01. BALKAN REGGAE CONNECTION (AMONITE RECORDS / POSITIV REALITY RECORDS): Škrinja s balkanskim reggae blagom

Nije čest slučaj da pojedine kompilacije imaju veliku vrijednost poput ove, koju su zajedničkim snagama objavile jedna srpska diskografska kuća (Amonite Records) i slovenska diskografska kuća (Positive Reality Records). Autor kompilacije je Igor Šon, i sam glazbenik posvećen reggae i dub glazbi, kao i svim žanrovskim podvrstama, koji nastupa pod imenom Haris Pilton i koji je u potpunosti zaronjen u reggae Balkana. Ukratko, idealna osoba uredila je kompilaciju koja daje sjajan uvid u reggae scenu Balkana uz pomoć diskografa iz Srbije i Slovenije. U ovom slučaju scenu Balkana ne predstavljaju isključivo izvođači s prostora bivše Jugoslavije, već 16 pjesama, koliko se nalazi na ovoj kompilaciji, izvode izvođači iz Bugarske, Grčke, Hrvatske, Mađarske, Makedonije, Rumunjske, Slovenije i Srbije, koji možda nepotrebno dominiraju ovim izdanjem. To nisu pionirski pokušaji, već je u pitanju izuzetno živa i aktivna reggae scena, međusobno vrlo dobro povezana, na kojoj se nalaze izvođači čije reggae pjesme imaju vrijednost u bilo kojem kutku svijeta.

02. WEREFOX ‘’DAS LIED DER MASCHINEN’’ (MOONLEE RECORDS): Potpuno svoji, drugačiji i vrlo dobri

Zahvaljujući agilnoj ekipi nezavisne etikete kao što je Moonlee Records (lociranoj u Sloveniji) koja tržište ne tretira prema geografskoj odrednici, već prema kvaliteti izvođača, svako toliko imamo priliku čuti prave bisere iz susjedstva, kao što je to slučaj s grupom Werefox. Slovenski četveročlani bend nastao je na zgarištu grupe Psycho path, a zvuči poput novih heroja europske nezavisne scene s vojskom predanih obožavatelja. Dakako da je to idealna slika koja ne odgovara istini, ali s obzirom na kvalitetu koju nude, postoje velike šanse da to i dožive.

Uigrana rock mašina teškim gitarističkim rifovima melje sve pred sobom dok u prednjem planu stoji pjevačica sasvim pristojnog glasa, dajući ‘’ono nešto’’ toj slovenskoj grupi izvanserijske kvalitete. Ima tu nešto od Placeboa, pa ponešto od beogradske škole indie rocka i balkanskog teškog zvuka. Rezultat te neobične mješavine izuzetno je dobro diskografsko ostvarenje s odličnim pjesmama, čiji aranžmani su možda čak i najjača strana grupe Werefox: melodiozni i plesni, ali vraški čvrsti, iz kojih pršti sirova energija. Svih devet pjesama je na engleskom jeziku, a među njima se krije i nekoliko laganijih, jednako moćnih i mračnih kao i one energične pune ritma. Potpuno svoji, drugačiji i vrlo dobri.

03. POSTOLAR TRIPPER ‘’KAMO SUTRA?’’ (DALLAS RECORDS): Pjesme o brigama za razbibrigu

Iako su iza njih četiri studijska albuma i na sceni su nešto više od deset godina, zadarska višečlana grupa Postolar Tripper još uvijek nije dosegnula takvu popularnosti da svaki njen novi album znači prikladnu pažnju javnosti i medija. Novi album ‘’Kamo sutra?’’ logičan je nastavak njihova dosadašnjeg rada i zvuka, a pjesme koje donosi otvaraju aktualne društvene probleme o kojima se svakodnevno govori uz dozu lokalnih tračeva i tradicionalne hrvatske kuknjave. Iako su se odmaknuli od nešto žešćih gitarističkih rifova koji su dominirali prethodnim albumom ‘’Čujem ja netko šuti’’ iz 2012., veseli Zadrani na novom su se albumu u potpunosti približili glazbenom stilu i pjesmama Sargenta Garcie i njegove mješavine cumbie, reggaea, ska, salse i ragamuffina, uz njihovu dozu dalmatinskog folklora.

To je simpatična mješavina veselih ritmova obojenih lokalnim koloritom hrvatskih jadikovki, ali u ipak nešto slabijim aranžmanima ili možda prikladnije, ne slabijim, već prilagođenim hrvatskom mainstreamu. Autori su napravili kompromis kojim su si otvorili vrata većeg broja radiopostaja, ne odmaknuvši se pretjerano od svog dosadašnjeg stila i načina izražavanja. Simpatičan album, ali ne i više od toga.