr. Riječ je o njegovoj trećoj knjizi. Najprije je 2008. objavio knjigu beletrističko-publicističkih zapisa o zagrebačkim kavanama i kafićima “S više mlijeka, molim”, a 2014. zbirku priča “Život svijeta koji će doći”. Međutim, Škare se predstavio čitalačkoj publici još 2006. kao jedan od utemeljitelja književnog pokreta eventualizam i svoje četiri priče objavio je u knjizi “Zbornik eventualizma – Nagni se kroz prozor “. Istovremeno je kao scenarist i voditelj radio na vrlo uspješnoj i dugovječnoj TV emisiji Hrvatske televizije “Briljanteen” do njena ukidanja.

U razgovoru za Nacional predstavio je zbirku kolumni “Slušaj me”, otkrio je što misli o rock pjesnicima u Hrvatskoj, objasnio je ideju pokreta eventualizma te najavio izlazak prvog romana.

Kao bivši suradnik HTV-a otkrio je da je “Briljanteen” ukinut zbog argumenata da današnji tinejdžeri više ne gledaju televiziju, nego koriste internet. Tvrdi da je gašenje te emisije bio početak ukidanja brojnih televizijskih i radijskih emisija koji su uslijedili na javnoj televiziji.

NACIONAL: Zašto ste kolumnu posvetili pjesmama koje tematiziraju književnost? Znači li to da današnja rock glazba obiluje brojnim citatima iz književnih djela?

Glazba i književnost oduvijek su moje velike ljubavi. Posebno mi je intrigantan i zanimljiv njihov spoj, točke u kojima se isprepliću. Obožavam u knjizi koju čitam naići na referencu nekog benda kojeg volim, a posebno me očarava kada neki glazbenik kojeg rado slušam citira nekog meni omiljenog pisca. Možda će zvučati patetično, ali to su mi nenadmašni trenuci sinkroniciteta u kojima se logika svemira čini mrvicu manje nedokučivom. I književnost i rock glazba dio su istog svijeta, silno su premrežene i postoji gomila sjajnih glazbenika koji citiraju književna djela ili se referiraju na određenu knjigu, književni lik i pisca.

NACIONAL: Pjesme koje ste obradili u kolumnama nisu na top ljestvicama, iako imaju brojnu publiku. Po kojim ste ih kriterijima birali?

Bila su samo dva kriterija – da mi se pjesma sviđa i da u njoj postoji neka književna referenca ili da govori o pisanju. Ovo prvo je razumljivo jer mi nije milo pisati o nečemu što mi nije milo i ne znam zašto bih to radio, a ovo drugo je logično – spoj glazbe i književnosti bio je tema kolumne pa su samo pjesme u kojima se to događa i dolazile u obzir. Većinu pjesama o kojima sam pisao volio sam ranije, ali neke su se pojavljivale i dok su tekstovi nastajali pa sam ih pomalo upoznavao i polako se u njih zaljubljivao.

NACIONAL: Koliko te pjesme dobivaju na važnosti ako se autor u njima poziva na književna ostvarenja?

Ne previše. To su i dalje male pjesme koje, eto, slučajno ili manje slučajno sadržavaju referencu na neko književno djelo. To ih ne čini boljima ili značajnijima, pogotovo u nekom širem smislu. Ali puno mi je važnije to da ih sigurno čini značajnijima onim slušateljima kojima i ta književna referenca u njima nešto znači. Većina ih ustvari funkcionira kao mali, skriveni dragulj koji pokazuje da nisi usamljen u stvarima koje voliš. To je prekrasan osjećaj.

NACIONAL: Koliko te pjesme mogu popularizirati književna djela na koja se referiraju?

E tu je situacija nešto drukčija ili barem mislim da jest. Neki bendovi o kojima sam pisao imaju jako odane fanove, baš zaluđene koji pomno analiziraju stihove. Čini mi se da će takav obožavatelj rado posegnuti za autorom kojeg je njegov idol spomenuo u pjesmi. Tako opet dolazi do povratne sprege, a to može biti samo dobro. Sjajno je kada u ovom brzom, šugavom i dehumaniziranom svijetu umjetnost promovira umjetnost. Izvrsno je to kada se na bilo koji način promiče književnost i čitanje, a posebno ako je to učinjeno kroz glazbu, toplo, prirodno i organski, onda je to prava stvar.

  • ‘U ‘BRILJANTEENU’ SU GOSTOVALI mnogi misleći ljudi. Mogu shvatiti da je nekome zastrašujuće vidjeti da nisu svi mladi pasivna masa kojom je lako manipulirati i da ne želi da oni nešto kažu’

NACIONAL: Izdvojili ste Darka Rundeka, Vladu Divljana i Branimira Johnnyja Štulića. Znači li to da njih najviše cijenite ili su oni rijetki autori koji su se kroz svoje pjesme referirali na neka književna djela?

