Loše provedena pretvorba i privatizacija, političko umjesto poslovno restrukturiranje, subvencije države BEZ KONTROLE utroška novca građana te nerealan tečaj koji ne priznaje promjene troškova morali su rezultirati situacijom koja prijeti potopom brodogradnje

Brodogradnja je uz Petrokemiju, Končar i Đuru Đakovića sve što je ostalo od industrije u Hrvatskoj. Prije stjecanja neovisnosti industrija je u BDP-u činila preko 30 posto, a danas oko 15 posto, što govori o kontinuitetu deindustrijalizacije koji je posljedica koncepta pretvorbe i privatizacije, loše ekonomske politike i rentijerskog oblika kapitalizma koji nije bio usmjeren proizvodnji. Ekonomska politika počivala je i još uvijek počiva na naivnom shvaćanju liberalizacije u svakom pogledu, što je u našem slučaju promoviralo uvoz, odnosno trgovačku umjesto stvaralačke ekonomije. Porezna politika koja se barem jednom godišnje mijenjala uz neodržive namete na plaću, a posebno monetarno-kreditna politika uz previsoke kamate i 24 godine nerealnog tečaja, predstavljale su nesavladivu prepreku u izgradnji i jačanju konkurentnosti. Zato su padale investicije, a posebno u nove tehnologije, što je dodatno slabilo produktivnost i konkurentnost…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj