‘Jak SDP u Zagrebu znači jak SDP u Hrvatskoj. Zato sam se odlučila kandidirati za predsjednicu zagrebačkog SDP-a i zatražiti podršku članstva za novi početak. Ne pripadam nijednom klanu, a problemi SDP-a puno su dublji od nepopularnog predsjednika stranke’

Aleksandra Kolarić, stručnjakinja za odnose s javnošću i članica SDP-a koja je u vrijeme Zorana Milanovića bila izbačena iz stranke, da bi u mandatu Davora Bernardića bila vraćena, Nacionalu je potvrdila svoju kandidaturu za predsjednicu zagrebačkog SDP-a. Pobjeda u borbi za tu poziciju potencijalno bi ju mogla lansirati i u borbu za buduću gradonačelnicu Grada Zagreba. Pod uvjetom da zbog ponovne kritike vodstva stranke ne bude drugi put izbačena iz SDP-a. Naime, kritike na svoj račun Davor Bernardić nazvao je hajkom protiv sebe, a svoje protivnike prozvao da su u službi Agrokora.

NACIONAL: Smatrate li da Bernardić pokušava krivnju za odluku o povjerenstvu za Agrokor prebaciti na Peđu Grbina koji mu je postao unutarstranački oponent?

Cijeli proces donošenja unutarstranačke odluke o povjerenstvu za Agrokor članstvu nije jasan. To ne začuđuje jer stranka već dugo vremena ima potpuno neučinkovitu internu komunikaciju i nema sustavnog informiranja članova o odlukama viših stranačkih tijela. Bernardić je medijski Grbinu uputio direktnu optužbu oko povjerenstva. Smatram da je povjerenstvo samo povod, a ne i uzrok ili razlog njihovog sukoba.

NACIONAL: A koji je razlog?

Klanovska borba za pozicije i moć u stranci.

NACIONAL: Koje će biti posljedice donošenja Lex Agrokor i tužbi koje strane banke spremaju na stranim sudovima?

Ključ priče o Agrokoru nije u tome je li država trebala reagirati ili ne. Trebala je reagirati, ali način kako je reagirala nije dobar, a rad izvanredne uprave je bremenit problemima. Ključ je u tome je li Vlada cijelu priču vodi tako da smanjuje rizik za hrvatsku državu i porezne obveznike. Očito je da Vlada i izvanredna uprava rizike za državu i za porezne obveznike povećava, a ne smanjuje, a sporovi protiv Hrvatske su već započeli.

Saborsko istražno povjerenstvo je nužno i zahtjev SDP-a je utemeljen i opravdan te je šteta da je oko njega došlo do unutarstranačkog razilaženja.

Lex Agrokor poslužio je Vladi da kupi vrijeme, ali dosad se ne vidi da to vrijeme koriste na pravi način da se ograniči ili smanji šteta. Umjesto toga Vlada je stvorila opasnost da će građani, odnosno porezni obveznici na kraju krajeva, kroz presude, morati plaćati potencijalnu nastalu štetu.

NACIONAL: Todorić je putem bloga iznio teške optužbe na račun potpredsjednice Vlade Martine Dalić i povjerenika za Agrokor Ante Ramljaka. Kako bi oko tih optužbi SDP trebao reagirati?

SDP mora sve svoje napore oko Agrokora fokusirati na osnivanje istražnog povjerenstva, a naročito na uporno komuniciranje te teme u medijima. Oko tog ne smije biti podjela. Hrvatskim građanima treba objasniti zašto je od presudne političke važnosti za naše društvo da se otvore, razjasne i raščiste svi aspekti priče o nastanka i funkcioniranja ovog klijentelističkog modela kapitalizma, a također da se razjasne sva otvorena pitanja oko izvanredne uprave, a posebice roll-up model kredita. Hrvatska javnost do danas nije saznala tko su točno poimenični kreditori, koji je kriterij na temelju kojega su raspoređena prava na novo kreditiranje, a ostali smo i zakinuti za istinske razloge odbijanja Sberbanka da sudjeluje u roll-up modelu. Javnost ima pravo znati sve političke, ekonomske i financijske elemente najveće hrvatske gospodarske afere od 1990. Sasvim je nejasno kako bi HDZ opravdao svoj glas protiv istražnog povjerenstva. Odgovornost saborskog kluba SDP-a je da uporno, trajno i jasno građanima objašnjava zašto je u nacionalnom interesu da se kroz saborsko istražno povjerenstvo otvori rasprava o Agrokoru i o njegovoj izvanrednoj upravi.

NACIONAL: Slažete li se s pozivom, odnosno molbom Ranka Ostojića Davoru Bernardiću da odstupi s mjesta predsjednika SDP-a, u ime dobrobiti stranke?

Bernardić dosad nije uspio pokrenuti SDP iz krize. To je kristalno jasno. Međutim netko tko je odbio prihvatiti svoju suodgovornost za 7 izbornih poraza i dugogodišnje urušavanje SDP-a, nema moralno pravo tražiti bilo čiju ostavku. Demokratski Ranko i svi ti dečki imaju pravo kritike i traženja ostavke, ali političke dosljednosti i vjerodostojnosti tu nema. Trenutna zbivanja u vrhu naše stranke imaju sva obilježja klanovskih borbi i u tome nema budućnosti za stranku, niti za društvo. Ne pripadam nijednom klanu i ne sudjelujem u takvim borbama. Problemi SDP-a puno su dublji od nepopularnog predsjednika stranke. Njih je moguće rješavati samo pokretanjem dubokih promjena, a ne borbom za fotelje koja obilježava ove sukobe. Vrijeme osveta treba ostati iza nas, moramo se okrenuti definiranju budućnosti.

NACIONAL: Osveta bi, međutim, ipak mogla doći, ali i ovaj put u obliku izbacivanja kritičara iz stranke, slično kao u vašem slučaju. Kako to komentirate?

Glavni kriterij demokratičnosti neke stranke uvijek leži u dopuštenosti i prihvatljivosti kritike vodstva i politike koju ono vodi. Svako izbacivanje zbog političke kritike loše je za stranku i ukazuje na nedostatak njezine demokratičnosti. Dobro je pogledati kako se moderne stranke u državama zapadne Europe nose s zazivačima ostavki i izazivačima unutarstranačkih izbora. Parlamentarni zastupnici britanskih laburista su prošle godine nakon referendumske odluke o Brexitu, nakon što je Jeremy Corbyn 2015. izabran za lidera, zatražili njegovu ostavku. Corbyn je odbio dati ostavku i stranka je izašla na izvanredne izbore, na kojima su pravo glasa, pored svih članova, imali i registrirani simpatizeri, a na kojima je Corbyn opet pobijedio. To je način na koji demokratske stranke reagiraju na zahtjeve za ostavkom i pokušaje dovođenja legitimiteta lidera u pitanje. Stoga, kratko i jasno, ne slažem se s izbacivanjima bilo koga zbog kritike vodstva. To bi bio nastavak dosadašnje loše prakse. Svaki član mora imati pravo na javnu i unutarstranačku kritiku.

NACIONAL. Prijeti li SDP-u raskol, kao što tvrdi Siniša Hajdaš Dončić?

Raskol znači diobu cijele stranke, cijepanje po vertikali i odljev značajnog dijela članstva i većeg broja vodećih ljudi u nekoj stranci. Za sada procjenjujem da se ne radi još uvijek o raskolu, nego o borbi klanova za stranačku moć i pozicije. Problem je što se sukob ne vodi oko političkih, programskih ili vrijednosnih tema, ne vodi se oko različitih rješenja društvenih problema, nego je sukob isključivo oko fotelje predsjednika stranke. Nadam se da je vodstvo SDP-a dovoljno naučilo na prošlim pogreškama i da sukob neće rezultirati izbacivanjima. SDP mora biti stranka koja uključuje i okuplja, a ne ona koja isključuje i eliminira. I predsjednik stranke i cijelo vodstvo morali bi se posvetiti, puno više i puno jače nego dosad, definiranju novih politika i programa i ubrzati izradu novog Statuta. Stranka bi profitirala od saborskog kluba u kojem je svaki član snažno javno angažiran u definiranju socijaldemokratskih odgovora na cijeli niz problema koje Plenkovićeva vlada ne zna riješiti. Stranka, a i društvo bi politički profitirali da naši saborski zastupnici vješto medijski komuniciraju SDP-ove političke ideje prema građanima i da politički rade na terenu, tj. u njihovim izbornim jedinicama, umjesto što su neki među njima glasačima potpuno neprepoznatljivi. Klanovske borbe za vječni opstanak u foteljama beskorisne su i stranci i društvu.

NACIONAL: Što Bernardiću nedostaje u promociji i slažete li se sa Zoranom Milanovićem da mu Alex Braun ne može pomoći? Jeste li mu, uostalom, vi mogli pomoći kao Alex Kolarić i je li vas poslušao?

