Na splitskom Sustipanu, spomen-parku u strogom centru grada koji zbog svoje prošlosti, kao bivše groblje, nosi mističnu notu, a zbog morske pučine s jedne i gradske vreve s druge strane, predstavlja vjerojatno najspektakularniju prirodnu kulturnu scenu u Hrvatskoj, svoju pravu hrvatsku premijeru imat će Igor Kirov, 40-godišnji Makedonac po rođenju i jedno od najvećih koreografskih imena u ovom dijelu Europe. Njegova plesna predstava “5 do 12” u kulturnim krugovima je jedan od najiščekivanijih trenutaka ovogodišnjeg Splitskog ljeta.

Radi se o suvremenom plesu u izvedbi baletnog ansambla splitskog Hrvatskog narodnog kazališta i uz glazbu makedonske zvijezde Kirila Džajkovskog, s kojim ovaj koreograf već godinama uspješno surađuje. Kirov kaže da je nakon dvadesetogodišnjeg umjetničkog staža u Njemačkoj, shvatio da je prostor od Slovenije do Makedonije gotovo nevjerojatno vrelo talenata te da se oni premalo koriste i jednostavno još uvijek ne dobivaju prave prilike.

“Dakle, zašto Džajkovski? Upravo zato da na površinu izvučemo ono najbolje s ovih prostora. Naravno da sam mogao koristiti i nekakvo suvremeno i ‘trendy’ glazbeno djelo, ali u suštini ne trebamo biti opterećeni takvim stvarima. Valjda mi najbolje znamo što kod nas najbolje funkcionira. Balkan? Bez veze je da smo opterećeni tim pojmom, pa svi mi najbolje se razumijemo na tom našem balkanskom esperantu”, iskreno govori Kirov između dviju teških proba pred svoju splitsku premijeru.

  • ‘BEZ VEZE SMO OPTEREĆENI pojmom Balkana, pa svi mi najbolje se razumijemo na tom našem balkanskom esperantu. Valjda mi najbolje znamo što kod nas najbolje funkcionira’

U plesnom svijetu on zbilja nije bilo tko. Nakon svršetka obrazovanja u Nacionalnoj baletnoj školi u Skoplju i Plesnoj akademiji u Rotterdamu, po Europi je kao plesač radio s najvećim imenima – od Itzika Galilija, Tona Simonsa i Stevena Petronia do Jacopa Godanija i Edda Wubbea. Još tada je počeo raditi manje koreografije za solo, duete i trija, da bi već 2006. bio nagrađen kao najperspektivniji mladi koreograf na natjecanju u japanskoj Nagoyi. Potom su mu karijera i profesionalni život eksplodirali: osim u Makedoniji i u desetak kazališnih kuća u Njemačkoj, ostavio je prepoznatljiv trag i u Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, SAD-u i Koreji. Nagrade su se slijevale kao na traci. Danas radi i kao gostujući profesor na akademijama u Rotterdamu, Münchenu, Skoplju i Beogradu.

Tri splitske izvedbe ovog tjedna bit će mu prvi pravi posao u Hrvatskoj, iako je prostor od Slovenije do Makedonije već “pokrio” još 2007. svojom koreodramom “HeHeHelijum”, svojevrsnim plesnim putovanjem koje je pokušalo odgovoriti na pitanja koja poput helija lebde nad prostorom bivše Jugoslavije: kako kulturno povezati državice nastale njenim raspadom i otvoriti im vrata Europe? Umjetnici iz nekoliko različitih država kroz pokrete i ples predstavili su stereotipe i neke druge karakteristike vlastitih zemalja, njihove vrline i mane, ali i prošlost od koje se teško oteti te mnoge izgubljene snove i ideale. S tim djelom Kirov je prokrstario cijelim Balkanom i završio u Koreji.

“‘5 do 12’ ne bavi se tom tematikom, ali drago mi je što odmah nakon treće izvedbe, pakiramo kofere i letimo za Makedoniju. Znam da su u bivšoj državi postojale tri velike državne manifestacije koje su odskakale od svih – Dubrovačke igre, Splitsko ljeto i Ohridsko ljeto. Naše gostovanje u Ohridu mali je pokušaj da se taj kulturni prostor ponovno na neki način spoji”, govori Kirov.

