Redakciji Nacionala nedavno se obratilo nekoliko roditelja s molbom da se istraži je li lektira koju moraju apsolvirati njihova djeca primjerena njihovu uzrastu. Roditelj djeteta koje pohađa peti razred jedne osnovne škole u Zagrebu zabrinut je zbog izbora knjige koja se našla na popisu lektire. Zabrinuo se kada je upitao desetogodišnje dijete što čita, a ono je odgovorilo da čita priču o dječaku koji muči i ubija mačku.

Iznenađeni roditelj tada je pročitao dio knjige i na nekoliko mjesta pronašao eksplicitne opise nasilja za koje je smatrao da nisu primjereni njegovu djetetu.

MEĐU OSTALIM, PROČITAO JE SLJEDEĆE: “Spustio ju je jednom rukom, zamahnuo i udario šakom ravno u sjajne oči. Ništa se nije čulo, šapice su mahnule blago i uplašeno. Disao je teško i udario je drugi put, ravno u oči. – No, mačko, mačkice? Zar više ništa ne tražiš, zar te ništa ne boli? No, mačko, mačkice, moli! Moli! Moli! Držao ju je u zraku i udarao u sitnu glavu, u oči. I meko se bijelo tijelo izvijalo, meke su bijele šapice mahale uplašeno, i nisu se branile, podigle bi se tek da zakriju oči. Ruka se umorila, mačku je bacio na zemlju i ostala je ležati u kutu, pokraj vrata… I dok je drhtao i saginjao se, zgrabio ju je s obje ruke, podigao i tresnuo o kameni pod. I opet ju je podigao i tresnuo, udarila je glavica o oštar kamen i pojavilo se nešto crno, potekla je krv… Zgrabio je s obje ruke tijelo i tvrdom okruglom glavom udarao o kamen, kao da udara čekićem… Udarilo je muklo, odjeknulo cijelim svodom, odzvanjalo je dolje u crkvi, i šišmiši su se prestrašili među gredama…’

Riječ je o zbirci pripovjedaka “Istina i Ljubav” Ivana Cankara, koja se nalazi na popisu lektire za peti razred osnovne škole. Pripovijetka u kojoj se pojavljuju opisi eksplicitnog nasilja zove se “Grijeh”, a radi se o dječaku, ministrantu imena Tone, koji bez ikakva razloga na brutalan način ubija mačku u potkrovlju crkve. Dječak nakon svog čina osjeća grižnju savjesti i muči ga osjećaj proganjanja, zbog čega se i razboli. Uslijed grižnje savjesti, dječak sanja kako na sličan način na koji je mrcvario mačku ubija svog malog brata. U pokušaju da sakrije dokaze svog nasilnog čina, smrtno stradava u padu s krova crkve. Od 30-ak stranica koliko ima pripovijetka, eksplicitno nasilje može se pronaći na šest.

S namjerom da pokrene širu društvenu raspravu o primjerenosti takva sadržaja za desetogodišnjake, a bez intencije propitivanja umjetničke vrijednosti Cankarova djela, Nacional je razgovarao s Hanom Hrpkom, profesoricom psihologije i Predsjednicom udruge Hrabri telefon, Ivanom Begovcem, dječjim i adolescentskim psihijatrom, Lukom Paljetkom, dječjim piscem i prevoditeljem spomenute Cankarove knjige, kao i s Ivanom Milas Klarić, pravobraniteljicom za djecu. Nacional je kontaktirao i Ministarstvo obrazovanja te Agenciju za odgoj i obrazovanje.

Od Agencije za odgoj i obrazovanje stiglo je obrazloženje da se na popisu lektire za peti razred osnovne škole nalazi 26 djela, od kojih su tri obvezna, a ostalih šest učitelj odabire od ponuđenih naslova. Cankarova knjiga ne nalazi se na popisu obveznih, ali je ostavljena na odabir svakom pojedinom učitelju. To bi mogao biti razlog što reakcije roditelja i javnosti nije bilo i ranije, s obzirom na to da je popis lektire, kao dio Nastavnog plana i programa za osnovnu školu, donijelo nadležno ministarstvo još 2006., kada mu je na čelu bio ministar Dragan Primorac. Isto tako, Ministarstvo i Agencija nemaju informaciju koje lektire s popisa učitelji biraju, tako da nije moguće jednostavno utvrditi u koliko škola djeca petih razreda imaju na popisu i po nekima spornu Cankarovu knjigu…

Više pročitajte u novom broju Nacionala…