Veleposlanstvo Kraljevine Danske našlo se usred skandala zbog filma snimljenog u hrvatsko-danskoj koprodukciji, u kojem se za zločine nad psihijatrijskim bolesnicima i invalidima u Oluji optužuje Hrvatska vojska. Danski veleposlanik kaže da je riječ o privatnom filmu te komentira porast ekstremizma u Europi, izbjegličku krizu i govori o danskim iskustvima s manjinskim vladama

Posljednjih tjedana veleposlanstvo Kraljevine Danske našlo se u središtu skandala i prijepora između Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), Hrvatske televizije i braniteljskih udruga koje su tražile smjenu Hrvoja Hribara i njegovih suradnika zbog filma hrvatsko-danske koprodukcije “15 minuta – Masakr u Dvoru”. U filmu je prikazan jedan od najbrutalnijih masakra počinjenih nad psihijatrijskim bolesnicima i osobama s invaliditetom pri kraju Oluje, a indirektno se u filmu za zločin optužuje Hrvatsku vojsku, dok danski promatrači UNPROFOR-a nisu ništa krivi. U međuvremenu je dokazano da zločin nisu počinili hrvatski vojnici, ali iskrivljena slika događaja u filmu poslana je na svjetske festivale, uz potporu HAVC-a od 250 tisuća kuna. Hribar se ogradio od filma koji je poslan na doradu u Dansku i ustvrdio da je HAVC bio obmanut scenarijem koji je u prvoj verziji izgledao sasvim drugačije. Revoltiran filmom, branitelj Ivica Pandža podnio je kaznenu prijavu protiv HAVC-a, što je potaknulo napade ne samo na Hribara, nego i na cijelu instituciju i veleposlanstvo Kraljevine Danske u Hrvatskoj.

Danski ambasador Anders Christian Hougaard stigao je u Hrvatsku u rujnu prošle godine, netom prije parlamentarnih izbora. U svojoj dugoj diplomatskoj karijeri radio je u danskim veleposlanstvima u Saudijskoj Arabiji, Pakistanu i Rusiji. Posljednji mandat odradio je u Teheranu pa mu Zagreb nakon tako politički kompliciranog odredišta djeluje kao pravi zgoditak. Kao i svi diplomati, vrlo je oprezan u ocjenama unutarnjopolitičke situacije u Hrvatskoj. Ali kako mu je cilj potaknuti što bolje gospodarske, znanstvene, kulturne i druge veze dviju zemalja, izuzetno je aktivan. Već tijekom prvih nekoliko mjeseci svog mandata uspio je posjetiti brojne institucije, županije i gradove, a kao vatreni podržavatelj biciklizma početkom godine otvorio je izložbu “The Good City” u Termama Sveti Martin. Ovih dana bio je i u Koprivnici, gdje je izrazio interes za suradnju ne samo na gospodarskom planu, nego i sa Sveučilištem Sjever.

NACIONAL: Ovih dana Kraljevina Danska spominjana je u kontekstu filma iz dansko-hrvatske koprodukcije “15 minuta – Masakr u Dvoru” koji je premijerno prikazan na Sarajevo Film Festivalu, kao i na festivalima diljem svijeta. Budući da je izbio medijsko-politički skandal, film je vraćen na doradu u Dansku, a u Hrvatskoj je HAVC izložen napadima zbog filma u kojem je neistinito prikazana uloga Hrvatske vojske. Kakav je vaš komentar o tome?

Film “15 minuta – Masakr u Dvoru” producirala je privatna danska filmska kompanija, u suradnji s različitim partnerima koji su film financirali, uključujući i one iz Hrvatske. S ovom produkcijom danske vlasti, kao i veleposlanstvo, nemaju nikakve veze.

NACIONAL: Upravo je Kraljevina Danska imala vrlo važnu ulogu u razvoju hrvatske audiovizualne industrije i HAVC-a jer je on krajem devedesetih i koncipiran prema modelu Danskog instituta za film, a suradnja na kulturnom planu održava se kroz nekoliko platformi i zajedničkih projekata…

Većina ljudi u kulturnim krugovima u Hrvatskoj i Danskoj toga je svjesna, a neke od tih inicijativa dobro su poznate i hrvatskoj široj javnosti. Naš cilj nije bio samo pokazati danska dostignuća na tom planu u Hrvatskoj, nego i izgraditi kulturne mostove između naših dviju zemalja koje imaju vrlo bogatu kulturnu baštinu. To je rezultiralo plodonosnom suradnjom koja se još više intenzivirala nakon posjeta danske kraljice Margarete II. Hrvatskoj u listopadu 2014. Plodovi tog posjeta još uvijek se ubiru, a možemo vidjeti i da se digitalizacija arhiva Ejnara Dyggvea radi u suradnji s objema zemljama. Inače, Ejnar Dyggve bio je danski arheolog, istraživač i arhitekt koji je dvadesetih godina prošlog stoljeća iskapao na lokalitetu u Solinu, bio je arhitekt konzervator Arheološkog muzeja u Splitu, a nakon Drugog svjetskog rata istraživao je kršćanski kultni centar u Solinu, sve do šezdesetih godina. Svojim radom dao je veliki doprinos proučavanju i znanstvenoj obradi kulturne baštine Solina, Splita i Dalmacije. I on je predstavljao važnu sponu između naših dviju kultura.

  • ‘DANSKA IMA TRADICIJU MANJINSKIH VLADA koje se formiraju za nekoliko dana. Bio sam iznenađen kad sam vidio koliko traju pregovori u Hrvatskoj. A premijeri nakon gubitka izbora daju ostavke i u stranci’

NACIONAL: Kad se govori o ratnim zbivanjima koja su iza nas, ali su još uvijek tema ne samo filmova, nego i prijepora u zemljama bivše Jugoslavije, kakva je percepcija danskih građana o tome što se događalo na ovim prostorima prije više od 25 godina?

Ljudi u Danskoj znaju za povijesne činjenice o onome što se događalo, ali uglavnom ne razumiju osjetljiva pitanja koja još uvijek postoje između susjednih zemalja.

NACIONAL: U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim europskim zemljama, zaoštravaju se nacionalizam i radikalno desna retorika. U Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Francuskoj, a u posljednje vrijeme i Njemačkoj, vidljiv je porast popularnosti i utjecaja ekstremne desnice. Kako je u Danskoj, ima li razloga za zabrinutost? Kako bi se Europa trebala boriti protiv tog opasnog trenda?

Ne bi bilo primjereno davati ikakve projekcije o Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi. Mislim da i svaka država mora sama naći odgovor. Ali kao danski veleposlanik svjedočim onome što se događa u Danskoj i zbog toga nisam zabrinut. Ne vidim nikakve znakove opasnosti, kao ni pojavu rasizma ili ksenofobije. Osim toga, mislim da je važno saslušati ljude koje možda do sada niste slušali. Naravno da sam svjestan tog trenda koji svakako ima svoju negativnu stranu, a to je rast političkog ekstremizma, ali ima i onu pozitivnu: svi smo shvatili da moramo slušati biračko tijelo i njegovo razmišljanje. Prevladava dojam da se odluke donose bez da se išta pita građane. U tom smislu, pozitivan rezultat ovog stanja može biti sadržajna rasprava. Negativno je svakako to da se situacija može proširiti u krajnju radikalizaciju, što nas sve treba brinuti. Ali svaka zemlja u razmatranju tog problema mora uzeti u obzir mnogo stvari. Iako je Europska unija zajednica zemalja, još uvijek među članicama ima mnogo razlika. To nije federacija poput Sjedinjenih Američkih Država, nego skup individualnih država od kojih svaka ima svoje posebnosti.

NACIONAL: Možete li u vašoj zemlji zamisliti situaciju u kojoj se prijeti medijima i novinarima, smjenjuje vodstvo javne televizije, dok pripadnici koalicije na vlasti traže “pročišćenje naroda”? Kako bi na to reagirali opozicija i građani?

Ne mogu komentirati unutarnju političku situaciju u Hrvatskoj. Svakako je važno da imate jake i neovisne institucije koje su unutar ustavnog okvira. Vrlo je važno da imate otvorene i slobodne medije kojima je dopušteno raditi bez pritiska. Te stvari su temeljne ako želite razvijati i održavati demokraciju.

NACIONAL: Onda ćemo pokušati drugačije postaviti pitanje. Kako funkcioniraju javni mediji u Danskoj? Koliko politika može na njih utjecati?