U Split je, priznaje, došao nakon nešto duljeg razmišljanja i proučavanja prilika, što potvrđuje i ravnatelj Baleta splitskog HNK Dinko Bogdanić. “Još prije nekoliko godina u nekim njegovim djelima izvedenima u Njemačkoj, primijetio sam pokrete koji su mi se strašno svidjeli i potom smo skoro tri godine proveli u razgovorima. On je pripadnik mlade i na tržištu vrlo tražene generacije koreografa i svakako nam je zadovoljstvo što radi novo djelo upravo za nas”, kaže Bogdanić, koji je u posljednjih nekoliko godina dao novi snažni pečat splitskom baletnom ansamblu, sastavljenom od vrlo potentnih plesača iz desetak različitih zemalja.

“Došao sam u Split u veljači ove godine vidjeti zašto me zovu i s kime bismo mogli raditi. Otišao sam vrlo zadovoljan jer se radi o ambicioznom ansamblu i mladim i entuzijastičnim plesačima s velikim potencijalom. Žele učiti i otkrivati nova iskustva, a dvanaest odabranih upravo su idealni za ove uloge”, govori Kirov. U “5 do 12” tako će plesati Irina Čaban Bilandžić, Leona Sivoš, Matea Milas, Korana Bilan, Simona Caputo, Nikol Marčić, Katerina Kuznjecova, Romulus Dimache, Mihai Mezei, Ivan Boiko, Mircea Munteanu, Askhatbek Yusupuhanov, Artjom Žusov i Aleksandar Korijakovski.

S poznatim koreografom u Splitu je i slovenska plesačica Mojca Majcen, ovoga puta u ulozi njegove asistentice, iako priznaje da s Kirovom najviše uživa upravo plesati. “Njegova djela su puna energije i emocija, prepoznatljivih i jedinstvenih pokreta. Kad uhvatiš korak, osjećaš se kao da ploviš na velikim valovima. Sposoban je ne samo vizualizirati, nego i izborom glazbe očarati i plesače i publiku”, priznaje Majcen. I ona je bila u jednoj od glavnih uloga u “HeHeHelijumu”, inače prvom modernom baletu na temu Jugoslavije, da bi joj se nakon toga profesionalni putevi s Kirovom nastavili preplitati.

“Radeći s njime, čovjek jednostavno postaje senzibilniji”, otvoreno priznaje slovenska plesačica.

“Kod nas na Balkanu je uvijek pet do dvanaest, uvijek se u tom trenutku sklapaju kocke. Život nam se ne odvija kako zamišljamo, već kako odredi kocka – nekad padne, a nekada se nastavi vrtjeti u beskonačnost”, opisuje Kirov ideju svog splitskog djela koje će premijeru imati u petak, 7. kolovoza, na otvorenoj sceni na Sustipanu.

“Kažem, uvijek je pet do dvanaest – a nikada, recimo, deset do dvanaest ili nešto drugo. Kocka nam padne i idemo opet ispočetka”, govori o svojoj pomalo apstraktnoj ideji koja će, bez sumnje, biti atraktivno vizualizirana na Sustipanu. Dvanaest scena, dvanaest plesača i šest boja poput onih na Rubikovoj kocki – kroz njihovu energiju i savršeno preciznu interakciju, sat vremena splitske noći trebalo bi proizvesti magiju u Kirovovu stilu.

Upravo zato, zbog zahtjevne isprepletenosti koreografije, priznaje, na jednoj od proba gotovo je izgubio živce. Nakon dugogodišnjeg iskustva u Njemačkoj, ponekad mu teško pada pristup “lako ćemo”, iako shvaća da i uz takve male improvizacije dalmatinskog mentaliteta, rezultat u pravilu bude sjajan.

“A kostimi, pa oni su jedan od najljepših detalja u predstavi, iako su naizgled unificirani. Svi jesu podjednaki, baš kao i kocke”, objašnjava Kirov i vraća se na glazbu Kirila Džajkovskog koja će sasvim sigurno upotpuniti dojam i stvoriti ugođaj i za uši i za oči.

“Pa da, muzika nas spaja i na neki način sve održava”, zaključuje još uvijek iznimno skromna makedonska koreografska zvijezda.

Komentiraj

FOTO:Petar Galebov / Pixell
PODIJELI
Rođen 1980. godine, novinarstvom se bavi od praga punoljetnosti. Nakon deset godina staža kao novinar i urednik u dnevniku Slobodna Dalmacija intenzivno surađuje s nizom hrvatskih i regionalnih medija - od tportala i dalmatinskog portala preko tjednika Forum, Aktual i Nacional do Al Jazeere. Živi i radi u Splitu.