“Ustav Republike Hrvatske” nije luda komedija, to je ozbiljan film koji bi čovjek trebao gledati s osmijehom na licu, to je priča o nama ovdje danas i o našoj maloj netrpeljivosti prema različitim ljudima, rekao je Rajko Grlić o svom novom filmu, koji početkom listopada počinje igrati u hrvatskim kinima.

Podnaslovljen kao ‘ljubavna priča o mržnji’, film prikazuje odnos ljudi koji žive u istoj zgradi u središtu Zagreba, što im je i jedino zajedničko što imaju. Ne vole se, ne poznaju najbolje, niti to žele promijeniti, sve dok ih životne okolnosti ne spoje.

Jedan od njih je profesor Vjekoslav Kralj (glumi ga Nebojša Glogovac) koji u srednjoj školi poučava učenike o tome kako su Hrvati ’45. zapravo izgubili rat, a u slobodno se vrijeme oblači u ženu, šeće gradom i tuguje za preminulim ljubavnikom.

Nakon što ga prilikom jedne takve šetnje prebiju huligani, završi na hitnoj kod susjede, medicinske sestre Maje (Ksenija Marinković) koja ga nastavi njegovati i kod kuće, a preuzima brigu i za njegova za krevet prikovanog oca (Božidar Smiljanić).

Ona je udana za Srbina, policajca Antu Samadržića (Dejan Aćimović), koji zbog ispita na poslu mora naučiti tekst hrvatskog Ustava, pa mu, kao protuuslugu, osebujni profesor u tome pomaže.

“To je priča o troje ljudi koji žive u istoj kući i, kao što je pristojno, međusobno se ne podnose, a tek ih nevolja natjera da počnu komunicirati i polako počnu otkrivati da iza te šablone, klišea kojima jedan drugog čitamo, možda postoji i ljudsko biće”, rekao je Grlić u povodu premijere svog filma.

Grliću to nije prvi put da prikazuje ljude koji su u manjini i koji su ga kao likovi više intrigirali. “Uvijek sam volio raditi priče o luzerima, o ljudima koji ne dobiju šansu da ih se spominje, nisu na naslovnim stranicama i ne ulaze u nacionalne povijesti. Ti su me ljudi uvijek više zanimali jer nemaju glasnogovornika, pobjednici uvijek govore i govore previše”, ustvrdio je.

“Tiha manjina je nešto o čemu valja pričati, pogotovo građanska verzija tihe manjine o kojoj sam, u sedamdesetak godina života u Zagrebu, nešto i naučio”, dodao je.

Trebali bismo živjeti po Ustavu, a 98 posto ljudi ga nije pročitalo

Za naslov filma Grlića je inspirirala, kako kaže, knjiga koja je vrhovni zakon, a 98 posto građana nikada ju nije uzelo u ruke. “To je vrlo tolerantna, otvorena, lijepo i ljubavno pisana knjiga koja bi trebala biti osnovno pravilo našeg zajedničkog života, no baš i ne živimo po njoj”, rekao je.

Iako se temelji na ‘stvarnoj zemlji’ i ovdašnjim specifičnostima, Grlićev film se već potvrdio kao univerzalan i naišao na dobar prijem na inozemnim festivalima – u Montrealu je osvojio Grand Prix Amerike kao najbolji film.

“U svakoj kući na svijetu postoje ljudi koji se ne podnose i koji jedan drugom zbog vjere, nacionalnosti, seksualnog opredjeljenja pripisuju nešto što onaj drugi nije, a već se u razgovoru s publikom nakon projekcije u Montrealu pokazalo da ova priča apsolutno komunicira s njima, bez obzira iz kojih zemalja dolaze”, napomenuo je.

Grlić kaže kako vjeruje da, ako je nešto jako ugrađeno, izvire iz jedne sredine i jako je lokalno, može postati internacionalno. “Svako koketiranje i pokušaj da se nekome svidite ili pojednostavite stvari ne bi li ih netko razumio, ulazite u jednu artificijelnu situaciju iz koje nema nazad”, ocijenio je.

Scenarij za film napisao je s Antom Tomićem, što je njihov četvrti zajednički projekt – nakon filmova “Karaula” i “Neka ostane među nama” te još nerealiziranog “Čuda u Poskokovoj Dragi”.

“Ustav Republike Hrvatske” premijerno će se prikazati u Zagrebu 4. listopada, što će Grliću biti dvanaesta premijera u rodnom gradu. “To je uvijek najteže, iako imam dobra iskustva sa Zagrebom što se tiče gledanosti mojih filmova, pa se nadam da ćemo nastaviti to druženje”, napomenuo je.

U autorskoj ekipi filma još su direktor fotografije Branko Linta, skladatelj Duke Bojadziev, scenografkinja Željka Burić, kostimograf Leo Kulaš, montažer Andrija Zafranović, majstorica maske Ana Bulajić Črček, majstor zvuka Nenad Vukadinović i dizajner zvuka Srdjan Kurpjel.

Producent je zagrebački Interfilm te Hrvatska radiotelevizija, In Film Prag, Revolution Skopje, Sever&Sever Ljubljana i Film&Music Entertainment London.

Film su sufinancirali Hrvatski audiovizualni centar, Eurimages, Češki filmski fond, Agencija za film Republike Makedonije i Filmski centar Slovenije, uz podršku programa Kreativna Europa – MEDIA Europske unije, a prati ga i istoimena knjiga.

Komentiraj


FOTO:Dusko Marusic/PIXSELL
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.