U Danskoj je to također komplicirano pitanje, a ja nisam ekspert za medije. Znam da danski javni radio, kao i televizija, ima svoje upravne odbore i da postoji određeni utjecaj politike na imenovanje njihovih članova. Iako se danska javna televizija 91 posto financira iz pretplate, postoji velika financijska potpora javnim medijima, kao i ostalim medijima jer država u njih ulaže dosta novca. Danska javna televizija ima prilično visoku gledanost i utjecaj i dobro kotira među europskim javnim servisima. Svake četiri godine pregovara s ministarstvom kulture i dogovara zadaće javne televizije za sljedeće razdoblje. Te obveze sadržavaju produkciju programa od javnog interesa, isticanje kulturne raznolikosti i slično. Ali osim imenovanja i financiranja, nema uplitanja politike u rad javne televizije. Jednako kao što se država ne miješa u rad sudova. Postoji distanca između financiranja i operativne strane. To je linija koju slijedimo. Naravno da javna televizija mora biti odgovorna prema javnosti i pridržavati se zakona. I kada je imenovan novi premijer, on nema mogućnost smjenjivati vodstvo javnih medija, iako parlament ima te ovlasti. Ali kad jednom imenuje članove upravnih vijeća, više se ne miješa do kraja mandata.

NACIONAL: Na parlamentarnim izborima u Danskoj prošle jeseni dotadašnja socijaldemokratska vlada izgubila je izbore, a predsjednica socijaldemokrata i bivša premijerka Helle Thorning-Schmidt odmah je dala ostavku na funkciju u stranci. Je li to uobičajeno u danskom demokratskom sustavu?

Pa čini se da je tako. Iako ne postoje formalna pravila i političke stranke odlučuju same. Ali političke vođe tako reagiraju nakon što su im oduzeti ključevi premijerskog ureda.

NACIONAL: Pobjednik izbora u Danskoj su stranke iz bloka desnog centra i nacionalističke desnice Danske narodne partije koja je postigla neočekivano dobar rezultat, ali ni jedna nije željela ući u vladu. Je li vas iznenadio takav uspjeh desnice u Danskoj? Čemu to pripisujete?

Zapravo, nekoliko “mladih” političkih stranaka bilo je vrlo uspješno na prošlim izborima. Osim Danske narodne stranke, tu je i Liberalna alijansa, kao i stranka koja stremi ulijevo, Alternativa. Dakle, politički pejzaž sada izgleda prilično drugačije. Mnogi danski analitičari uspoređuju prošle izbore s takozvanim “parlamentarnim potresom” iz 1973. koji se smatra najvećim političkim prevratom. Danas Danska ima liberalno-konzervativnu većinu u parlamentu, a Danska narodna stranka postala je druga stranka tijekom prošlih izbora, čak snažnija od Liberalne stranke našeg premijera. Ali kao što sam već spomenuo, to nije bila pobjeda desnog krila. Danci su u pravilu glasali za promjenu koja se uvelike reflektira u općem raspoloženju u Europi i drugim dijelovima svijeta.

NACIONAL: Mandatar je ostao lider Liberalne stranke Lars Løkke Rasmussen, današnji premijer na čelu manjinske vlade. Njegova stranka osvojila je 34 od 179 mandata u parlamentu. Koliko dugo su trajali pregovori?

Od Drugog svjetskog rata Danska ima dugu tradiciju manjinskih vlada koja je uvelike podržana i načinom na koji funkcionira naš ustav. To se promijenilo tijekom devedesetih, ali sada smo se vratili u normalu. Manjinske vlade dobro funkcioniraju u Danskoj, ali naravno, uvijek postoji povećani rizik od neočekivanog raspisivanja novih izbora. Danska vlada obično se formira unutar nekoliko dana i stoga sam bio jako iznenađen kad sam vidio koliko dugo mogu trajati pregovori u Hrvatskoj, nakon izbora održanih u studenom.

NACIONAL: U Hrvatskoj, kao i u nekim drugim postkomunističkim zemljama, dolazi do pokušaja revidiranja povijesti, relativizacije fašizma i propitivanja antifašizma. Ima li takvih pojava u Danskoj?

