INSIDER OUTSIDER You talkin’ to me?

Hrvatskim autorima lakše je opisati kako je hrvatski branitelj u životnim dilemama jer mu se otac borio u ustašama, a stric u partizanima, nego što će opisati kako isti branitelj gleda porno filmove

Vrijeme je Tribeca Film Festivala u New Yorku, vrijeme kada se na tom festivalu, čiji je suosnivač glumac Robert De Niro, obilježava 40 godina filma “Taksist” Martina Scorsesea, jednog od ključnih američkih filmova ne samo sedamdesetih godina, nego svih vremena. Kako to obično biva, priča o nastanku “Taksista” je nevjerojatna. Tada 27-godišnji scenarist Paul Schrader, koji je u to vrijeme pisao debitantski scenarij odličnog filma “Yakuza” Sydneyja Pollacka, doživio je rasulo u privatnom životu, razvodio se, ostao je bez posla, opijao se, nije imao gdje živjeti pa je noćima spavao u opskurnim kino-dvoranama u kojima su se prikazivali porno filmovi. Kada mu je pukao čir, završio je u bolnici pa je odlučio da će napisati scenarij za film temeljen na vlastitu životu, pri čemu je taksi bio metafora za lijes jer se Schrader osjećao kao u lijesu koji se kreće New Yorkom.

I TAKO JE GLAVNI LIK POSTAO Travis Bickle, veteran iz rata u Vijetnamu koji se ne može prilagoditi normalnom životu. Postaje taksist koji je spreman voziti i danju i noću, po opasnim kvartovima, ima čvrste stavove o tome što bi trebalo napraviti da New York postane normalan grad, noćima gleda porno filmove jer ima problema sa spavanjem te sasvim slučajno upoznaje Betsy koja radi u predsjedničkoj predizbornoj kampanji. Bickle je sasvim otuđen pa je na ljubavni spoj vodi u kino kako bi gledali porno film, a kada ga Betsy napusti, on i dalje vjeruje u svoju misiju popravljanja svijeta te se usredotočuje na 12-godišnju prostitutku Iris, za koju vjeruje da želi pobjeći od svog makroa i ljubavnika.

Schrader je scenarij prvo ponudio Brianu De Palmi kojeg je priča zainteresirala, ali ta redateljska zvijezda u usponu rekla je da to nije materijal koji ga zanima (u to vrijeme bio je opsjednut filmovima Alfreda Hitchcocka) pa ga je proslijedio producentu Michaelu Phillipsu koji je 1973. osvojio Oscara za film “Žalac”. Phillips je bio oduševljen scenarijem i otkupio ga je za samo tisuću dolara. Kako je De Palma scenarij proslijedio i Martinu Scorseseu, tako je ovaj odmah želio režirati film na temelju te priče. Phillipsova supruga Julia rekla mu je da nije dovoljno jako ime da bi dobio taj scenarij. U tom trenutku Scorsese je režirao tek dva niskobudžetna filma. Kada je 1973. Scorsese snimio treći film “Ulice zla”, Phillips je rekao da je zreo za režiju “Taksista”. Imao je jedan uvjet, a to je da za glavnu ulogu mora uzeti glavnog glumca iz filma “Ulice zla”. Bio je to tada 30-godišnji Robert De Niro.

FINANCIJE NISU BILE PROBLEM. Proračun filma iznosio je smiješnih pola milijuna dolara, Scorseseov honorar iznosio je 65 tisuća dolara, dok je De Niro dobio 35 tisuća. Uz to, De Niro je 1974. glumio u filmu “Kum 2” i osvojio Oscara, što je povećalo interes za film. Kompanija Columbia Pictures producirala je film, ali nije vjerovala da će postići ikakav uspjeh. Bili su potpuno u krivu jer je film postao i komercijalan i kritičarski hit, osvojio je Zlatnu palmu u Cannesu te je bio nominiran za Oscara u četiri kategorije. Uz to, Bickleova izjava “You Talkin’ to Me?” dok se gleda u ogledalu i drži pištolj – i danas je klasik svih filmofila, iako uopće nije bila napisana u scenariju. De Niro ju je smislio tijekom snimanja.

Scorseseov i Schraderov prikaz ratnog veterana koji se vratio iz Vijetnama tjera vas na pomisao – kako to da nikada ijedan hrvatski redatelj nije na taj ili sličan način osmislio lik hrvatskog ratnog veterana. Sličnosti je mnogo, Bickle je izgubljen nakon povratka u New York, vjerojatno boluje od PTSP-a iako se to u filmu izričito ne navodi, vidi nepravdu na svakom koraku, želi je ispraviti, vidi da političari to nikada neće uspjeti i samo traži povod i razlog da nešto učini. Nije to unikatna tema, Rusi su 2007. snimili film “Kremen” koji govori o povratku u Moskvu ratnog veterana koji se ne snalazi u novom svijetu i koji neodoljivo podsjeća na “Taksista”. Koliko hrvatskih branitelja funkcionira i razmišlja tako? Vjerojatno bezbroj. Koliko hrvatskih redatelja i scenarista razmišlja kao Scorsese i Schrader? Vjerojatno nijedan. Ziheraši kakvi jesu, hrvatskim autorima lakše je opisati kako je hrvatski branitelj u životnim dilemama jer mu se otac borio u ustašama, a stric u partizanima, nego što će opisati kako hrvatski branitelj gleda porno filmove i ne zna kako se ponašati s modernim djevojkama. Malo je teže ući u glavu nezadovoljnog hrvatskog branitelja koji nije nužno proveo godinu dana u šatoru u Savskoj. A taj branitelj, kao i Travis Bickle u filmu “Taksist”, sigurno je stotinu puta rekao: “All the animals come out at night – whores, skunk pussies, buggers, queens, fairies, dopers, junkies, sick, venal. Someday a real rain will come and wash all this scum off the streets.”

Komentiraj