01. PRLJAVE SESTRE ‘PRLJAVE SESTRE’ (VLASTITO IZDANJE NA BANDCAMPU): Pitki niški rock

S odmakom od 17 godina, koliko je trebalo da se Kojoti ponovo okupe, jasno je da je riječ o grupi koja je ostavila prilično dubok trag na sceni. I to ne samo kod kuće, nego u cijeloj regiji, a utjecali su i na mlade naraštaje koji su rock prigrlili kao svoj žanrovski izraz. Niška grupa Prljave sestre standardna je rock trojka (bas, bubanj, gitara/vokal) koja na svom debi albumu nudi 11 vrlo dobrih pjesama koje stilom i aranžmanima neodoljivo podsjećaju na opus Kojota. Dakako da su njihovu zvuku kumovali i Partibrejkersi i Majke, ali upravo zbog te melodioznosti i pitkosti pjesama bliže su Kojotima, iako su energijom i kvalitetom slabiji. Imaju odlične aranžmane, lepršave tekstove, dobre gitarske rifove i zavodljivu ritam sekciju, sve što im treba da osvoje scenu. Nema tu filozofije ni kreativnog iskoraka, nego shematska svirka standardnog rock benda kojem se nema što prigovoriti. S obzirom na tradiciju naklonjenosti domaće publike ovakvim bendovima, Prljave sestre imaju sve šanse za sasvim pristojan uspjeh.

02. SVEMIRKO ‘VANILIJA’ (VIŠE-MANJE ZAUVIJEK/BANDCAMP): Sanjive vintage melodije

Iza prilično infantilnog imena Svemirko nalazi se Marko Vuković, čovjek kojeg je domaća publika imala već priliku upoznati preko njegovih prethodnih projekata Kimekai i Nikonar. Vuković nastavlja svojim sanjivim popom inspiriran zvukom 80-ih. Lo-fi produkcija i prilično prazan zvuk pjesama ne umanjuje kvalitetu jer se radi o vrlo kreativnom mladom (20 i sitno godina) glazbeniku zaljubljenom u jednostavnu melodiju kojoj podređuje sve ostalo. “Vanilija” je album koji bi se mogao dopasti mlađoj publici zbog vintage zvuka, dok će onu stariju koja je doživjela 80-te na svojoj koži podsjetiti na mnoge bendove iz tog vremena. Svemirko kao da je ogolio neke autore iz tog vremena i iz njihovih pjesama izvukao esenciju te ju uz pomoć synth popa i simpatičnih gitarskih rifova prilagodio svom izrazu. Da je osuvremenio tu ideju boljom produkcijom i ponekim aranžmanski zahtjevnijim zahvatom te dodao poneki instrument više, “Vanilija” bi bila apsolutno album vrijedan pažnje. Ovako je to simpatična zaigranost maštovita muzičara koji zaslužuje pažnju, ali ne i neku posebno visoku ocjenu njegova glazbenog djela.

03. ELVIS STANIĆ ‘GREATEST HITS COLLECTION’ (CROATIA RECORDS): Svjetska klasa

Elvis Stanić je vrhunski jazz gitarist i harmonikaš. Dobitnik je nagrade Berklee College of Music Award for Outstanding Musicianship 1994. i nagrade Best Entering Student Talent 1995., što mu je osiguralo stipendiju prestižnog američkog koledža iz Bostona, na kojem je studirao jazz kompoziciju i jazz gitaru. Tijekom karijere nastupao je čak dvaput na svjetski poznatom jazz festivalu u Montreuxu, bio specijalni gost u njujorškom centru Lincoln na koncertu Lennyja Whitea, Bustera Williamsa i Geogrea Calligana, a nastupao je širom svijeta i surađivao s brojnim imenima svjetske glazbene scene (Gilberto Gil, Django Bates, Scott Kinsey, Hadrien Feraud, Mike Baker… ). Tijekom karijere objavio je preko 15 studijskih albuma s bendovima Elvis Stanić Group i Jazz ex Tempore Orchestra, a surađivao je s mnogim glazbenicima na domaćoj sceni. Bilo je krajnje vrijeme do dobijemo jednu kolekciju izbora iz njegova opusa, iako se ona s obzirom na tip glazbe teško može nazvati “Greatest Hits”. Svejedno, ovo izdanje obavezna je audiolektira za svakog ozbiljnog poštovatelja vrhunske glazbe stvorene u Hrvatskoj jer je riječ o glazbeniku koji kvalitetom može stati uz rame s najvećim svjetskim glazbenicima u žanru koji njeguje i na čijem se domaćem tronu nalazi već godinama.

Komentiraj