Novac građana, štednja u Drugom stupu pretače se u proračun da bi se FINANCIRALA NEUČINKOVITA DRŽAVA. Smanjenje broja županija, gradova i općina donijelo bi godišnju uštedu od dvije milijarde kuna

Reforma mirovinskog sustava, jedina ozbiljno započeta u Hrvatskoj, vraćena je na početak i umjesto da se sustav dugoročno učini stabilnim, ministar Pavić ga dodatno destabilizira. Pavić je rijetko viđeni nesposobni ministar koji je zalutao u ovu vladu i ovim potezom ukrao je mirovine građanima te postao grobar hrvatskog mirovinskog sustava.

Jasna poruka ovog prijedloga mirovinske reforme je namjera Vlade da provede parcijalne reforme koje u potpunosti zanemaruju uvjete u kojima danas žive i rade građani Hrvatske. Jednim totalno opasnim i nepromišljenim potezom dvojac Plenković-Pavić ukrao je budućnost i sigurnost građana. Njihova poruka je jasna: ako želite dostojnu mirovinu iselite se iz Hrvatske i potražite sigurnost negdje drugdje.

NAKON 16 GODINA MIROVINSKE REFORME, osiguranici Drugog mirovinskog stupa dobivat će mirovine kao da reforme nije ni bilo, a novac koji su uštedjeli tijekom radnog vijeka povući će se u proračun.

Svi koji su 1. siječnja 2002. bili mlađi od 40 godina (rođeni 1962 i kasnije) postali su osiguranici Drugog stupa i od tada se pet posto njihovih mirovinskih doprinosa kumulira u privatnim mirovinskim fondovima. Zbog toga što neće imati dodatak na mirovinu i svi oni koji su rođeni nakon 1962. godine bit će zakinuti i imat će znatno manju mirovinu od onih građana koji cijelu mirovinu primaju iz Prvog stupa. Prvi obavezni umirovljenici iz Drugog stupa umirovljeni prošle godine već su sada u minusu 27 posto.

Okvirni izračuni pokazuju da će osoba koja danas ima 60 godina, a uključila se u sustav Drugog stupa i imala je prosječnu plaću tijekom životnog staža, imati mirovinu 2690 kuna mjesečno. Kad bi se primijenio dodatak koji se obračunava umirovljenicima koji su samo u Prvom mirovinskom stupu, mirovina bi iznosila 3267 kuna mjesečno, što je 577 kuna više, odnosno toliko bi građani mogli biti zakinuti. Za građane koji danas imaju 50 godina razlika je oko 538 kuna.

Da je riječ o nepravdi, pokazuje i činjenica da su mirovine iz Prvog stupa bez dodatka manje od mirovina iz dvaju stupova, odnosno osoba koja ima 50 godina iz Prvog stupa imala bi mirovinu 3134 kune, a uz Drugi stup 3442 kune.

Žena rođena 1962. koja je imala prosječnu plaću i otići će s 36,5 godina staža u prijevremenu mirovinu 2019. imat će 22 posto nižu mirovinu od kolegice rođene 1961. koja je, uz istu plaću i uvjete, otišla u prijevremenu mirovinu 2018. Muškarce niže mirovine 22 posto čekaju 2022. godine. Za četvrtinu niža mirovina bila bi neshvatljiva kazna za sve koji su, po sili zakona, štedjeli u privatnim mirovinskim fondovima. Iz tih razloga predložio sam izmjene Zakona o dodatku na mirovine kojim bi se omogućilo svim osiguranicima pravo na dodatak na mirovinu iz Prvog stupa u iznosu od 27 posto. Pavić je tada rekao da ima bolje rješenje, danas vidimo i koje je to. Vlada procjenjuje da će do 2040. povratnici iz Drugog stupa donijeti u proračun 87 milijardi kuna, što je ogroman novac pa je logično postaviti pitanje na što će se taj novac utrošiti. Po ovom modelu građani će svojom štednjom iz Drugog stupa sami sebi financirati dodatak 27 posto na svoju mirovinu koju će dobivati iz Prvog stupa. Prema riječima ministra Pavića za to je potrebno 40 milijardi. Na što će se potrošiti ostatak od 47 milijardi naše štednje? Hoće li se novac ušteđen za buduće mirovine koristiti za krpanje proračunskih rupa, smanjenje javnog duga ili financiranje novih 10.000 braniteljskih mirovina?

UMJESTO MEĐUGENERACIJSKE SOLIDARNOSTI imamo međugeneracijski sukob. To je diskriminacija i pitanje je kakva bi bila odluka Ustavnog suda o tome. Zbog čega mi koji sada plaćamo 27 posto sadašnjim umirovljenicima nećemo imati pravo na taj dodatak? Zar je problem u proračunu pronaći 1,5 milijardi ušteda kojima bi se financirao dodatak na mirovinu za sve?

Novac građana, njihova štednja u Drugom stupu pretače se u proračun da bi se financirala neučinkovita država. Smanjenje broja županija, gradova i općina donijelo bi godišnju uštedu od najmanje 2 milijarde kuna. Ali to ne smiju napraviti zbog mira u HDZ-a pa su posegnuli u mirovinsku štednju građana. Priče ministra da građani imaju izbor su smiješne jer ako ne žele manje mirovine oni će po ovom prijedlogu morati svoju štednju prepustiti državi. To nije izbor, to je ucjena. To je imovina građana koji su štedjeli za starost, a ne za limuzine i luksuz. Ovo je nacionalizacija naših ušteđevina, a Plenkovića i Pavića nije briga što će se događati za 10, 20 godina.

Oni će biti daleko, a neka nova administracija će popravljati učinjenu štetu, ako se uopće išta bude moglo popraviti. Nažalost neće se moći puno jer će mirovine biti 16 posto manje nego sada, ako ne učinimo nužne promjene u sustavu, ali ne ove koje predlaže Pavić.

PAVIĆ JE GROBAR MIROVINSKOG SUSTAVA, a Plenkovića nije briga za život ljudi u Hrvatskoj. Oni ispunjavaju slijepe želje birokrata iz Bruxellesa. To pokazuje pomicanje granice za kasniji odlazak u mirovinu, a posebno žena. Briselske sluge gledaju samo kako će sebi osigurati buduće pozicije. Ako se usvoji ovakva mirovinska reforma, Vlada pokazuje manjak svake osjetljivosti za potrebe i položaj žena na tržištu rada, žena radnica, žena umirovljenica i dodatno će otežati položaj zaposlenih žena u dobi iznad 55 godine života. Vlada na najokrutniji način kažnjava one najugroženije na tržištu rada – žene i to žene starije životne dobi.

Svi smo svjesni činjenice da se svijet rada mijenja i da je nužno u skladu s time uskladiti i sustave socijalne sigurnosti, pa tako i mirovinski sustav. Upravo iz tog razloga bivša vlada predložila je produljenje radnoga vijeka, znajući da će to biti neizbježna posljedica stanja u kojem se nalazi hrvatsko tržište rada. Međutim, kada smo predlagali tu mjeru, vodili smo računa o razdoblju prilagodbe, sigurni u to da će se uvjeti rada radnika do tada značajno poboljšati.

Ako se usvoji prijedlog da se usklađivanje dobi za odlazak u mirovini sa 67 godina pomakne s 2038. na 2031., Vlada će smanjiti građanima Hrvatske tri godine uživanja zaslužene mirovine, u brojkama od 10 do 15 posto mirovine, što je isto kao da vam je mirovina smanjena 220-330 kuna mjesečno.

PRIJEDLOGOM POVEĆANE PENALIZACIJE za prijevremeno umirovljenje Vlada pokazuje da je apsolutno nije briga za radnice i radnike. Oni su osuđeni na siromaštvo i socijalnu isključenost, a ako i dođu do šanse za prijevremeno umirovljenje mirovina će im biti drastično smanjena u odnosu na staž osiguranja. Odlazak u prijevremenu mirovinu značit će odlazak u siromaštvo. I potpuno je netočna ministrova konstatacija da je prosječan radni staž umirovljenika 30 godina, on je za umirovljenike koji su radili samo u Hrvatskoj i otišli u starosnu ili prijevremenu mirovinu duži i iznosi oko 35 godina. Zašto to ministar radi, to treba njega pitati. To je i zločin prema sadašnjem sustavu jer najava pooštravanja će uzrokovati egzodus u prijevremenu mirovinu kao što se desilo 2010., kada je u jednoj godini u prijevremenu mirovinu otišlo preko 20.000 naših građana. To će se, gospodo iz Vlade, desiti i ove godine jer će svi i na samu najavu pooštrenja iskoristiti to svoje pravo. To je uništavanje, a ne reforma mirovinskog sustava. Ministar je zalutao u ovaj resor. Nema nikakvih razloga da se ranije ide u produljenje radnog vijeka i dodatno penaliziranje prijevremenih odlaska u mirovinu, ali itekako ima u dijelu povlaštenih mirovina. One bi se trebale vezati uz doprinose onoliko koliko osiguranik ima radnog staža. Poznato je da svi oni koji su u povlaštenoj mirovini imaju određeni dio staža i taj dio treba se isplaćivati iz doprinosa, a ostali dio je teret proračuna i ovisi o njegovoj snazi. Vlada svjesno izbjegava riješiti ovaj problem jer većina povlaštenih mirovina su braniteljske mirovine. Ti korisnici mirovine imaju značajno veće mirovine nego osiguranici s 40 godina radnog staža. Jasno je zašto HDZ ne želi rješavati taj problem. Nedostatak sredstava za isplate novih 10.000 braniteljskih mirovina želi financirati našom štednjom iz Drugog stupa.

REFORMA MIROVINSKOG SUSTAVA je i konačno definiranje na što se troši 17 milijardi koje se financiraju iz poreza. Na braniteljske mirovine troši se godišnje oko 7-8 milijardi, na ostale povlaštene mirovine oko 2 milijarde, na isplatu zajamčenih minimalnih mirovina oko 2 milijarde, što je trošak socijalne skrbi. Mirovinskom sustavu nedostaje oko 5-6 milijardi. I to je stvarni deficit u mirovinskom sustavu.

Otvaranje radnih mjesta i veća zaposlenost te zaustavljanje rasta broja povlaštenih mirovina jedini je način rješavanja tog problema. Od 2013. zahvaljujući vladi u kojoj sam bio ministar nema više povlaštenih saborskih mirovina. Mirovine vojske i policije nisu povlaštene mirovne jer su vezane uz doprinose. I tu sam nesposobnom ministru Paviću predlagao promjene u smislu uvođenja profesionalne mirovine. Lakonski je to odbio s konstatacijom da se radi sveobuhvatna cjelovita reforma. Vidimo i kakva, bez glave i repa, ali na štetu građana. Naši akademici imaju i preko 40 godina staža pa time i zasluženu mirovinu, a dodatak koji se isplaćuje je trošak proračuna. Ni njihove mirovine ne treba smatrati povlaštenim. Jasno je da je potrebno zaustaviti bujanje braniteljskih mirovina i na to je Vladu upozorila Europska komisija.

Nema samo problema u Drugom stupu. U Prvom stupu već godinama postoje diskriminacije koje se mogu i moraju riješiti. Predložio sam Zakon o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju kojim želim povećati transparentnost sustava generacijske solidarnosti. Građani moraju znati kako se koriste njihovi doprinosi. Zakon se nalazi na dnevnom redu Sabora. Ovaj zakon osigurat će veću pravednost i socijalnu osjetljivost mirovinskog sustava. Umirovljenici moraju trajno biti naša briga. Umirovljenicima koji to žele i mogu treba dati mogućnost dodatne zarade bez umanjivanja mirovine.

Umjesto da se podiže dobna granica za odlazak u mirovinu, mlađim umirovljenicima treba omogućiti rad na pola radnog vremena. Hrvatska ima veliki postotak mladih umirovljenika koji mogu i žele dodatnu zaradu.

UMJESTO DA UVOZIMO RADNIKE, našim umirovljenicima dajmo mogućnost da dodatno zarade bez zadiranja u iznos mirovine. Ovaj zakon ispravlja nepravde prema umirovljenicima i umjesto da ih kažnjava, potiče na reaktivaciju na tržištu rada bez zadiranja u stečena prava. U vremenu manjka radne snage i procjena da će iduće godine u Hrvatskoj nedostajati preko 100.000 radnika, predlažem da se umirovljenicima koji su u prijevremenim mirovinama i starosnim mirovinama omogući rad na pola radnog vremena bez zadiranja u mirovine. Tako se poboljšava standard umirovljenika, a za posljedicu će imati veću mirovinu. Roditelji, posebno majke ne smiju imati manju mirovinu zbog odgoja i brige o svojoj djeci. Moramo ispraviti nepravdu prema roditeljima, posebno majkama i omogućiti im raniji odlazak u mirovinu. Zakonom se ispravlja nepravda prema roditeljima, a posebno majkama koje su zbog rađanja i odgoja djece u pravilu imale manju mirovinu ili su kasnije odlazile u mirovinu. Predlažem sniženje dobne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu osiguraniku koji je obavljao roditeljske dužnosti u prvoj godini života djeteta. I to za jedno dijete 6 mjeseci, za dvoje djece 18 mjeseci i za troje i više djece 36 mjeseci. Ako su oba roditelja obavljali roditeljske dužnosti prema djetetu, dobna granica snižava se samo majci djeteta. Ovo je i demografska mjera.

UMIROVLJENICI KOJI OSTANU BEZ BRAČNOG DUGA trebaju naslijediti i dio uplaćenog, a neiskorištenog mirovinskog osiguranja.

Predloženim zakonom osigurava se umirovljenicima koji ostanu bez bračnog druga dodatak u iznosu 50 posto obiteljske mirovine.

Zašto sam to predložio? Troškovi života nakon smrti bračnog duga ne opadaju previše, cijena režija ne razlikuje se previše za jednu ili dvije osobe, dok gubitak jedne mirovine predstavlja veliki financijski udar na to kućanstvo. Zato ovim zakonom predlažem dodatak u visini 50 posto svote obiteljske mirovine. Događa se da netko uplaćuje 30-ak i više godina doprinose za mirovinsko osiguranje (što je između 700.000 do milijun i više kuna) pa umre prije ostvarivanja prava na osobnu mirovinu, a u isto vrijeme djeca su završila školovanje, supružnik radi i ništa se od uplaćenih doprinosa ne vrati osiguraniku ili njegovoj obitelji kroz isplatu mirovine. To nije pravedno i primjer je apsurdne dosljedne primjene načela solidarnosti u odnosu na načelo uzajamnosti. Stoga se ovim izmjenama članovima obitelji iz prvog nasljednog reda omogućuje nasljeđivanje 20 posto od ukupno evidentiranih i valoriziranih sredstava obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje. Nadam se da će se ova nepoštena reforma koja je pljačka građana u režiji HDZ-a zaustaviti i da će ministar Pavić, ako i malo ima odgovornosti, podnijeti ostavku.