U Hrvatskoj je potrebno provesti akademsku lustraciju i dekomunizaciju te rasvijetliti povijesne događaje, ustvrdio je u subotu izabrani saborski zastupnik Željko Glasnović, a na brojne negativne reakcije koje je izazvao njegov komentar prosvjeda studenata i dijela profesora na Filozofskome fakultetu, izjavio je da mu nije važno što netko misli o njemu te da će govoriti ono što “misli da je istina”.

“U hrvatsko društvo su se infiltrirale strukture koje su bile ovdje do 1990. godine. One su se infiltrirale i uzele kulturni prostor, medije, školstvo, politiku. Mene nije briga što netko misli o meni, ja ću govoriti ono što mislim da je istina. Šaptali smo 40-50 godina, to se ne treba nastaviti”, odgovorio je Glasnović na pitanje kako komentira negativne reakcije koje je izazvala njegova objava na Facebooku o prosvjedu dijela studenata i profesora na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (FF).

Glasnović je u toj objavi, među ostalim, napisao kako na FF-u “društveni performans izvode razmažena derišta recikliranih komunista, kvazi intelektualaca koji u životu nisu radili i kao njihovi roditelji hoće sebi osigurati ugodnu lijenost. Njih vode skojevke neobrijanih nogu koje su dobivale novac za diplomske radove kao npr. Uloga bosanskog tovarnog konja u NOB-u”. Poručio je i da se u “u razvijenim demokracijama, kad manjina tlači većinu, to rješava pendrekom i suzavcem”.

Reagirao je HNS ustvrdivši da je riječ o političkom ekstremizmu, a HSLS je, uz podršku studentima, poručio da se prosvjedi ne mogu rješavati “pendrekom i suzavcem”. Reagirao je i Plenum studenata FF-a kojemu je nevjerojatno “da jedan saborski zastupnik, čija je ustavna dužnost sudjelovati u predstavničkom tijelu svih građana, proziva specifičnu skupinu građana i građanki te na temelju fiktivnih pretpostavki o njihovim političkim uvjerenjima, izgledu i porijeklu, izriče uvjerenje po kojem takva skupina zaslužuje nasilje i izgon iz države”.

Glasnović je u subotu popodne nazočio na misi zadušnici za 35 visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH, služenoj u isusovačkoj Bazilici srca Isusovog u Zagrebu. Misu je pred stotinjak vjernika, od kojih su neki imali šalove s motivom hrvatskog grba, držao pater Drago Majić.

Prema svjedočenju “anonimnog sudionika događaja” na četiri stranice teksta, koji se mogao dobiti u crkvi, po završetku Drugog svjetskog rata njih 18 osuđeno je na smrt, a ostali na višegodišnje zatvorske kazne u tadašnjoj Jugoslaviji. Pater Majić u propovijedi ih je nazvao mučenicima. Ispred bazilike bilo je nekoliko policajaca.

O tim događajima Glasnović kaže kako je nužno istražiti povijest. “U Hrvatskoj se nastavlja povijesna inverzija, laž, obmana. Povijest je grana znanosti, a ne rekla-kazala. To se područje treba istražiti. Rekao je (Georg) Orwel – onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Kod nas uvijek netko drugi piše povijest  i zato smo tu gdje jesmo. Vodimo unutarnju i vanjsku politiku bez povijesnog konteksta i dok se u Hrvatskoj ne izvrši akademska lustracija i dekomunizacija mi nećemo imati hrvatsku državu”, rekao je.