Premijernom izvedbom drame Miroslava Krleže “U agoniji”, kazališnoga projekta glumaca Nele Kocsis, Ozrena Grabarića i Darka Stazića, koji su dramu i obradili i režirali, otvorena je u petak nova zagrebačka scena u Centru mladih Ribnjak.

 Slavna Krležina drama, dio trilogije o Glembajevima, postavljena je kao žestok sukob troje ljudi. U središtu svevremenske priče o ljubavnom trokutu i usponima i padovima u društvu nalaze se senzitivna i razočarana Laura Lenbachova (Nela Kocsis), koja hrabro podnosi imovinsku i društvenu degradaciju radeći u svojoj krojačnici i služeći mušterije, njezin intimni prijatelj, advokat dr. Ivan pl. Križovec (Ozren Grabarić), koji se uspio snaći u novonastalim društvenim situacijama, te Laurin muž, pijanac i kartaš, bivši konjanički potpukovnik i bivši zatvorenik barun Lenbach (Darko Stazić).
Cijela se drama odigrava u Laurinu krojačkom salonu pa gledatelje već u predvorju dočekuju “singerice” i krojni arci, a pozornica je smještena u sredinu male dvorane, “stisnuta” između dvaju manjih gledališta.
Scenografiju predstave osmislila je Petra Kriletić, a kostime Marita Ćopo.
  • Drama “U agoniji”, Krležin najizvođeniji i kritički najbolje ocijenjen dramski tekst, objavljena je u Hrvatskoj reviji 1928. godine, a iste je godine, 14. travnja praizvedena u Zagrebu s Vikom Podgorskom u ulozi Laure, Dubravkom Dujšinom kao Križovcem i Ivom Badalićem u ulozi Lenbacha. Iste je godine postavljena i u Beogradu i Osijeku, a tekst je 1929. dobio Demetrovu nagradu. Samostalno je objavljena u knjizi “U agoniji” (Beograd 1931.) te u svesku “Glembajevi” (Zagreb 1932).  Drama je imala dva čina sve do izdanja “Glembajevi. Drame” (Zagreb 1962.), kada je Krleža objavio i varijantu svršetka drugog čina i uz nju treći čin.
Kada je dva dana prije praizvedbe u Zagrebu, Krleža u Osijeku javno čitao dramu, u uvodnom tekstu naveo je da, različito od postupka u njegovim ranim dramskim djelima, “dramatska radnja na sceni nije kvantitativna”. Napetost pojedine scene, istaknuo je, “ne zavisi od izvanje dinamike događaja, nego obratno: snaga dramatske radnje je ibsenovski konkretna, kvalitativna, a sastoji se od psihološke objektivizacije pojedinih subjekata, koji na sceni doživljavaju sebe i svoju sudbinu”. Prva, koncentriranija verzija drame često se i danas smatra vrhuncem hrvatske dramske književnosti.
Drama je doživjela brojna uprizorenja na mnogim pozornicama bivše Jugoslavije, od Ljubljane i Maribora do Beograda, Subotice, Sarajeva Mostara i Skoplja. Izvođena je u Bratislavi 1930., Varšavi 1933., Brnu 1934., Budimpešti 1963., Vancouveru 1976., Moskvi 1979. i Magdeburgu 1980.
Redovito je na repertoaru hrvatskih kazališta u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Puli, Rijeci, Dubrovniku i dr. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu obnovljena je 1947., 1959., 1969. i 1998., u Dramskom kazalištu Gavelli postavljena je 1988., a Teatar u gostima izveo ju je 1980.
Režirali su je brojni redatelji poput Gavelle, Tanhofera, Stupice, Strozzija, Para, Gerića, Šarčevića i Večeka, Lauru su tumačile, uz ostale, Marija Crnobori, Ervina Dragman, Mira Župan, Neva Rošić i Ena Begović, Križovca Tito Storzzi, Tonko Lonza, Zlatko Crnković i Zlatko Vitez, a Lenbacha Vanja Drach, Fabijan Šovagović, Vlatko Dulić i drugi.
Večerašnjom premijerom otvorena je Scena Ribnjak, najavljena kao novo mjesto susreta kazališnih entuzijasta i ljubitelja scenske umjetnosti na kojoj će se izvoditi autorski projekti i performansi, ali i predstave za djecu i mlade.
Sljedeća premijera na Sceni Ribnjak bit će “Dnevnik jednoga luđaka”, autorski projekt organizacije Moving Music Theatre iz Makedonije.

Komentiraj


FOTO:fah
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.