Primarno je što nedostaje SDP-u, jer to isto nedostaje i Bernardiću. SDP-u nedostaje sadržaj. Sadržaj naše politike proteklih godina je nestao, a Bernardić nije do sada pokazao da ga zna vratiti. SDP je postao stranka bez programa, bez politike, bez jasnih i dosljednih stavova. Mi se već dugo ne obraćamo građanima s temama koje njih zabrinjavaju i zanimaju, ne nudimo politička rješenja, a naša kritika ove Vlade je sporadična, često slabašno argumentirana i bez stručnih podloga. Savjeti još uvijek nisu profunkcionirali, pa vodstvo nema razrađene politike za ključne resore i probleme. Bez jasnog političkog sadržaja, nema ni uspješne komunikacije. To ne može riješiti nikakav komunikacijski savjetnik, bez obzira koliko uspješan i stručan bio. Može jedino ako će nam Alex Braun osmišljavati politička rješenja i definirati politike i program. Ali onda možda da njega izaberemo za predsjednika?

Ključ oporavka i jačanja SDP-a leži u fokusu na temeljne društvene probleme i čvrstom i jasnom govoru o njima: obrazovanju, iseljavanju mladih, korupciji, neučinkovitoj javnoj upravi, reformi lokalne samouprave, konkurentnosti gospodarstva, zaštiti prava manjina i svih osjetljivih skupina, problemima malih i srednjih poduzetnika, održivom razvoju i rastu gospodarstva, nadirućoj klerikalizaciji i retrogradnoj konzervativnosti i sličnome. Stranka se mora snažno otvoriti građanima, primjerice omogućavajući registriranim simpatizerima sudjelovanje u predizborima, kao i nevladinim organizacijama, intelektualcima i stručnjacima. Moramo ponovno postati središnje mjesto cijele progresivne scene u Hrvatskoj. Dosljednost i vjerodostojnost možemo vratiti samo jasnim i jasno komuniciranim politikama.

NACIONAL: Kome se danas SDP treba obraćati s obzirom na to da radnička klasa nije otišla u raj, nego u ropotarnicu prošlosti?

Slabljenje socijaldemokracije u Europi, jasno upućuje na zaključak da i SDP mora redefinirati svoju političku platformu. Najjednostavnije rečeno: SDP se mora obraćati svima koji su okrenuti budućnosti i napretku, a ne prošlosti. Moramo se definirati kao moderna progresivna stranka. Ili detaljnije: svima koji žive od svog rada, ali i obiteljskim tvrtkama te malim i srednjim poduzetnicima koji stvaraju novu vrijednost.

Moramo se obraćati onim našim građanima koji žele progresivno i tolerantno društvo, temeljeno na znanju i jednakim šansama, svim društveno osjetljivima ili manjinskim skupinama čija građanska i ljudska prava društvo mora posebno štititi, kao i našim osiromašenim građanima. Moramo dati podršku onima koji u svakom aspektu potiču i guraju društvo naprijed, bili to poduzetnici, intelektualci, inovativni stručnjaci ili bilo koja druga djelatnost. Mi moramo biti glas onih s kojima društvo raste. I zadnje, ali izuzetno važno: SDP mora otvoriti dijalog s mladima. Bez angažmana o temama znanja i preusmjeravanja našeg obrazovnog sustava prema kritičkom razmišljanju, o iseljavanju mladih, olakšavanju ulaska u svijet rada i zapošljavanju te poticanju mladih da postanu aktivni građani, nećemo uspjeti. Ako ne uspijemo u tome da mlade znatno snažnije nego dosad uključimo u političke procese, da prekinemo njihovu marginalizaciju i političku pasivizaciju, da omogućimo da se njihov glas u društvu čuje stalno, onda hrvatskome društvu nećemo uspjeti osigurati perspektivu.

NACIONAL: Kako gledate na mogućnost, sve realniju, velike koalicije HDZ-SDP?

Oštar sam protivnik takve ideje. Velika koalicija tog tipa bila bi loša za Hrvatsku i SDP. Za Hrvatsku jer bi politička scena ostala bez opozicije, a za SDP jer bi u koaliciji s ovim i ovakvim HDZ-om ostao bez i zadnjeg komadića svoje političke vjerodostojnosti. Jedna od najštetnijih pogreški bivšeg vodstva stranke bila je upravo potpisivanje koalicije s HDZ-om, koja se na sreću nije uspjela realizirati. Smisao našeg postojanja nije održavanje HDZ-a na vlasti ni vlast pod svaku cijenu. Smisao našeg postojanja je vlast koja rješava društvene probleme i gura Hrvatsku prema naprijed. To s HDZ-om nije moguće. A kakva je sudbina socijaldemokracije, nakon koalicije sa strankom desnog centra, upravo smo vidjeli na izborima u Njemačkoj.

NACIONAL: Kakav je vaš komentar na koaliciju HDZ-HNS i ocjena njihovih prvih 100 dana u Vladi koje su svečano proslavili te izjave Predraga Štromara kako su oni spasili državu?

