Jedna od rijetkih ženskih predstavnica zlatne generacije ‘Praške škole’ i dobitnica nagrade Maverick na festivalu u Motovunu, u ekskluzivnom razgovoru za Nacional govori o filmskoj i disidentskoj karijeri, kao i o političkoj situaciji u rodnoj Poljskoj

Ovogodišnju nagradu Maverick Motovun Film Festivala, namijenjenu autorima koji slobodnim duhom i inovativnošću šire granice filmskog izričaja i ostaju dosljedni sebi, unatoč svim životnim, političkim i profesionalnim preprekama, ove je godine dobila poljska redateljica Agnieszka Holland. Jedna od rijetkih ženskih predstavnica zlatne generacije “praške škole” s kraja šezdesetih, studirala je s Rajkom Grlićem i Goranom Karanovićem i ostalim režiserima s područja bivše Jugoslavije. Ta proslavljena filmska i televizijska redateljica i scenaristica najpoznatija je po svom političkom doprinosu poljskoj, ali i svjetskoj kinematografiji. Kao osviještena aktivistica koja se borila za veće slobode i ljudska prava u tadašnjem komunističkom režimu, pripadala je tzv. kinematografiji moralne zabrinutosti, čija je tipična značajka bila dokumentaristički realizam. Surađivala je s filmskim velikanima kao što su Krzysztof Zanussi, Andrzej Wayda i Krzysztof Kieślowski. Zbog restriktivnog tzv. Vojnog zakona koji je donesen 1981., bila je prisiljena emigrirati iz Poljske koja joj je zabranila filmski rad. Postala je politička disidentica iako joj to, prema vlastitim riječima, nije bila namjera. Nakon godina provedenih u Francuskoj, gdje je snimila niz filmova, kao i u Hollywoodu, u svojim šezdesetim godinama okrenula se televiziji i izgradila novu karijeru sudjelujući u projektima HBO-a, Netflixa i NBC-a, poput serija “Žica” ili “Kuća od karata”…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj