Andrej Maksimović organizator je prvog sportsko-filmskog festivala High 5 koji se ovog tjedna održava u Zadru. Nakon godina provedenih u sportsko-novinarskom miljeu, Maksimović je na jednom mjestu odlučio okupiti osobe iz svijeta sporta i prikazati brojne sportske dokumentarce

današnjim vremenima još jedan filmski festival ili još jedna konferencija na temu sporta, vjerojatno ne bi izazvali posebnu pažnju. Međutim, novinar Andrej Maksimović odlučio je spojiti ta dva događaja te je tako nastao High 5 Sport Film & Media festival koji se ovog tjedna, od 26. do 30. travnja, održava u Zadru. Spoj filma i sporta, kroz brojne dokumentarne filmove sa sportskom tematikom te panel diskusije na temu sporta, trebao bi dati festival koji neće biti jednokratan, već će se svake godine održavati u Zadru.

Kako svaki festival mora ponuditi premijerni program, tako i High 5 Sport Film & Media festival u filmskom dijelu nudi, primjerice, premijeru filma Mirjane Hrge “Prvi put” o dvadesetogodišnjici osvajanja zlatne rukometne medalje na Olimpijskim igrama u Atlanti, ali i premijeru filma “Barca Dreams”, najnovijeg dokumentarca o stvaranju današnje Barcelone kao nogometne velesile. Osim toga, u Zadru će se dodijeliti posebna priznanja i nagrade osobama koje su zadužile hrvatski sport.

S Andrejem Maksimovićem razgovarali smo pred odlazak u Zadar, kada više nije imao nikakve sumnje da će festival biti uspješan, kako zbog svog filmskog dijela, tako i zbog brojnih uzvanika iz svijeta sporta koji će biti aktivni sudionici tog događaja.

NACIONAL: Kako ste došli na ideju za ovaj festival i zašto je on potreban Hrvatskoj?

Čini mi se da je došlo do inflacije filmskih festivala u Hrvatskoj. Ujedno, mislim da je film kao medij, kao industrija, kao razlog okupljanja, nešto što Hrvatskoj jako treba. Film je nešto što je potrebno za turističku zemlju, što Hrvatska svakako jest. Najvažniji svjetski festivali sportskog dokumentarnog filma održavaju se u Barceloni i Los Angelesu, a ove godine doživljavaju svoje sedmo izdanje. Dakle, u zaostatku smo sedam godina, što je prosjek u svemu gdje Hrvatska kasni. Mislim da je sport nešto što je u Hrvatskoj i objektivno i subjektivno vrlo važno. Za to možemo navesti puno primjera, posljednji je pobjeda rukometaša protiv Poljske na europskom prvenstvu, kada se država okrenula naglavačke u samo dva sata. Film je intrigantan medij, a dokumentarni filmovi rastu u cijelom svijetu, i po količini snimanja i po tome kako ih ljudi prihvaćaju. Da je netko prije 10 godina rekao da će se neki sportski dokumentarac prikazati u prime timeu na televiziji, to bi morao biti neki skandal, a sada je to normalno. Ja sam to shvatio kao afirmativan i svima drag povod da se okupe ljudi iz sportskog miljea te da se istodobno, na istom mjestu, u isto vrijeme, održi i jedna sportska konferencija. Da smo radili samo filmski festival, teško bi se on izborio za medijsku i svaku drugu pažnju, pogotovo jer nemamo institucionalnu podršku države koju, iskreno, nismo ni tražili. S druge strane, da smo išli na organiziranje samo sportske konferencije, to bi bila jedna zanimljiva niša koja nije definirana, ali i sponzorima i ostalima bila bi to još jedna u seriji konferencija. Razmišljali smo trebamo li s ovim projektom krenuti ove ili sljedeće godine, a činjenica je da je ovo godina kada se održavaju Europsko nogometno prvenstvo i Olimpijske igre. Bez ta dva događaja i atmosfere koja se stvara, mi bi se na ovaj događaj odlučili sljedeće godine.

