Prošle nedjelje, u zagrebačkom Muzeju Mimara, okončana je vladavina dosadašnjeg predsjednika Danka Radića nad hrvatskom košarkom. Na izbornoj skupštini Hrvatskog košarkaškog saveza istaknuti član HDZ-a Ivan Šuker izabran je za novog predsjednika, čime je HDZ zavladao još jednim sportskim savezom u Hrvatskoj.

Tijek izborne skupštine bio je izuzetno dramatičan jer ni Šuker ni Radić nisu mogli u nedjelju ujutro sa sigurnošću reći imaju li većinu glasača na svojoj strani. Kada je, u jednom trenutku, Radić uvidio da je nema, odlučio je odustati od kandidature, i to pred samo glasovanje. Za Šukera je to povratak u HKS jer je bio predsjednik od 2002. do 2004. godine. Kada smo, nakon izborne skupštine, kratko razgovarali sa Šukerom za Nacional, rekao je da se ne želi osvrtati na dosadašnji Radićev rad i da će se sada prvo posvetiti operativnim problemima u Savezu, od rješavanja “problema Bender” jer najbolji mladi igrač Hrvatske Dragan Bender ne nastupa na svjetskom prvenstvu do 19 godina zato što ne nosi marku tenisica koju nosi ostatak reprezentacije, pa do smanjenja kotizacija za klubove.

  • Radić je za svoje vladavine radio u Savezu što je htio, a jedan od primjera je bio izbor Josipa Vrankovića za izbornika, kada je prekršen Pravilnik o državnim reprezentacijama
  • Još prije dva tjedna Radić je bio uvjeren da će osvojiti još jedan mandat. A onda se u samo deset dana sve promijenilo. Prvo se Šuker odlučio kandidirati, a nakon toga ga je ‘izdao’ i Aleksandar Petrović

 

Još prije dva tjedna Radić je bio uvjeren da će u prošlu nedjelju osvojiti još jedan predsjednički mandat. Već je 11 godina predsjednik Saveza, godinama prije toga iz sjene je kontrolirao hrvatsku košarku i cijelo vrijeme bio je nedodirljiv, iako za njegove vladavine seniorska reprezentacija nije osvojila ni jednu medalju na svjetskom i europskom prvenstvu, kao ni na olimpijskim igrama. Kako je već godinama narušenog zdravlja, a istovremeno je bio siguran u sebe, smatrao je da je možda bolje da za predsjednika postavi nekog drugog, a da on vlada iz sjene. A onda se u samo deset dana sve promijenilo. Prvo se Šuker, član HDZ-a i nekadašnji predsjednik HKS-a, odlučio kandidirati za predsjednika. Nakon toga Radić je shvatio da će Aleksandar Petrović, koji je prije tri mjeseca zahvaljujući upravo njemu postao predsjednik Košarkaškog saveza Zagreba, glasati za Šukera, s još osam glasača iz KSZ-a Zagreb. Devet od 78 glasova skupštinara HKS-a nije malo, dapače. A onda je saznao da Šuker ima i snažnu financijsku podršku. Zoran Miliša, predsjednik uprave tvrtke RWE Energija, rekao je Šukeru – maknite Radića i naša kompanija bit će snažan sponzor HKS-a. Radić se tada uspaničio, odlučio je da će se osobno kandidirati, nekoliko dana prije izbora u medijima je vrijeđao Šukera i njegove suradnike, ali to nije pomoglo. Uvidjevši da će ga poraziti, Radić se predao i u posljednjem trenutku, u nedjelju, odustao je od kandidature. Njegov ego nije mogao podnijeti poraz.

Radiću je na kraju došao glave HDZ, stranka čiji član nikada nije bio, ali je bio njen dugogodišnji simpatizer. Probleme s HDZ-om imao je 2003. kada je u podjeli na struje između Ivića Pašalića i Ive Sanadera, on odabrao prvog. Stoga je tada Radićeva najvažnija politička misija bila da se dodvori HDZ-u kako ne bi izgubio moć u košarkaškom savezu. Sjetio se kako bi bilo najbolje da to napraviti preko ženske košarke. Uspostavio je kontakte s Darkom Milinovićem, tadašnjim potpredsjednikom Sabora, članom predsjedništva HDZ-a i predsjednikom HDZ-a Ličko-senjske županije kojem bi dobro došao klub sa sportskim uspjehom. Jedini ozbiljan klub u Lici bio je ženski košarkaški klub Gospić koji je 2004. odmah postao prvak Hrvatske i regionalne ženske Trocal lige.

Kasnije povezivanje Radića i HDZ-a obavljeno je preko Tomislava Karamarka. Sadašnji šef HDZ-a postao je 1999. član upravnog odbora košarkaškog kluba Zagreb, a kasnije i njegov potpredsjednik, iako je bilo jasno da je 2010., u vrijeme procvata KK Zagreb, koji je 2011. postao prvak Hrvatske, upravo on, u to vrijeme ministar unutarnjih poslova, zapravo čelni čovjek kluba. Dok je bio šef SOA-e, Karamarko je 2007. postao potpredsjednik upravnog odbora HKS-a, na istoj sjednici na kojoj je Radić ponovno izabran za predsjednika i to sa stopostotnom podrškom. Radić je znao da je dobro imati uza sebe osobu na tako važnoj funkciji te mu se zahvalio godinu dana kasnije, u ljeto 2008. Košarkaški klub Zagreb nije trebao igrati NLB (danas ABA) ligu u sezoni 2008./2009., a ostala je jedna pozivnica za koju se predviđalo da će je dobiti klub iz Bosne i Hercegovine. Ali odjednom je došlo do neočekivanog preokreta, Zagreb je dobio pozivnicu i igrao je u NLB ligi, a prijateljstvo Radića i Karamarka je učvršćeno. Uskoro je Karamarko shvatio kako Radić funkcionira, osobito kada mu je 2009. ponudio da Zagreb kupi dvojicu igrača kluba Šibenka, koju je kontrolirao upravo Radić, Miru Bilana i Luku Petkovića. Kada je Karamarko to odbio, Radić se naljutio na njega. Karamarko se, s druge strane, naljutio na Radića, kako smo saznali, kada je 2009. saznao da će Josip Vranković, a ne Dražen Anzulović, biti novi izbornik hrvatske reprezentacije.

Međutim, naši sugovornici su nam tada rekli da se Karamarko u to vrijeme nije mogao nositi s Radićevim sposobnostima manipulacije, a i da se usluga oko pozivnice Zagrebu za igranje u NLB ligi nije tek tako zaboravila. Međutim, koju godinu kasnije, 2012., priča o KK Zagreb se, zapravo, raspala. Klub je nemilice trošio novac, s jedne strane kupovao je najbolje mlade hrvatske košarkaše na čelu s Dariom Šarićem i Mariom Hezonjom, a s druge strane za hrvatske uvjete astronomski su plaćani veterani poput Marija Kasuna i Nikše Prkačina.

Kako je HDZ izgubio na izborima, povukla se većina sponzora iz KK Zagreb, Šarić i Hezonja su prodani, a klub više ne igra u regionalnoj ABA ligi. Karamarku, pored takvog Zagreba kojem je u ovom trenutku jedina želja da financijski preživi, Radić više nije potreban. S druge strane, nakon što je osvojio vlast u košarkaškom savezu, HDZ sada dominira u savezima tri najpopularnija sporta u Hrvatskoj – nogometu, košarci i rukometu.

Pitanje je zašto je Radić imao razloga da podilazi Karamarku u vrijeme dok je bio prvi čovjek SOA-e i dok je bio ministar unutarnjih poslova u vladi Ive Sanadera. Zato što su postojale zakonske osnove da se Radić odavno smijeni zbog kršenja zakona. Primjerice, kada je 2007. ponovo izabran za predsjednika Saveza, prekršen je Zakon o športu po kojem sudac po završetku sudačke karijere tri godine ne smije obavljati neku funkciju u sportu. Radić kao bivši sudac posljednju utakmicu odsudio je u lipnju 2005., pa se nije smio ni kandidirati za predsjednika Saveza, a kamoli da bude izabran.

No nitko se nije u hrvatskoj košarci obazirao na ovu činjenicu. Nisu se obazirali ni prije, kada je u devedesetim godinama Radić preko svojih kolega, košarkaških sudaca, vabio mlade igrače da potpišu za menadžersku agenciju Bastion Hrvoja Ciketića, a oni su zauzvrat dobivali sudačku podršku na terenu. O tome su jedini javno progovorili bivši košarkaški sudac Ilija Matijević u jednom novinskom intervjuu 1999. te bivši reprezentativac, a sada trener Veljko Mršić. Nakon toga Radića se sumnjičilo da takvu suradnju ima i s košarkaškom agencijom XL čiji su vlasnici Robert Jablan i Danko Drakulić. Prije desetak godina dosta se pisalo da su igrači ucijenjeni prelaskom u agenciju XL da bi zauzvrat igrali za reprezentaciju, ali to nikada nije dokazano, osim u slučaju košarkaša Krešimira Lončara koji je rekao da mu je igranje za reprezentaciju bilo uvjetovano potpisom za agenciju XL.

DANKO RADIĆ NAKON 11 GODINA VLADAVINE HRVATSKIM KOŠARKAŠKIM SAVEZOM PROŠLE NEDJELJE POVUKAO JE SVOJU KANDIDATURU JER MU JE POSTALO JASNO KAKO NEMA PODRŠKU DOVOLJNOG BROJA DELEGATA  FOTO: Saša Zinaja
DANKO RADIĆ NAKON 11 GODINA VLADAVINE HRVATSKIM KOŠARKAŠKIM SAVEZOM PROŠLE NEDJELJE POVUKAO JE SVOJU KANDIDATURU JER MU JE POSTALO JASNO KAKO NEMA PODRŠKU DOVOLJNOG BROJA DELEGATA
FOTO: Saša Zinaja

Radić je za svoje vladavine radio u Savezu što je htio, a jedan od eklatantnih primjera je bio izbor Josipa Vrankovića 2009. za izbornika reprezentacije, pri čemu je prekršen HKS-ov Pravilnik o državnim reprezentacijama kojim se određuje kako se bira izbornik reprezentacije. U članku 36. stoji, između ostalog, da za izbornika muške seniorske reprezentacije može biti imenovana osoba koja ispunjava tri uvjeta, a jedan od njih je “da ima zapažene rezultate u radu s vrhunskim momčadima”. Vranković ih nije imao, on je trenersku karijeru počeo u Širokom Brijegu te je s istoimenom momčadi 2007. bio prvak Bosne i Hercegovine. Zatim je postao trener Cibone, ali je nakon četiri mjeseca dobio otkaz, da bi u sezoni 2008./2009. ponovno bio trener Širokog Brijega, ali je prije kraja sezone dao ostavku.

I kada se 11 godina tako vlada, jasno je da se ne očekuje smjena, pa je nije očekivao ni Radić. A udarac je došao od tamo odakle ga je najmanje očekivao, od Ace Petrovića. Godinama njih dvojica nisu razgovarali, sve dok se prošlog ljeta nisu pomirili. Dokaz ljubavi bio je Petrovićev izbor prije tri mjeseca za predsjednika Košarkaškog saveza Zagreba. To je izuzetno važna funkcija jer KSZ daje devet članova skupštine HKS-a, a ujedno se šalje poruka skupštinarima iz ostalih županijskih saveza. Skupština ima 78 članova i devet osoba je prilično velik broj, pa je Radić guranjem Petrovića na tako važnu funkciju smatrao da je osigurao dovoljan broj glasova za svoj reizbor. Što se to dogodilo između Petrovića i Radića u samo tri mjeseca? Petrović je to prošli tjedan u izjavio za Večernji list ovako objasnio: “Puno se toga promijenilo u kratkom vremenu i teško je sve to poloviti.