Da, svjestan sam toga, pratio sam to u tisku. Postkomunističke zemlje imaju dvije paralelne diskusije: jedna je propitivanje Drugog svjetskog rata, a druga se odnosi na razdoblje komunističke vladavine. Teško je to uspoređivati s Danskom jer smo mi takve rasprave vodili prije pedeset godina. Tada je vruće pitanje bilo naš odnos s Njemačkom, kao i odnos prema danskoj vladi koja je funkcionirala za vrijeme njemačke okupacije. Naravno da su se vodile rasprave o tome kako bi se na njih trebalo gledati u povijesnom kontekstu. Bio je također problem, pa čak su i održane i demonstracije, kada se Njemačka pridružila NATO-u i kada su njemački vojnici trebali održati vojne vježbe na danskom teritoriju. Za povjesničare je razdoblje Drugog svjetskog rata još uvijek predmet mnogih diskusija. Ali o tome se ipak uglavnom razgovara na akademskoj razini.

NACIONAL: Izbjeglička kriza uzdrmala je temelje Europske unije, a zajedničko rješenje do kojeg se došlo prošloga tjedna dovelo je do eskalacije ljudske tragedije u kampovima i na granici u Makedoniji i Grčkoj. Europsku uniju kritizirali su Ujedinjeni narodi i UNHCR, kao i mnoge međunarodne udruge za zaštitu ljudskih prava zbog odluke o zatvaranju balkanske rute. Sada je postignut i sporazum s Turskom. Kako Danska gleda na ovo rješenje? Je li ono trajno?

Danska aktivno radi na rješenja problema izbjegličke krize s drugim zemljama članicama Europske unije, uključujući i Hrvatsku i drago mi je da je Bruxelles prošloga tjedna na samitu šefova vlada i država Europske unije imao snage ispregovarati sporazum s Turskom. To je prvi korak i jako mi je drago zbog toga. Na žalost, ne mogu o tome puno više reći jer je Danska još u Ugovoru iz Maastrichta 1993. tražila izuzeće iz područja pravosuđa i unutarnjih poslova, zajedničke valute, vojne suradnje i pitanja europskog građanstva. Ali to ne znači da povremeno ne surađujemo s EU-om na tim planovima. Moramo vidjeti hoće li taj sporazum s Turskom funkcionirati. Nadam se da hoće. Turska je već u procesu pregovaranja za članstvo u EU koje slijedi svoj tempo.

NACIONAL: I Danska je bila izložena žestokim kritikama zbog zakona i paketa mjera o izbjeglicama, izglasanim početkom godine, kojim se određuje oduzimanje vrijednih predmeta i novca od izbjeglica, osim osobnih predmeta, kako bi platili troškove izdržavanja. To je, naravno, način da ih se odvrati od plaćanja azila. Kako to sad funkcionira?

Kako sam ja to razumio, do sada je bilo vrlo malo izbjeglica koje su nosile dovoljno vrijednosti i novca da bi bile zahvaćene tim novim zakonom. Za vašu informaciju, tražitelji azila koji dolaze u Dansku dobit će potrebnu pomoć i podršku, sve dok se razmatraju njihove aplikacije za azil. To proizlazi iz postojećih pravila da onaj tražitelj azila koji ima sa sobom dovoljno sredstava da brine sam o sebi, ne smije u isto vrijeme primati pomoć od države. Nova je stvar da zakon daje ovlasti policiji da zatraže novac i vrijednosti, s namjerom da pronađu sredstva koja će pokriti troškove smještaja, zdravstvenog osiguranja azilanata i slično. Ova pravila odnose se jednako na tražitelje azila, kao i na migrante s ilegalnim statusom u Danskoj.

  • ‘NE MISLIM DA JE U DANSKOJ pobijedilo desno krilo, nego su Danci glasali za promjenu. Analitičari uspoređuju ove izbore s ‘parlamentarnim potresom’ iz 1973. koji se smatra najvećim političkim prevratom’

NACIONAL: Koliko je izbjeglica do sada Danska primila i kako se oni integriraju u dansko društvo?

U 2015. otprilike 21 tisuća izbjeglica zatražila je azil u Danskoj, a tijekom godine izdano je više od 10 tisuća dozvola boravka za tražitelje azila. Na žalost, integracija izbjeglica i migranata uzrokuje brojne poteškoće i to je vrlo skupo i problematično za dansko društvo.

NACIONAL: Prije dvije godine danski kraljevski par posjetio je Hrvatsku. Bila je to potvrda dobrih međusobnih odnosa dviju zemalja. Mogu li oni biti bolji?

