Izvršna direktorica Američke gospodarske komore u Hrvatskoj objašnjava zašto je zapravo važan TTIP i otkriva američki recept za reformu javne uprave i privlačenje investicija

Američka gospodarska komora u Hrvatskoj (AmCham) članica je US Chamber of Commerce sa sjedištem u Washingtonu, kao i mreže Europskog vijeća američkih gospodarskih komora (ECACC). Ta organizacija, koja ima preko 160 članica diljem svijeta, osnovana je u Hrvatskoj 1998. s ciljem promoviranja interesa američkih tvrtki, ali i ostalih međunarodnih kompanija u Hrvatskoj, kao i uspostavljanja komunikacije između poslovne zajednice i hrvatske vlade i njezinih institucija. Osim organizacijom poslovnih skupova, seminara i okruglih stolova o relevantnim temama, AmCham se aktivno bavi i pripremama prijedloga za unapređenje poslovne klime na različitim područjima. U tom smislu, sljedećeg tjedna priprema seminar na temu javne uprave u Hrvatskoj, na kojem će, osim predstavnika hrvatske vlade, sudjelovati i značajni međunarodni govornici poput potpredsjednika IBM-a, predstavnice finskog ministarstva financija, predsjednika Svjetske banke i mnogih drugih. Tema će biti “Reforma javne uprave”, kao jedna od ključnih reformi koju je svaka dosadašnja hrvatska vlada nastojala odgoditi, a koja bi svakako pomogla i poslovanju u Hrvatskoj. Ured AmChama u Hrvatskoj relativno je mali, ima svega pet zaposlenih i potpuno je samoodrživ. Budući da je neprofitna i nevladina organizacija, suprotno uvriježenim zabludama, AmCham nije na budžetu američke vlade, već se financira isključivo iz članarina američkih i međunarodnih kompanija, pri čemu je članstvo dobrovoljno. Uslijed rasprava o TTIP-u (Transatlantic Trade and Investment Partnership), trgovinskom sporazumu između SAD-a iEU-a, Nacional je razgovarao s izvršnom direktoricom AmChama u Hrvatskoj, Andreom Doko Jelušić. U razgovoru je objasnila američka stajališta, kao i zamjerke američkih investitora poslovanju u Hrvatskoj.

NACIONAL: Kako ste zadovoljni prezentacijom TTIP-a europskim građanima, kao i građanima Hrvatske? Imaju li dovoljno informacija ili više dezinformacija?

Istina je da je stvoren određeni odium prema tom sporazumu, iako ima sve više skupova na kojima se mogu čuti točnije informacije o čemu se točno radi. No ono što završava u javnom prostoru prilično je senzacionalistički intonirano i puno više podiže emocije, no što omogućuje racionalnu i argumentiranu raspravu o mogućnostima koje se otvaraju. Obični građani rijetko su u prilici dobiti pravu informaciju. Mi sa svoje strane kroz različite konferencije ili okrugle stolove nastojimo prezentirati TTIP, iako se AmCham uglavnom obraća gospodarstvenicima. Doduše, do informacija nije teško doći, ali to iziskuje određeni angažman i zapravo ih morate aktivno tražiti. I Vlada i Europska komisija i mediji trebali bi biti još aktivnije uključeni u objašnjavanje suštine sporazuma. Zanimljivo je npr. da finski sindikati, iako kritični, generalno podupiru TTIP i vide u njemu priliku za jačanje pozicije europskih i američkih radnika u globalnoj konkurenciji kroz jačanje usklađenosti zemalja izvan EU i SAD-a s međunarodnim radnim pravom. Naime, važan element sporazuma neće biti samo reguliranje odnosa SAD-a i EU, već i uspostava globalnih standarda koje će pratiti i druge zemlje.

NACIONAL: Stvara se atmosfera da potpisivanje TTIP-a puno više treba SAD-u nego Europi. Je li to točno i kako na to gleda američka strana – građani i gospodarstvenici?

Situacija je u stvarnosti malo drugačija. U Americi TTIP nije toliko u fokusu interesa javnosti. Do otvaranja pregovora došlo je na inicijativu Visoke radne skupine (High level working group) koju su sačinjavali predstavnici i europske i američke strane. Oni su, potaknuti ekonomskom krizom, dobili zadatak pronaći mogućnosti da se ta suradnja intenzivira i tako ubrza gospodarski rast i stvore nova radna mjesta. Počeli su aktivno raditi na tome još 2011., iako još od 2007. SAD i EU imaju zajedničko tijelo koje radi na transatlantskoj suradnji. No u međuvremenu se SAD puno bolje odupro krizi i izašao iz nje. Stope rasta su danas oko tri posto, a nezaposlenost je pala ispod pet posto. Europa se, međutim, još prilično muči s posljedicama krize i vjerujem da upravo zato Europska unija ima razloga tražiti mogućnosti za dodatne poticaje svojem gospodarstvu.

  • ‘EKONOMSKA SNAGA DAJE VAM mogućnost da diktirate trendove i uspostavljate standarde i ako želimo zadržati što smo do sad postigli, bitno je TTIP napraviti sada, dok smo još u poziciji udružiti tržišta’

NACIONAL: Čemu Amerika može zahvaliti svoj relativno brzi oporavak?

Jedna od stvari svakako je energetika. Jeftini nafta i plin vlastite proizvodnje, iz škriljevaca, otvorili su novi put reindustrijalizacije Amerike. Čak su se neke kompanije, koje su tradicionalno poslovale u trećim zemljama, vratile u SAD, jer im je sad tamo jeftinije. No TTIP, kao što sam već rekla, nije toliko u fokusu javnosti. Europa se percipira kao partner, kao netko tko je Americi blizak, s kime se dijeli mnogo zajedničkih vrijednosti i u tome se ne vide neke posebne opasnosti. No prosječan građanin puno više zna o Transpacifičkom partnerstvu. Radi se o sporazumu sa zemljama pacifičkog kruga, koji je u završnoj fazi. Tamo ima manje razvijenih zemalja i Amerikanci se pribojavaju prelijevanja radnih mjesta tamo gdje je jeftinije. Rekla bih i da su i sami pregovarači bili iznenađeni interesom javnosti za TTIP u Europi. Inače, ti trgovinski sporazumi nisu nešto što javnost pomno prati i ne percipira to tako emotivno kao što je to slučaj sa standardima koji se tiču zaštite potrošača, hrane i slično.

NACIONAL: GMO, zaštita radnih prava, hormonski tretirane krave… to su neki problemi koje najčešće ističu mediji kada kritiziraju TTIP. Kolike su stvarno razlike u američkim i europskim standardima i je li to nepremostivo? Što će biti s utičnicama i utikačima?

Pa i nije nepremostivo – već sam spomenula da postoji to Transatlantsko ekonomsko vijeće koje radi na suradnji EU i SAD-a od 2007. U tom vremenu postigli su određene dogovore oko usklađivanja standarda, prvenstveno vezano uz, na primjer, električna vozila. Dogovoreno je i međusobno priznavanje bio i eko proizvoda. Što se tiče utičnica, ne znam kada će doći na red, ali svakako hoće. Priznajem, one su i meni problem kada god putujem u SAD. No kada govorimo o Americi, činjenica je da kada odete tamo, ne morate strahovati zbog hrane koju jedete, ne bojite se uzeti i voziti njihov auto, ući u restoran. Dakle, činjenica je da su ti standardi, iako različiti, ipak jednako visoki kao i u Europi. Riječ je o dvama najsofisticiranijim i najrazvijenijim ekonomskim prostorima koji doista štite svoje potrošače i okoliš, doduše na različite načine. Što se tiče Amerike, prema njoj postoji puno predrasuda u tom smislu. Jer iako je mi percipiramo kao homogeni prostor, ipak je to savez 50 država koje imaju svoje zakone, od kojih su neki možda i napredniji od europskih. Smatram da građani trebaju dati povjerenje pregovaračima. Europa pregovara u ime Hrvatske. Sigurna sam da pregovarači neće pristati na kompromise koji svim članicama nisu u interesu. Ako će se ići u pravcu smanjenja razlika i troškova za gospodarstvo, to sigurno neće ići na uštrb zdravlja, zaštite okoliša i europskih standarda koji već postoje. Zanimljivo je kako je Europa puno više u strahu od druge strane Atlantika, pa čak i zemlje koje imaju vrlo razvijenu ekonomsku suradnju i izvoz u SAD, poput na primjer Njemačke, koja ima i svoje tvornice u Americi. Zanimljivo je da je zemlja koja može od TTIP-a dobiti najviše trenutno najagilnija u tim raspravama. No procesi ratifikacije su dovoljno kompleksni da se ništa neće moći potpisati dok stavovi svih zemalja članica nisu usuglašeni.