Dok je Radić bio jedini kandidat, od mene se, kao predsjednika gradskog saveza, tražilo da stavim Cedevitina predsjednika Vebera na svoju listu kako bi on tim putem ušao u Upravni odbor. Nisam protiv toga imao ništa dok nisam shvatio da se stvara koalicija u kojoj sam ja trebao biti izigran i po kojoj je Veber trebao zauzeti vrlo visoku dužnost. Nisam htio dopustiti da netko uđe preko moje liste i potom upravlja hrvatskom košarkom. Tog trenutka stornirao sam sve dogovore i počeo razmišljati svojom glavom. Kada je pak postalo evidentno da će se kandidirati Šuker, odlučio sam se prikloniti njegovoj izbornoj strani”. Sukob između njih dvojice postoji već duže vrijeme, otkako je Petrović napustio trenersku poziciju u Cedeviti. Jedan od incidenata zbio se i na utakmici Cedevite koja se igrala u dvorani Cibone, kada je Petrović zatražio da se sin Emila Tedeschija izbaci iz lože zbog neprimjerenog ponašanja, što se i dogodilo.

U Cedeviti nisu negirali da se mladi Tedeschi neprimjereno ponašao, nego su smatrali da Petrović, kao predsjednik Cibone, nije ovlašten da tjera nekoga iz lože, s obzirom na to da je u tom trenutku to bila dvorana koju je Cedevita zakupila za svoju utakmicu. Puno ozbiljniji sukob između Vebera i Petrovića zbio se oko statusa regionalne ABA lige u okviru nadležnosti FIBA-e, kada je Veber podržao ABA ligu, dok je Petrović rekao da “u polariziranoj situaciji mi ne smijemo biti taoci privatnih osoba jer svima nama je košarka život i zato moramo zaštititi interes nacionalnih selekcija i klubova”. Iz FIBA-e su rekli da ako se ABA liga ne preustroji, kako će HKS biti kažnjen tako što će Hrvatskoj oduzeti domaćinstvo na predstojećem europskom prvenstvu, a možda će kazniti i reprezentaciju. Veber je branio ABA ligu jer Cedevita preko nje ulazi u Euroligu, dok je Petrović smatrao da treba štititi reprezentaciju i zanemariti interese jednog kluba. Na sreću, FIBA je tijekom ovog vikenda prihvatila predloženi preustroj ABA lige po kojem će vlasnici lige biti klubovi, a dosadašnji vlasnik, tvrtka Sidro na čijem je čelu, između ostalih, i Radić, vodit će samo marketinški dio. Time su zadovoljni svi, pa i Veber i Petrović.

Petrovićev protivnik na izborima za predsjednika KSZ-a bio je Zoran Miliša, predsjednik uprave RWE Energije. Bivši sportaš i najmlađi trener u Prvoj hrvatskoj košarkaškoj ligi povezan je s košarkom i preko svog brata Mate Miliše koji je imao solidnu karijeru, a završio ju je 2008. u Cedeviti. Zoran Miliša želi se više angažirati u hrvatskoj košarci, pa je prvo pokušao postati predsjednik KSZ-a. Njegov plan bio je da se novac koji dobije KSZ prvenstveno troši na bazu, na školska igrališta i na najmlađe uzraste, dok je Aco Petrović, kao predsjednik Cibone, bio protivnik toga jer bi njegov klub tako dobio manje novca.

Milišin poraz na izborima za KSZ nije kraj njegovih ambicija jer želi da RWE Energija postane veliki sponzor Hrvatskog košarkaškog saveza. Njegova je računica jasna, s NBA igračima Damjanom Rudežom i Bojanom Bogdanovićem, s budućim NBA igračima Hezonjom i Šarićem te s talentiranom generacijom 19-godišnjaka koju predvodi Dragan Bender, košarkaška reprezentacija mogla bi uskoro ponovo osvajati medalje, a time postaje i veliki marketinški mamac. Jedina prepreka u napretku košarke za Milišu je bio Radić. I zato je Miliša podržao Šukera, a u pomalo paradoksalnom obratu, podržao ga je i Petrović.

Komentiraj