Hrvatska i Danska pripadaju europskoj obitelji i naše dvije zemlje su vrlo slične po veličini i broju stanovnika. Zbog toga i dijelimo mnogo zajedničkih interesa i izvrsno surađujemo bilateralno, kao i unutar međunarodnih organizacija poput EU-a i NATO-a.

Što se tiče investiranja u Hrvatsku, postoji opći problem s birokracijom, s kojim se ne suočavaju samo danski investitori, nego i oni iz drugih zemalja. U svakom slučaju, morali bismo više komunicirati jedni s drugima i odrediti koji su nam prioriteti. To je u velikoj mjeri pitanje identificiranja problema i prioriteta. Danske kompanije, kada dođu u Hrvatsku, moraju poslovati po pravilima koja ovdje vrijede. A ona se dosta često mijenjaju. Ali kao što rekoh, to nije samo danski problem, nego i svih ostalih biznismena koji žele poslovati u Hrvatskoj. Kao netko tko je stigao tek nedavno, mogu konstatirati da Hrvatska na tom planu ima neke ozbiljne probleme koje bi morala što prije riješiti. Jer te kompanije vrlo brzo zapravo postaju hrvatske i zapošljavaju mnogo ljudi.

NACIONAL: Carlsberg se proizvodi u Hrvatskoj, Hartman Hrvatska također je uspješna tvrtka. Ima još dobrih primjera investicija Danske u Hrvatsku.

O da, mnogo njih! Htio bih svakako spomenuti Rockwool, Hempel i Starco koji u Hrvatskoj imaju svoje pogone i zapošljavaju najveći broj hrvatskih radnika u svojim županijama. Mnoge danske kompanije prisutne su desetljećima u Hrvatskoj, a među najvećim investitorima su JYSK, a u R&D području Xellia. Dvije vodeće danske kompanije su također prisutne u Hrvatskoj – NOVO Nordisk i Maersk.

NACIONAL: Protiv izgradnje tvornice kamene vune Rockwool bunile su se brojne ekološke udruge. Jesu li se popravili standardi u zaštiti okoliša?

Da, čuo sam da je bilo dosta prigovora, ali prema informacijama koje imam, većina problema je dosad riješena. Planiram vrlo skoro posjetiti tvornicu i u razgovoru s lokalnom zajednicom uvjeriti se u pravo stanje stvari.

NACIONAL: Danska arhitektura osobito je cijenjena među hrvatskim arhitektima. Postoji li suradnja s Društvom hrvatskih arhitekata?

Mogao bih mnogo toga nabrajati, ali mogu samo reći da je suradnja s hrvatskim arhitektima također vrlo duga i plodonosna. Danski arhitekti rado prihvaćaju različite pozive koji dolaze iz Hrvatske. U obje naše zemlje arhitekti su prihvatili, a neki i svjedočili, avangardnim rješenjima od pedesetih do sedamdesetih godina koja su naše dvije zemlje u to doba učinile vodećim u svijetu. Zbog toga su veze među arhitektonskim krugovima dugotrajne i teže da postanu još bolje. Zapravo, krajem godine mogli bismo imati jedno malo iznenađenje u tom području.

NACIONAL: Prošlog tjedna vidjela sam najavu da The Export Council za srednju Europu i Balkan planira putovanje u Dansku. O kakvoj se turneji radi i kakve koristi od toga može imati Hrvatska?

Ideja inicijative je da se poveća vidljivost regije u očima danskih poduzetnika. Tijekom turneje savjetnici za trgovinu održat će kratke brifinge o tržištima regije za danske tvrtke koje su se prijavile, a nakon toga planirani su i individualni sastanci s kompanijama.

NACIONAL: Kraljica Margareta II. pri svom posjetu obećala je da će pozvati danske turiste u Hrvatsku. Je li to urodilo povećanjem broja Danaca koji posjećuju Hrvatskoj?

Posjet kraljevskog para 2014. sasvim sigurno je povećao interes za Hrvatsku u Danskoj pa svakodnevno sve veći broj danskih turista posjećuje vašu zemlju. Osobito prelijepa obala od Istre do Dubrovnika privlači mnoge ljude iz moje zemlje. Imam osjećaj da broj danskih turista koji dolaze u Hrvatsku još uvijek raste, ali kako Danci putuju uglavnom individualno, ne mogu dati nikakve konkretne brojke

Komentiraj