Obitelj se spasila zahvaljujući susjedu Turčinu koji ih je UPOZORIO NA NADOLAZEĆI POKOLJ. I tako su, ostavljajući iza sebe ogromnu kuću, tvornicu, jednom riječju – sve što su imali, u žurbi uzevši samo ono što su mogli ponijeti sa sobom, pobjegli u Rusiju. Stigli su do Armavira. Tamo je pradjed obolio od tifusa i umro

Nedavno se u kinima pojavio film „Obećanje“, najskuplji film na temu genocida nad Armencima i prvi u kojem su sudjelovale velike zvijezde svjetskog filma, uključujući i poznatog hrvatskog glumca Radu Šerbedžiju. Iako je film režirao Terry George, dobitnik Oscara za film ‘’Hotel Ruanda’’ koji govori o tragediji koja se zbila u toj zemlji, nikada nisam vidjela toliko poražavajućih recenzija. Europski kritičari su slijegali ramenima, a brojni ljubitelji filma pretpostavljaju da iza te jezive kampanje stoji turska vlada. Iznenađuje i to što je i prije izlaska filma već postojalo više od 10 tisuća negativnih recenzija.

Scene iz filma koje prikazuju tek mali dio onih patnji koje je propatio armenski narod, jednostavno šokiraju ljudskom okrutnošću. Tada sam shvatila zašto se mladi Armenci koji nikada nisu bili u zemlji svojih predaka, koji ne znaju armenski jezik i koji gotovo više ne nalikuju na svoje sunarodnjake, i dalje poistovjećuju s armenskim narodom. Ta postojanost etničkog identiteta je nevjerojatna…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj


PIŠE:MARIA GRIGORYAN
PODIJELI
NACIONAL je već 20 godina najutjecajniji politički tjednik u Hrvatskoj.