Philippe Ramette francuski je konceptualni umjetnik čija je misao vodilja – prkošenje gravitaciji. Iako djeluju kao da su obrađene u Photoshopu, sve fotografije toga 54-godišnjeg umjetnika posve su prirodne, nimalo dorađene. Prošloga je tjedna, u sklopu Festivala francuske kulture u Hrvatskoj Rendez-vous, otvorena njegova izložba, kojom se prvi put predstavio hrvatskoj publici. Riječ je o putujućoj izložbi, a prije Zagreba Ramette je svoje radove izložio i u Bugarskoj i Rumunjskoj.

“U Zagrebu se može vidjeti izbor mojih radova, a izložbu ‘Naopako’ zamislio sam kao jednostavno predstavljanje svojega rada. Odlučio sam pokazati više fotografija nego skulptura pa je tu samo jedna – ‘Izokrenuta percepcija’ – jer drukčije gledam na svijet. Izabrao sam 12 fotografija, od kojih je najstarija snimljena 1989., a najnovija 2006. Te sam godine privremeno odustao od fotografije, a nastavio s instalacijama i skulpturama. Tek prije nekoliko mjeseci iznova sam počeo fotografirati”, kaže Philippe Ramette.

[quote_box_center]

  • Philippe Ramette francuski je konceptualni umjetnik čija je misao vodilja – prkošenje gravitaciji
  • Iako djeluju kao da su obrađene u Photoshopu, sve su njegove fotografije posve prirodne

[/quote_box_center]

Ramette je rođen 1961. u Auxerreu, a živi u Parizu. Od ranih 1990-ih radi pretežno kao kipar i dizajnira uporabne predmete, koje imenuje opisno. Tako postoji predmet kojim se izoliraš, pa onaj za pomicanje planina, kao i onaj za levitaciju, potom za mjerenje koliko daleko si dogurao itd.

Ubrzo nakon što se počeo baviti kiparstvom stao je i fotografirati. Na jednoj su mu fotografiji gležnjevi vezani metalnim krugovima dok bez pokreta visi sa zgrade Grimaldi Foruma u Monacu. U sklopu ciklusa fotografija “Rational Exploration of the Undersea” (racionalno istraživanje podvodnoga svijeta), što ih je snimio na Korzici, ispod odijela i oko gležnjeva nosio je utege.

Svaka je fotografija Philippea Ramettea točan prikaz stvarnoga stanja na snimanju, a umjetnik kaže da se nikad prije toga ne pita hoće li biti teško snimiti fotografiju, nego se samo upusti u pothvat pa promatrač zaista može uživati i pitati se kako je moguće prkositi gravitaciji. Sam Ramette objašnjava zašto ga toliko fascinira gravitacija. Kao umjetnik uglavnom radi fotografije koje pokazuju čovjeka u različitim položajima, prkoseći zakonima gravitacije.

“Teško je odgovoriti zašto me zanima ta tema. Fotografija ‘Balkon 2’ – na kojoj stojim na balkonu usred hongkonške luke i naizgled levitiram iznad mora – bila je prva te vrste. Započela je mojim snom, a u snu sam bio akter iste radnje kao i na fotografiji. Potom je to postalo način rada za mene. Sviđa mi se ideja da mi je moja svijest poslala poruku u snu”, objašnjava Ramette. Da li mu se promijenio način rada od početaka karijere kasnih 1980-ih do danas? Kaže da to zapravo nije bila promjena nego nastavak prethodnih radova.

“Fotografija je zapravo nastavak rada na kipovima, na kojima sam najprije radio. Počeo sam s kipovima, ali zapravo vrlo rano i s fotografijom, pa su skulptura i fotografija u mojoj umjetnosti povezane”, kaže umjetnik i objašnjava što za njega uopće znači umjetnost. Umjetnost je za njega – raskoš. Biti umjetnik, veli, to je uistinu poseban način života. Umjetnost na izvjestan način nema veze sa svakodnevnom stvarnošću, ali ju u svakom slučaju obogaćuje.

