Ideja Screening Rooma podijelila je Hollywood. Jedni smatraju da će to uništiti vlasnike kina, drugi da će se time privući oni koji ne idu u kina

Sean Parker je, nesumnjivo, tehnološki vizionar. Napster je njegovo djelo, prvi je prepoznao vrijednost Facebooka, prvi je prepoznao vrijednost Spotifyja, da ostale projekte ne spominjemo. A danas mu je tek 36 godina. Dovoljno da nastavi šokirati svijet svojim tehnološkim idejama koje su jednima neprihvatljive, a drugima su neminovan događaj koji moramo kad-tad prihvatiti. Njegov novi startup projekt zove se Screening Room i podijelio je sve u filmskom svijetu. Ideja Screening Rooma je da za 50 dolara na kućnom televizoru gledate film koji se toga dana počeo prikazivati u američkim kinima. Usput, prvo morate za 150 dolara kupiti set-top box preko kojeg ćete dobivati signal, odnosno film. Od tih 50 dolara, pet dolara ide Parkeru i njegovoj kompaniji, dok se ostalih 45 dolara dijeli između vlasnika kina i distributera filma, i to po pola. Ideja je da četveročlana američka obitelj, umjesto da potroši 50 dolara na četiri kino ulaznice, taj isti iznos potroši na gledanje filma kod kuće. Ideja je predočena prije mjesec i pol dana i odmah je uzrokovala sukob među producentima, redateljima i vlasnicima kinodvorana. Jedni podržavaju ovu ideju, drugi je odbacuju kao nemoguću.

TELEVIZIJA IZ GODINE U GODINU doživljava strahoviti napredak u Americi, tako da su još prije pet godina najveće hollywoodske kompanije imale ideju da se njihovi filmovi dva mjeseca nakon premijere u kinima, umjesto standardnih tri mjeseca, počnu prikazivati na video-on-demandu. Vlasnici kina tada su bojkotirali tu ideju, a podržali su ih i brojni redatelji i ona nije prihvaćena. U međuvremenu, kompanije poput Netflixa počele su producirati filmove koje ne žele prikazivati u kinima, već ih premijerno prikazuju na svojoj TV mreži. Tako će, primjerice, ove godine Netflix prikazati čak 15 filmova. Vlasnici kina nemoćni su u tom slučaju.

Prvi prigovor koji se pojavio bio je da će se uvođenjem Screening Rooma novi filmovi moći vrlo lako piratizirati. Parker tvrdi da će se koristiti vrhunska antipiratska tehnologija, ali još uvijek nije objasnio koja i zato su svi u Hollywoodu sumnjičavi. Nadalje, tvrdi se da se tako gubi draž gledanja filma na velikom filmskom platnu, a to je smisao i filma i kinodvorane. Međutim, najveći američki lanac kinodvorana AMC Theaters navodno je spreman prihvatiti ideju Screening Rooma, dok su ostala dva najveća lanca već odbila tu ideju. Zanimljivo, vlasnici AMC Theaters su Kinezi, odnosno Wanda Group.

Mišljenje redatelja u svemu je jako bitno i tu je došlo do značajne podjele. S jedne strane, Peter Jackson, Ron Howard i J. J. Abrams podržavaju ideju Screening Rooma, s druge strane odbacuju je James Cameron, Christopher Nolan, Roland Emmerich i Brett Ratner koji generalno tvrde da će ta ideja uništiti vlasnike kina i distributere filmova. Zanimljivo, ta četvorka se i prije pet godina suprotstavila ideji da se skrati vremenski razmak između prikazivanja filmova u kinima i na video-on-demandu. Brett Ratner uvjeren je da kino nudi najbolju prezentaciju filma, jedinstveni događaj koji se ne može ni s čim usporediti, ponajmanje s gledanjem filma na kućnom televizoru, kakav god on bio. M. Night Shyamalan na Twitteru je objavio da ako filmaši i vlasnici kina odoberu ideju Screening Rooma, neće biti povratka te se treba boriti za doživljaj filma u kinima.

J. J. ABRAMS NE SLAŽE SE S NJIMA. On smatra da projekt Screening Room cilja na one ljude koji inače ne idu u kino. Prema tome, kada ih se natjera da gledaju filmove, pa makar u kućnoj atmosferi, vlasnici kinodvorana i filmski distributeri profitirat će od te ideje. I Peter Jackson smatra da su meta ljudi koji ne idu u kino te će Screening Room povećati broj gledatelja filmova. S njima su se kasnije složili i Martin Scorsese te Steven Spielberg.

Screening Room nije prvi projekt u kojem gledatelj može kod kuće gledati film koji se istovremeno prikazuje u kinima. Prije četiri godine u Americi je pokrenut projekt Prima Cinema, ali pod drugačijim uvjetima. Korisnik mora kupiti hardware u vrijednosti 35 tisuća dolara, a zatim platiti film 500 dolara i onda ga može gledati istovremeno dok se prikazuje u kinima. Kako su korisnici tog servisa, očigledno, bogataši, tako se u Hollywoodu nitko nije brinuo oko tog projekta. Screening Room je nešto drugo, nešto daleko jeftinije.

Vlasnici kinodvorana imaju razloga za zabrinutost, i to ne samo zbog projekta Screening Room. Godine 2014. u Americi je prodano 1,27 milijuna kino ulaznica, najmanje u posljednjih 20 godina. Televizori su sve kvalitetniji i sve jeftiniji, noviji modeli smart TV-a automatski nude aplikacije za, primjerice, Netflix i Pickbox, a kino ulaznice su skupe, bez obzira na to govorimo li o Hrvatskoj ili Americi. Nema sumnje da se kino iskustvo ne može mjeriti s iskustvom gledanja filma na kućnom kinu. Neki smatraju da je ta ideja Seana Parkera samo PR kojim se opipava bilo filmskih igrača. Čak i ako je to istina, pokazuje nam u kojem smjeru ide filmska industrija.