Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio je odan sluga Katoličke crkve koji nikada nije izgubio vjeru u moralni zakon i za kojega je postojala samo jedna rasa – ona ljudska koju je stvorio Bog, riječi su kojima je američka povjesničarka židovskoga podrijetla dr. Esther Gitman u ponedjeljak navečer zaključila predavanje kojemu je okosnica bila suđenje nadbiskupu Stepincu u organizaciji komunističkoga režima.

Dvorana vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta bila je ispunjena onima koji su željeli čuti stajališta dr. Gitman što ih je izrekla u predavnju naslovljenom “Dr. Alojzije Stepinac, the Archbishop of Zagreb on Trial by Tito’s Regime, Historians and the Current Serbian Regime”(Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački na suđenju organiziranom od strane Titovog režima, povjesničari i sadašnja srpska vlast). Među njima bio je i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, više biskupa i svećenika, te brojni građani.

Predavanje je organiziralo Hrvatsko katoličko sveučilište, a priređeno je u predvečerje znanstvenoga skupa “Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća” koji počinje u utorak na Hrvatskome katoličkom sveučilištu, izvijestio je rektor toga sveučilišta Željko Tanjić.

• Gitman je na početku predavanja izrazila posebnu zahvalnost preživjelima iz holokausta koji su ju, rekla je, upoznali s ulogom koju je nadbiskup Stepinac imao u njihovu spašavanju. Uvodno je parafrazirala poznate Stepinčeve riječi sa suđenja da sud na kojemu mu se sudi može biti mjerodavan samo za ono što je on (Stepinac) činio od 8. svibnja 1945. godine.

Izvijestila je kako je predavanje rezulat brojnih istraživanja, među ostalim i hrvatskih arhiva , nacističkih izvješća Berlinu i diplomatske pošte, ali i razgovora koja je 2002. i 2003. u Zagrebu, Izraelu i SAD-u vodila sa 67 osoba koje su preživjele holokaust.

U predavanju se osvrnula na svih šest točaka optužnice protiv nadbiskupa Stepinca, a šire na prvu točku te optužnice – Stepinčevu suradanju s ustaškim režimom Ante Pavelića, navodeći niz argumenta koji optužnicu opovrgavaju. Tako je, među ostalim, rekla da Stepinac nije bio na dočeku Ante Pavelića na zagrebačkom Glavnom kolodvoru 13. travnja 1941. godine, nije služio misu zahvalnicu, a sam Pavelić je za NDH bio samo jednom u Zagrebačkoj katedrali  i to 1943. godine.

Gitman: Stepinac se zauzima za konvertiranje ako spašava život, Cvijović ga zabranjuje

Gitman je podsjetila i na preporuku nadbiskupa Stepinca iz 1941. koju je poslao dušobriznicima, a odnosi se na građanske vlasti koje su prisiljavale vjerske prijelaze pravoslavaca u Hrvatskoj i u tom pogledu činile različite nepravilnosti: “Kada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona, iz koje kršćanstvo vuče svoje korijenje. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva , ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoju”.

Za razliku od Stepinca mitropolit skopski Josif Cvijović, koji je kao najstariji član Svetog arhijerejskog sinoda za vrijeme  Drugoga svjetskog rata, od polovice 1941. pa sve do povratka u zemlju patrijarha srpskoga Gavrila Dožića u studenome 1946. obavljao dužnost poglavara Srpske pravoslavne crkve, zabranio konvertiranje Židova na pravoslavlje.

Nakon predavanja otvorena je izložba karikatura “Alojzije Stepinac u slici i riječi” na kojoj su predstvaljene karikature nadbiskupa Stepinca objavljenih tijekom suđenja u dva satirička lista velike naklade -zagrebačkome “Kerempuhu” i beogradskome “Ježu”. Uz karikature, izložen je i 27 dokumenata nastalih za službe zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca u razdoblju od 14. svibnja 1941. do 14. travnja 1945., odnosno u ratnim okolnostima. Sadržaj izložbe približili su prof. dr. Frano Dulibić s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca.

Esther Gitman rođena je u Sarajevu, a majka je s njom uspjela pobjeći iz NDH zbog progona Židova. Kako je posvjedočila u jednome intervjuu, Istraživanjem spašavanja Židova u NDH počela se baviti nakon što ju je kći koja ima šestero djece upitala kako je uspjela preživjeti holokaust. Doktorirala je na City University of New York, a spoznaje svoga istraživanja sažela je u knjizi pod nazivom “When Courage Prevailed: The Rescue and Survival of Jews in the Independent State of Croatia 1941-1945” (Kad hrabrost prevlada: Spašavanje i opstanak Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945.). Knjiga obrađuje temu spašavanja i preživljavanja Židova u NDH, a jedno poglavlje posvećeno je ulozi zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca u tom razdoblju. U prijevodu na hrvatski jezik knjigu je 2011. objavila Kršćanska sadašnjost. Gitman istražuje teme vezane uz Židove u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata i na temelju znanstvenih dokaza i povijesnih činjenica ukazuje na posebnost i veličinu kardinala Alojzija Stepinca u svim tim događanjima. U akademskoj godini 2013./2014. bila je gostujuća profesorica na Hrvatskome katoličkom sveučilištu, gdje je studentima držala kolegij o spašavanju Židova u NDH.