  • ‘SPORT JE NEŠTO što je u Hrvatskoj vrlo važno. Dokumentarni filmovi rastu u cijelom svijetu. Ja sam to iskoristio kao afirmativan povod za okupljanje ljudi iz sportskog miljea’

NACIONAL: Na festivalu će se prikazati više od 170 filmova na temu sporta. Treba li festival biti poticaj hrvatskim autorima da se više posvete snimanju filmova na temu hrvatskog sporta?

To je jedan od ciljeva festivala. Očekujem da se rezultati toga vide na sljedećem festivalu. To je razlog zbog kojeg će se festival održavati svake godine. U jednom trenutku mislili smo organizirati ovaj festival svake dvije godine, u parnim godinama. Međutim, bez ovog festivala Mirjana Hrga ne bi se s tako puno strasti i kvalitete odlučila na snimanje dokumentarca u povodu 20 godina od osvajanja rukometne zlatne medalje na olimpijskim igrama u Atlanti. To će biti pozitivna posljedica ovog festivala, da autori i redatelji shvate da imaju gdje pokazati takve filmove.

NACIONAL: Rekli ste da festival nema institucionalnu podršku države. Temelji li se onda festival na podršci sportskih saveza?

Kada imaš ideju i osjećaš da je moraš realizirati, onda razgovaraš s mnogim ljudima. Kada sam pronašao i povod za datum, a to je 30 godina od osvajanja prvenstva Jugoslavije košarkaškog kluba Zadar, onda sam išao dalje modelirati. Ključna stvar bila je što se ta ideja o festivalu sportskog filma prije tri godine dopala Zlatku Mateši, predsjedniku HOO-a. Zato sam znao da ću imati podršku Zlatka Mateše, što je bitno i u inozemnim krugovima jer je on potpredsjednik Europskog olimpijskog odbora i član komisije za medije pri MOO-u. Zato sam znao da ću imati institucionalnu podršku HOO-a, što je bitno ako se zna da su olimpijski krugovi među najpoznatijima na svijetu. Bio je to ključan trenutak u odluci da uđem u taj projekt. Svojim velikim naporom i angažmanom uvjeravao sam se da će se zbog kvalitete festivala netko od predstavnika institucija morati pojaviti u Zadru, pa mislim da je veliki uspjeh što se u Zadru nalaze predstavnici Hrvatskog nogometnog saveza. Podršku Hrvatskog rukometnog saveza imao sam još u jesen prošle godine, kada se nije znalo hoće li Mirjana Hrga završiti snimanje svog filma, zahvaljujući svojim dugogodišnjim odnosima sa Zoranom Gobcem. Gobac mi je tada rekao: “Ako ti u to ideš, imat ćeš podršku HRS-a.” Nismo se obraćali nikakvim fondovima ili HAVC-u jer nismo htjeli gubiti snagu i vrijeme. Uz sve to, nema kotizacija za sudjelovanje, a svi će, osim naših VIP gostiju, sami financirati svoj dolazak i boravak u Zadru. HOO ima status suorganizatora, ali bez financijskih obaveza, dok Zadar i Zagreb imaju taj isti status, ali uz određeni financijski doprinos. To nisu visoki iznosi, pričamo o desecima, a ne o stotinama tisuća kuna.

NACIONAL: Na konferenciji za novinare o festivalu je govorio i Pete Radovich, svjetski poznati redatelj američkih sportskih događaja s televizije NBC. Znači li to da ste svjesni toga da na festival treba privući i inozemne goste i TV kuće?

To je cilj, mi imamo egzaktni razvojni put za sljedeće tri i sljedećih pet godina festivala. Sigurno je da će materijali i dojmovi ljudi s festivala otići u televizijske, producentske, turističke kompanije. O tome smo razmišljali i kada smo birali ljude koji će sudjelovati u panel diskusijama, držati predavanja ili dobiti neku nagradu. Tako će, primjerice, nagradu dobiti Slavko Rasberger zato što je 1990. doveo ATP u Hrvatsku i sačuvao ga tijekom ratnih godina. Rasberger ima specifičnu težinu u nama važnim zemljama kao što su Slovenija i Italija. Jedno predavanje održat će i Marko Pekica. Njegova impresivna karijera, između ostalog, uključuje i poslove direktora marketinga Coca Cole za bivšu Jugoslaviju i Philipa Morrisa za srednju i jugoistočnu Europu, a on s tim ljudima i danas komunicira. Naravno da nam je njegov dojam jako bitan.

NACIONAL: Panel diskusije o sportu nude mogućnost otvaranja kontroverznih tema. Jeste li planirali otvaranje takvih tema ili će se revijalno pričati o sportu?

Ima svega, pa će se tako predstaviti Nogometna televizija, pri čemu će Ivan Blažičko i Mila Horvat odgovarati na pitanja i afirmirati svoje ideje. Neovisno od toga, održat će se panel o tome ima li smisla da pojedini savez ili organizacija imaju svoju televiziju, pri čemu će se objasniti razlika između televizije i kanala. Dakle, Chelsea TV nije televizija, već klupski kanal.

  • ‘S OBZIROM NA to da je Pukanić svojim tekstovima o sportu mijenjao i društvene odnose, u Zadru će biti organizirana izložba njegovih fotografija sportaša s početka njegove karijere’

Prema sudionicima i njihovim pozicijama te pripadnicima raznih lobija i interesnih skupina, imat ćemo posljednjeg dana zanimljiv panel na temu “Hrvatska perspektiva novog ustroja europskih košarkaških liga”. Tu sigurno neće Ivan Šuker ili netko iz košarkaškog saveza održati monolog. Dan ranije, 29. travnja, imat ćemo okrugli stol o Ayrtonu Senni gdje će opet biti kontroverze i otkrivanja nekih povijesnih stvari. Najbolji hrvatski automobilisti iz tog vremena, poput Tihomira Filipovića, govorit će na panelu. Dakle, sve je vrlo osmišljeno. Imat ćemo i okrugli stol o Europskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj, gdje će se govoriti o svim aspektima, od sigurnosnih preko turističkih do sportskih, i to nije naručeni okrugli stol. Nadalje, Goran Milić pričat će o fenomenu Wimbledona jer je živio u Londonu, o fenomenu Super Bowla jer je živio u Americi, usporedit će Hrvatsku i zemlje Južne Amerike, gdje je nogomet poput religije.

NACIONAL: Poseban događaj na festivalu je i izložba sportskih fotografija Ive Pukanića i dodjela nagrade njegovoj kćeri Sari. Po čemu je, po vama, Pukanić bitan u sportskim okvirima?

Kada pogledate naslovnice TV Besta iz devedesetih godina, vidjet ćete da su i odbojkašice zvijezde, da se pisalo o Mamiću, Blaževiću, Tuđmanu i Šušku, Horvatinčiću, a sve je kulminiralo kada je Pukanić to prebacio na stranice Nacionala.

Ne sjećam se većeg broja intervencija, ali sjećam se kada smo 1997. godine Pukanić i ja saznali smo da se želi smijeniti Miroslava Ćiru Blaževića te da se, u nekom ludilu, želi Johanu Cruyffu ponuditi vođenje reprezentacije, što je htjela ekipa oko Vinka Brnardića koji je tada bio ne samo u Dubrovačkoj banci, već i u Hrvatskom nogometnom savezu. Tada je Dubrovačka banka imala potencijal da skupi pet ili šest milijuna njemačkih maraka, iznos za koji bi Cruyff došao u Hrvatsku. U monografiji Ive Pukanića, objavljenoj nakon njegove smrti, postoje fotografije sportaša s početka njegove fotografske karijere, poput Monike Seleš, Katrin Krabbe i tako dalje. Na toj izložbi bit će objavljene te fotografije, ali i fotografije osoba povezanih sa sportom poput Nevena Barača. S obzirom na to da je Pukanić svojim tekstovima o sportu mijenjao i društvene odnose, bit će organizirana izložba te ćemo mu dodijeliti nagradu za doprinos u devedesetima, a nagradu će primiti njegova kći.

Komentiraj