Slikarica, pjesnikinja i povjesničarka umjetnosti Daria Lisenko izdala je prvu samostalnu pjesničku zbirku. Za Nacional priča o odnosu s ocem pjesnikom i djedom piscem te o osjećajima koje gaji prema Hrvatskoj i rodnoj Ukrajini

Počelo je 2000. godine tijekom našeg prvog zagrebačkog boravka kao jedna velika, samo nama shvatljiva zabava i igra. Otac je zadao jednu rečenicu, a ja sam morala nastaviti – u rimi. Imala sam osam godina kada smo tako napisali prvu zajedničku pjesmicu o kravljem ludilu. Rekla sam tada tati da znamo pisati na hrvatskom, a on je odgovorio da jedna pjesma ne znači ništa. Na izazov sam odgovorila tako što sam brzo smislila još tri smiješne dječje pjesmice. Tada je povjerovao da i sam to može te je počeo ozbiljno razmatrati pisanje na hrvatskom“, opisala je u razgovoru za Nacional Daria Lisenko kako je ‘propisala’ na hrvatskom jeziku. Ono što je za tu slikaricu, pjesnikinju, povjesničarku umjetnosti i germanisticu, i njezinog oca, ukrajinskog diplomata, pjesnika i slavista Jurija Lisenka počelo kao razbibriga konkretiziralo se kada su 2002. izdali zajedničku zbirku pjesama za djecu “Ide svašta!”, koju je ilustrirao Ivan Lacković Croata. Knjiga je 2014. doživjela i drugo, prošireno izdanje…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj