Retrospektivna izložba filmova najznačajnije slovenske neoavangardne grupe OHO otvara se u nedjelju u Francuskom paviljonu, kao uvod u njihovu veliku retrospektivu u Ženevi.

Retrospektiva u Ženevi održat će se iduće godine u suorganizaciji s Kolekcijom Marinko Sudac i Institutom za istraživanje avangarde u Centre d’Art Contemporain Geneve i u MAMCO-u (Musee d’art moderne et contemporain).

Zagrebačka izložba donosi filmove autora Naška Križnara, Iztoka Geistera Plamena, Marjana Cigliča, Davida Neza i Marka Pogačnika, snimljene od 1963. do 1971., koji su dio Kolekcije Marinko Sudac.

“Pojmovi koji se vežu uz filmove grupe OHO najčešće su kultura mladih, ludička umjetnost, hipi pokret, underground, psihodelija, seksualna revolucija, huliganizam, oni su reakcija i komentar na društvena zbivanja u svijetu”, ističe se u najavi izložbe.

Filmovi su jednostavno snimljeni, zbog tehničkih mogućnosti bez mnogo montaže, uplitanja u narativ ili zvuka, no na dio njih je dodana glazba, narodna ili klasična, ali najviše rock glazba iz tog perioda.

Najčešće su to bili Rolling Stonesi, kao u filmu “Lego” iz 1967., a “Devetnesti živčani slom” (1966.) nosi i naziv po jednoj od njihovih pjesma.

Pjesma Barryja McGuirea “Eve of Destruction” sugestivno je postavljena kao naslov filma iz 1966. koji pokazuje Marka Pogačnika tijekom individualnog antivijetnamskog prosvjeda, dok ispisuje naizmjenično antiratne slogane i crteže na zidu jednog javnog prostora u Ljubljani.

Naško Križnar je snimao i performanse članova grupe, među kojima je poznatiji “Triglav” (1968.), u kojem Milenko Matanovič, David Nez i Drago Dellabernardina utjelovljuju jedan od vrhova Alpa, jedan od simbola slovenske državnosti, formirajući se u živu skulpturu iz koje vire tri glave.

Isti je autor dokumentirao i brojne projekte grupe OHO, od kojih se veliki dio događao u šumi. Te su snimke montirane u dvije verzije filma “Ljetni projekti” (1970.), od kojih će jedna verzija biti predstavljena u središnjem paviljonu na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu. ​

Kako se navodi u najavi, slobodni duh i psihodelijski elementi najviše se očituju u dvama filmovima Marjana Ciglića, “OU” (1967.) i “Fulya Quanso” (1967.). U filmu “Čekajući Godota” (1967.) Iztok Geister Plamen se referira na Beckettovu dramu, a Marko Pogačnik u svoja dva eksperimentalna filma, “Svitanje” (1968.) i “OKO” (1967.), grebe filmsku vrpcu i na njoj ispisuje slova, radi crteže i apstraktne forme.

Iz Kolekcije Marinko Sudac ističu kako filmovi grupe OHO i danas dobivaju značajne pozicije na velikim svjetskim izložbama, u prestižnim izložbenim prostorima od New Yorka do Berlina.

Izložba u Zagrebu bit će otvorena do 22. travnja.