NA FOTOGRAFIJI ‘BALCONY 2’ IZ HONG KONGA PHILIPPE RAMETTE NAOKO LEVITIRA IZNAD MORA FOTO: MARC DOMAGE; COURTESY GALERIE XIPPAS
NA FOTOGRAFIJI ‘BALCONY 2’ IZ HONG KONGA PHILIPPE RAMETTE NAOKO LEVITIRA IZNAD MORA
FOTO: MARC DOMAGE; COURTESY GALERIE XIPPAS

“Teško je odgovoriti na pitanje što danas u svijetu znači francuska kultura”, veli Ramette, “jer, kad ste umjetnik, ne vidite umjetnost oko sebe očima promatrača koji nije umjetnik, a taj vam je drukčiji pogled potreban. Francuska umjetnost koju poznajem, jer, naravno, ne poznajem ju u cijelosti, vrlo je raznolika. Osim francuskih umjetnika koji su poznati po cijelom svijetu, cijenjeni i često izlažu na raznim mjestima i u raznim okolnostima, postoji i jednako mnogo umjetnika koji djeluju samo u Francuskoj i izvrsni su, tako da je tema kudikamo šira od samoga utjecaja francuske kulture i umjetnosti u svijetu. Sviđa mi se to što Francuska poštuje umjetničku tradiciju. Iznimno je brižan odnos prema povijesti, ali jednako je važna i suvremena umjetnost”, kaže Ramette, koji je, unatoč silnom razvitku tehnologije, uspio u odluci da svoje fotografije ne dorađuje u Photoshopu.

“Znam da je danas Photoshop gotovo neizbježan. Ali ja, izbjegavajući bilo kakve programe i tehnike za doradu svojih fotografija, ne bježim od modernosti. Za moju je umjetnost jednostavno važno da ne primjenjujem nikakve tehnike kojima bih ‘poboljšao’ svoj rad, koji se pak može gledati na dva načina. Mnogi površni ljudi odmah pomisle da je posrijedi Photoshop i nitko ih ne uspijeva uvjeriti u suprotno. Pravi je pak način da se moja djela pogledaju pozornije, istančanije – i malo dulje. Tada se vide mnoge stvari, ponajprije moje lice i tijelo koje otkriva napetost, jer ja zaista poziram na način koji je vidljiv na fotografiji”, objašnjava Philippe Ramette.

Objasnio je naposljetku kako nastaju njegove fotografije. Razne metalne proteze nevidljive su zbog odijela u kojem pozira. One utječu na napetost i položaje njegova tijela. Na već spomenutoj fotografiji snimljenoj na balkonu, kaže, mogu se primijetiti stanovite nelogičnosti. “Primjerice, iza moje pete nalazi se malena drvena struktura koja me sprečava da padnem. Ali baš zbog te napetosti u tijelu – kao i na licu! – može se shvatiti da čovjek u takvim položajima ne može ostati dugo”, izlaže svoju metodu umjetnik, najjednostavnije rečeno, fasciniran životom! Život je, veli, vrlo kratak, promatran kao isječak povijesti čovječanstva, a vrijeme koje živimo, dodaje, valja iskoristiti za refleksiju, za duboko razmišljanje o svijetu u kojem živimo i oblikujemo ga.

Ramette pak o svijetu razmišlja na ne baš uvriježen način pa, u vezi s tim, objašnjava i zašto je sam sebi model, zašto je na svakoj svojoj fotografiji. Kaže da je tako počeo posve slučajno, snimivši prvu fotografiju. Za promatrača, uočio je, uopće nije važno što je to on, za promatrača je jedino bitno što je to čovjek pa je sam umjetnik personifikacija života. Za njega pak privatno to je samo potpis.

“Poprilično eksperimentiram u vlastitom životu pak je logično da eksperimentiram i sam sa sobom i svojim umjetničkim radom. Također se mnogi pitaju zašto sam na svakoj fotografiji u odijelu. Isprva mi je bilo važno da to bude odijelo, a, kako se moja umjetnička djelatnost razvijala, to je postalo i njenim važnim elementom. No važnim se pokazalo još nešto. Zamišljam buduću retrospektivnu izložbu ukupne svoje umjetničke djelatnosti – isprva sam mlad, a na kraju, dakako, star’’, sagledava Ramette svoju umjetničku metodu.

Jako ga zanima tijek vlastita života, i kao umjetnika i kao običnoga čovjeka. Uvjeren je da je njegova misao važna i da će biti vrlo zanimljivo uočiti kako baš na svakoj fotografiji nosi odijelo.

Komentiraj