Haustor, Azra i Idoli bili su dio mog odrastanja i, do određene mjere, inicijacije u svijet glazbe i ne bih ih znao zaobići sve i da to želim, a nisam to želio. S druge strane, među suvremenim domaćim ili regionalnim glazbenicima vrlo malo je onih koji se referiraju na književnost, brojka je gotovo zanemariva. Bend Mokre Gljive izvodi performans s “Baladama Petrice Kerempuha”, ali nisu mi se konceptualno uklapali u ideju jer sam pisao o konkretnim pjesmama. Srpski projekt-bend Sofie from Seattle u jednoj pjesmi spominje Charlesa Baudelairea i tekst o njima sam objavio u knjizi. Tu je i nezaobilazni Matija Habijanec, odnosno The Marshmallow Notebooks koji u jednoj pjesmi čita J.D. Salingera. Album “Kundera” Damira Urbana nije mi bio glazbeno interesantan da bih o njemu pisao, iako sam nekoć jako volio bend Laufer pa i Urbanove prve samostalne albume.

NACIONAL: Kako biste ocijenili poeziju domaćih rock autora?

Nema jednoznačne ocjene, niti je može biti. Ima autora koji su sjajni s riječima, a ima i onih kojima je tekst tek nešto što treba “dopuniti” glazbu i koji ga odrađuju. Rundek je sjajan, Srđan Sacher je genije, Mile Kekin i Ripper znaju ubosti, spomenuti Habijanec itekako zna napisati pjesmu, baš kao i Vedran Šuvak iz Sleepyheadsa te Luka Benčić iz My Buddy Moosea, ali nezahvalna su ta nabrajanja jer uvijek nekoga nenamjerno izostaviš.

NACIONAL: Zbirku kratkih priča “Život svijeta koji će doći” objavili ste 2014. i pohvalili su vas mnogi kritičari. Planirate li novu zbirku ili možda roman?

Roman je već gotovo dovršen i trebao bih ga objaviti do kraja ove godine. Nakon njega planiram objaviti novu zbirku priča jer mi je to, čak i nakon iskustva pisanja romana, još uvijek najprivlačnija forma koja vrlo mnogo zahtijeva od autora, ali i nevjerojatno mnogo daje zauzvrat. Poslije toga ću pokušati dovršiti roman koji sam davnih dana napisao do polovice, ali sam zastao, tko bi se sada sjetio zašto. Važno je imati planove.

NACIONAL: Jedan ste od utemeljitelja književnog pokreta eventualizam. O kakvom se pokretu radi?

To je bio pokret mladih pisaca koji su tada, čini mi se 2006., ambiciozno i nadobudno kanili uskočiti u prazninu koja je nastala nakon što se raspustio Festival alternativne književnosti (FAK) i u tome smo donekle uspjeli. Bili smo vrlo mladi i naivni, ali ono što me veseli je to da je četvero od nas osam nastavilo pisati i objavilo samostalne knjige. To znači da nismo bili samo ambiciozni i nadobudni i da je sve imalo smisla.

NACIONAL: Niz godina radili ste “Briljanteen” na HTV-u. Zbog čega je ukinuta ta emisija koja je iz tjedna u tjedan odlično govorila o svijetu tinejdžera?

Nama je ukidanje emisije obrazloženo neuvjerljivim argumentom da tinejdžeri danas ne gledaju televiziju, nego koriste internet. Gledano danas iz malo šire perspektive, čini se kao da je to bio početak onoga što se trenutačno dešava s Trećim programom Hrvatskoga radija, ali i televizije. U emisiji su gostovale stotine mladih i mislećih pojedinaca, umjetnika, znanstvenika, aktivista, poduzetnika i takozvanih običnih mladih ljudi koji su napravili nešto vrijedno divljenja. Mogu shvatiti da je nekome zastrašujuće vidjeti da nisu svi mladi pasivna masa kojom je lako manipulirati i da ne želi da oni dođu do prostora da nešto kažu i pokažu.

NACIONAL: Što trenutačno radite na HTV-u?

Na HTV-u više ne radim ništa. Sada imam novi posao, daleko od ekrana, osim onog računalnog, ali jako sam sretan što sam protekle sezone radio u trima emisijama koje smatram iznimno vrijednima. To su bile dnevna emisija “Govornica” na HTV4, emisija o knjigama “Knjiga ili život” i radijska emisija “Kutija slova”. U svima sam zaista uživao radeći i mnogo sam naučio, a kada se podvuče crta, to je ipak najvažnije.

NACIONAL: Hoćete li zbirku kolumni “Slušaj me” promovirati u rock klubu, uz neki prigodni koncert ili na klasičnoj promociji novih književnih izdanja?

Već je i na prvom predstavljanju održan koncert, na kojem je svirao The Marshmallow Notebooks jer sam veliki fan tog benda, a tako namjeravamo raditi i ubuduće. Spoj glazbe i književnosti ne funkcionira dobro samo na papiru, nego je odličan i na pozornici.

Komentiraj

FOTO:Tomislav Čuveljak
PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.