Radi se o Vladi bez vizije, bez rješenja, bez reformske energije, bez stava o nezgodnim temama i, zbog političke kupovine saborskih mandata nakon izbacivanja Mosta, bez vjerodostojnosti. Radi se o Vladi koja nastavlja po starim šablonama, a ne o Vladi promjena. Stabilnost koju stalno ponavljaju kao mantru neodgovorna je stabilnost bivanja u problemima, bez uspješnih rješenja. Nama trebaju promjene u državi i društvu i rješavanje problema, a ne okamenjena stabilnost.

NACIONAL: Što smatrate najproblematičnijim u Plenkovićevu vladanju i koliko se on razlikuje od Karamarka, odnosno je li donio HDZ-u i državi pozitivnu promjenu?

Ključne kočnice našeg društvenog razvoja su nespremnost ove Vlade, kao i prijašnjih vlada, da ozbiljno zagrize u provođenje reformi javne uprave, decentralizacije i teritorijalne reorganizacije, obrazovanja i pravosuđa. Tu nije napravljeno ništa. Što se tiče obrazovne reforme, ona se svjesno opstruira već mjesecima zbog partikularnih, političkih interesa HDZ-a. Kritički obrazovani građani, usmjereni progresu, nisu njihovo glasačko tijelo. Stoga se kontinuirano i namjerno proizvodi politička magla i onemogućava reforma obrazovanja.

Što se tiče odnosa spram radikalne desnice i pokušaja revitalizacije ustaštva, Karamarko je taj koji je cijeli taj splet desnog ekstremizma, agresivnog klerikalizma i nacionalizma te povremeno i govora mržnje, dignuo na površinu i pozicionirao ga na političku pozornicu. Prisutnost tih isključivih lica koja siju mržnju i netoleranciju, rezultat su njegove politike i njegov proizvod. Plenković, osobno poznat po umjerenim stavovima, međutim nije pronašao snagu za jasnu i nedvosmislenu osudu ekstremnih desničarskih stavova i političara.

NACIONAL: Zašto je toliko odugovlačio s tim da ukloni pločom u Jasenovcu?

Svaki hrvatski premijer mora imati snage jasno reći da pozdrav „za dom spremni“, simbol rasističkog i zločinačkog režima, nema mjesta ni na jednom centimetru Hrvatske. Oko toga nema kalkuliranja, filozofiranja i osnivanja komisija kako bi se prikrio strah i nedostatak stava. To je ispit europskih vrijednosti koji Plenković nije položio. Jasna osuda bilo kojeg pokušaja opravdavanja ustaštva i fašizma primarna je odgovornost upravo demokršćanskih stranaka, što je ideologija kojom se HDZ voli kititi.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili kandidirati za predsjednicu SDP-a Grada Zagreba i kakve su reakcije među vaših stranačkim kolegama, daju li vam podršku jer su vas ipak dugo vremena gledali kao svojevrsnu „crvenu krpu“ SDP-a?

SDP je danas na koljenima. I u Zagrebu i na nacionalnoj razini. Zagreb je neuralgična točka našeg oporavka. SDP Zagreba mora postati generator rasta cijelog SDP-a i kadrovski motor razvoja naše stranke. Naš cilj mora biti ponovna podrška Zagrepčana našoj politici, kako bismo mogli ostvariti dobar rezultat na nacionalnim izborima, bili to parlamentarni, EU parlamentarni ili predsjednički izbori. Moja glavna ambicija je izgradnja uspješnog, suvremenog, demokratskog i progresivnog SDP-a. Za ostvarenje tog cilja nužno je pokrenuti sveobuhvatne promjene i u zagrebačkoj organizaciji. Jak SDP u Zagrebu, znači jak SDP u Hrvatskoj. Bez toga ne ide. Zato sam se odlučila kandidirati za predsjednicu zagrebačkog SDP-a i zatražiti podršku članstva za novi početak.

Upozorila sam prije 4 godine da tadašnji način vođenja stranke vodi gubitku podrške građana i destrukciji stranke. Zato što sam odbila šutjeti i jer sam rekla istinu platila sam cijenu političke eliminacije iz stranke, izuzetno teške osobne napade, a doživjela sam i kampanju javnog vrijeđanja i ponižavanja. Sadašnja kriza jasno pokazuje da sam nažalost tada bila u pravu i da sam dobro predvidjela buduća politička zbivanja i trendove. Nudila sam već tada model nužnih promjena uključivanja građana i okretanja njihovim problemima, kao i jačanja uloge članova, odnosno demokratizacije i decentralizacije. S obzirom na to da nisam ona koja odustaje, sada je došla prilika da te promjene zajedno pokrenemo. Nadam se da će naši zagrebački članovi u meni prepoznati političarku koja ne samo da SDP može organizacijski i politički dignuti na noge, nego koja donosi energiju, upornost, politički izborni kapital i koja može vratiti povjerenje građana.

Komentiraj

FOTO:Saša Zinaja
PODIJELI
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.