U njegovu stvaralaštvu nisam otkrivao prevagu Tanatosa, destrukcije, rezignacije, niti vidio OPRAŠTANJE OD ŽIVOTA. Otkrivao sam i otkrivam slavljenje i pobjedu Života nad ništavilom i smrću. Upravo to njegovo opsesivno stvaranje svjedočilo je njegovoj vitalnosti i neusmrtivosti
Mjesec dana od odlaska mog prijatelja i velikog umjetnika Željka Senečića, imao sam potrebu napisati nekoliko riječi i pledirati da se nastavi kritičko preispitivanje cjelokupnog njegova opusa, kako bi se formirala čvrsta antologija koja će ga dostojno prezentirati za buduća pokoljenja. To ostaje kao obaveza svih nas koji smo Željka Senečića cijenili, uvažavali i poznavali, koji smo s njime surađivali, družili se i prijateljevali. U uvodnoj riječi nedavnoj Senečićevoj kritičkoj retrospektivnoj izložbi, što bijaše otvorena prije devet mjeseci u Galeriji Klovićevi dvori, ukratko sam naveo što cijenim i zašto uvažavam gotovo sve što je taj umjetnik radio: kako je slikao, kako je pisao, kako režirao filmska i kazališna djela, kakve je scenografije realizirao, kako je pričao, kako razmišljao…
Komentari