NACIONAL: Zašto je važno da EU i SAD nastupaju zajedno na svjetskim tržištima? Tko im je najveća konkurencija, osim Kine?

Osim direktnih ekonomskih koristi o kojima govorimo, važna je naša zajednička zaštita postojećih visokih standarda. U ostatku svijeta možda nije tako. Ono što je sigurno jest da će se do 2030. globalni ekonomski odnosi početi dramatično mijenjati. Indijsko gospodarstvo se po stopama rasta približava kineskom od gotovo sedam posto. U usporedbi s njima, gospodarstva SAD-a s rastom od oko tri posto te EU-a oko dva posto, rastu vrlo skromno. Prema procjenama MMF-a, azijska tržišta, prije svega Kina i Indija, prevladat će u ekonomskoj snazi u odnosu na EU i SAD. Ekonomska snaga daje vam mogućnost da diktirate trendove i uspostavljate standarde i ako mi ono što smo u tom smislu postigli želimo zadržati, onda je bitno takav sporazum napraviti sada, dok smo još u poziciji da možemo nekako udružiti naša tržišta u traženju najviših globalnih standarda.

NACIONAL: Bi li se mogućom pobjedom republikanaca na sljedećim predsjedničkim izborima promijenio stav SAD-a prema potpisivanju tog sporazuma?

Pregovarači s obje strane dali su do znanja da do kraja ove godine žele privesti najteži dio pregovora kraju. Do sada su razmijenjena stajališta i pripremljen je dio konsolidiranog teksta. Ostala su ona poglavlja koja su doista najosjetljivija. A to su područja od javne nabave preko geografskih indikatora do regulative i slično. Dobro je što su obje strane jasne oko toga da ne žele žrtvovati kvalitetu i ambicioznost brzini pregovora. Što se tiče političke situacije u Americi, dokazano je da su republikanci tradicionalno skloniji uklanjanju trgovinskih barijera i trgovinskim sporazumima, međutim, u ovom slučaju istraživanja koja su rađena pred američke predsjedničke izbore pokazuju da je republikansko biračko tijelo trenutačno zainteresiranije za domaće ekonomske teme. S druge strane, glasači demokrata spremniji su podržati međunarodnu uključenost Amerike. Iako je Donald Trump u svojim nastupima prilično isključiv, očekuje se da će, tko god dođe na poziciju Predsjednika SAD-a, biti dugoročno zainteresiran za potpisivanje Sporazuma.

NACIONAL: Kakav je stav američkih investitora prema Hrvatskoj? Ne tako davno jedan od američkih veleposlanika govorio je o nepovoljnoj investicijskoj klimi, zbog koje mogući investitori odustaju i odlaze u neke druge zemlje. Odlaze li možda u Srbiju?

U Hrvatskoj je komplicirano poslovati. To najbolje znaju domaći gospodarstvenici koji se s problemima susreću na dnevnoj bazi. Zakonodavstvo se vrlo često mijenja, kao i uvjeti poslovanja. Porezna politika je važan problem, jer svako malo dolazi do promjena i time odstupanja od pretpostavki na kojima se bazira neka investicija. Ulagaču koji ne poznaje tržište, razina kompleksnosti, odnosno rizik, znatno je veći. Pozicioniranje na novom tržištu, organizacija proizvodnje ili distribucije i borba za tržišni udio dovoljno su kompleksni te nisu potrebni problemi administrativne prirode. Kapital traži jednostavnost i transparentnost poslovanja. Ako toga nema, ići će tamo gdje je jednostavnije, a zemlje srednje i istočne Europe, čak i u mnogim aspektima manje razvijene od nas, to su prihvatile i uspješno privlače investicije.

  • ‘TRENUTAČNO SE VODI RAT ZA POSLOVE, a čini se da mi toga u Hrvatskoj nismo svjesni. Kapital traži jednostavnost i transparentnost. Zemlje srednje i istočne Europe to su prihvatile i uspješno privlače investicije’

Trenutačno se vodi rat za poslove, kako je to nedavno na poslovnom forumu u sklopu sajma u Hannoveru rekao CEO jedne velike globalne kompanije, a ponekad se čini da mi toga u Hrvatskoj nismo svjesni. Drugi aspekt je nužna promocija Hrvatske kao investicijskog odredišta. Mi smo mlada zemlja i moramo nadoknaditi mnogo toga na čemu su drugi znatno dulje radili. Hrvatsku u SAD-u danas prepoznaju po turizmu, posebno Dubrovnik, Split, Hvar… Postala je prestižna i poznata destinacija i to je sjajna osnova da poslovne ljude informiramo i o uvjetima poslovanja koji su u nekim aspektima vrlo dobri. Za to je potrebno mnogo rada u sferi gospodarske diplomacije, ali i ulaganje u budžete institucija poput Agencije za investicije i konkurentnost. Prije dva tjedna bila sam u Minnesoti gdje je njihov Ured za trgovinu organizirao skup “Kako poslovati u Europi”. Moje kolege iz europskih AmCham-ova i ja razgovarali smo s američkim kompanijama zainteresiranima za ulazak na europska tržišta. Na tom skupu se promotivnim štandom i informacijama predstavila Makedonija. Međutim, treba znati da se Makedonija sustavno te s ozbiljnim budžetom promovira kao ulagačka destinacija u mnogim takvim prigodama.

NACIONAL: Koje su najveće zamjerke američkog kapitala hrvatskom tržištu i koje investicije ih najviše zanimaju? Je li Hrvatska doista lider u regiji, kako se volimo hvaliti?

Nepredvidljivost je ono što nas najbolje opisuje. Odnosi se primarno na usluge koje pruža javna uprava, koje su vrlo neujednačene, kao i na pravnu nesigurnost koja proizlazi iz dugih sudskih procesa ako trebate pravnu zaštitu. Nedovoljno se u zemlji percipira potencijal za ulaganja već postojećih ulagača. Kada bismo klimu učinili povoljnijom, bilo bi prostora za dodatna ulaganja onih koji već poznaju tržište i koji bi se lakše odlučili za ekspanziju, nego netko tko ulazi na nepoznato tržište. Susrećemo se s vrlo različitim upitima, od projektnog centra za američka brodogradilišta do pružanja različitih profesionalnih usluga. Ipak, najčešće su teme razgovora energetika i turizam. Što se tiče regije, ima naravno ulaganja i u Srbiju, no u svim velikim kompanijama su ta naša tržišta mala. Tradicionalno je Hrvatska regionalno središte farmaceutskih kompanija, to je industrija koja je prepoznala da Hrvatska ima stručnjake i razvijeno tržište. Velike potencijale ima i IT industrija. Dakle, područja za koja nije važna jeftina radna snaga, nego stručnost i inovativnost. Puno više se američki kapital investira u Mađarsku ili Češku, a posljednjih godina posebno Rumunjsku i Bugarsku.

NACIONAL: Puno se pričalo o investicijama u energetskom sektoru, istraživanjima nafte na Jadranu i na kopnu, no čini se da je sve to stalo. Predsjednik Josipović u posljednjoj godini svoga mandata sastao se s potencijalnim investitorima na skupu u Houstonu, a tad se pričalo o mogućem ulaganju od 2,5 milijardi dolara u Hrvatskoj. Od toga se ništa do sada nije dogodilo. Je li to obeshrabrilo američku stranu ili im je još uvijek stalo do toga da Rusija ne uđe na velika vrata na hrvatsko tržište? Koliko je Hrvatska izgubila vjerodostojnost?

Spomenuli ste ključnu riječ. Izuzetno je važno da Hrvatska bude vjerodostojna i konzistentna u svojim aktivnostima koje se tiču ulaganja u bilo kojem sektoru. Hrvatskoj je važno da krene u međunarodne ponude i tendere i da zna što zapravo želi. Bitno je da kada nešto odlučimo, na tome ustrajemo i da ta odluka ima svoj kontinuitet. U ovom slučaju stavljen je moratorij na te projekte. Tijekom svog posljednjeg puta u SAD razgovarala sam s predstavnikom jedne srednje velike američke energetske kompanije koja nije bila uključena u procese istraživanja nafte i plina u Hrvatskoj. Međutim, znali su za natječaj i pratili su što se događa. Podrška SAD-a i EU Komisije vezano uz LNG projekt, pokazuje da je energetika doista važno geostrateško pitanje. Međutim, energetika se, uz TTIP i digitalnu transformaciju društva, danas smatra jednim od triju ključnih pitanja za poticanje gospodarskog rasta. Jeftina nafta i plin donijeli su SAD-u novu industrijalizaciju i bili su važan poticaj rastu i izlasku iz krize.

NACIONAL: Kako funkcionira Američka komora? Pretpostavljam da ste vi mjesto kontakta kojem se obraćaju američke kompanije kada dolaze u neku zemlju? 

Da, iako ne nužno. Mi jesmo most između dvaju tržišta. Neki nas vide kao obaveznu postaju za američke kompanije. No kod njih je sve dobrovoljno. Nema obveznog članstva u Komori i kompanije same biraju žele li poslovati preko nas ili ne. Mi smo institucija potpuno neovisna o Vladi i financiramo se isključivo od članarina. Služimo kao poveznica i s državnim i lokalnim institucijama, ali naravno i s gospodarstvom. Iako Amerika nije na listi najvećih investitora u Hrvatskoj, ona je itekako prisutna i to najčešće kroz europske središnjice svojih velikih tvrtki. Najviše su prisutne IT kompanije, farmaceutske kompanije, medicinski proizvodi, ali i proizvođači robe široke potrošnje poput Coca-Cole ili Mars čokoladica.

  • ‘HRVATSKA TREBA IZVOZITI PAMET, na to se trebamo fokusirati. Vodeći profesor sa Stanforda predavanje je počeo slikom hrvatske krave iz Farmerona koji je dokaz da se sjajna ideja može izvesti u SAD’

NACIONAL: Koje su vaše najvažnije aktivnosti u Hrvatskoj i koliko uspijevate surađivati s našim gospodarstvenicima?

AmCham je tu od 1998. godine i okuplja velike američke kompanije prisutne u Hrvatskoj. Međutim, mi smo neovisna članska organizacija koja se zalaže za poticajnu poslovnu klimu  i ulaganja u Hrvatsku. Zato u članstvo ulaze i druge velike međunarodne kompanije, kao i domaće kompanije koje su  uključene u međunarodne gospodarske tokove kroz izvoz, ulaganja i suradnju s globalnim kompanijama. Naših 200 kompanija članova, ravnopravno američkih, domaćih i iz svih drugih dijelova svijeta, zapošljava više od 62.000 ljudi u Hrvatskoj i aktivno doprinosi pripremi prijedloga za unaprjeđenje poslovne klime u različitim područjima. Aktivno smo radili na obvezujućim poreznim mišljenjima, naknadama za zbrinjavanje otpadnih vozila, prijedlozima za novi zakon o javnoj nabavi i javnu nabavu u zdravstvu, reguliranje područja e-mobilnosti, proizvodnje biodizela, mirenja kao načina postizanja efikasnijeg pravosuđa, uvođenja “bolje regulative” kao načina unaprjeđenja stabilnosti hrvatskog poreznog sustava, prijedlozima za poreznu reformu.

NACIONAL: A hrvatski izvoz u SAD? Što Hrvatska može ponuditi američkom tržištu? Koliko je uopće tamo prisutna?

Pa je, a i u tome će nam TTIP pomoći. Tamo je prisutna naša prehrambena industrija – i Podravka i Agrokor, a upravo prehrambenoj industriji snižavanje carina i drugih barijera puno će značiti. No ono što fascinira su IT kompanije. Spomenut ću vam primjer koji je doista impresivan – kada smo organizirali posljednji posjet delegacije hrvatske vlade IT kompanijama u SAD-u, bili smo i na Stanfordu. Tamo je jedan od vodećih stručnjaka za europsko poduzetništvo, profesor Lee, svoju prezentaciju započeo slikom krave. To je pomalo iznenadilo naše ministre, no on je objasnio da se radi o kravi Elizabeth Matije Kopića, vlasnika Farmerona. On je izuzetno poznat u Americi, puno prodaje i predstavlja sjajan primjer kako se s jednog malog obiteljskog gospodarstva, na osnovu odlične ideje, mogu izvoziti hrvatska pamet i inovativnost na najkompleksnija tržišta, poput onog američkog. Takvih primjera ima još i to ohrabruje. Dakle – izvozimo pamet! Na to se Hrvatska treba fokusirati.

Komentiraj