Naravno da se u Cannesu priča o sigurnosti i mogućim terorističkim napadima. Nitko ne govori to na glas, ali otkako dolazim na festival u Cannesu, a ovo moj je 22. festival po redu, ovakve mjere osiguranja nisam vidio. Nikada se nije dogodilo da policajci s psima šetaju glavnom dvoranom u Cannesu, nikada nisam vidio duge cijevi u centru grada, a u subotu sam vidio četiri vojnika u vojničkim uniformama s naoružanjem u rukama. I onda je normalno da se na konferenciji za novinare pita Juliu Roberts osjeća li se sigurno ovih dana u Cannesu, na što je ona pozitivno odgovorila.

Dodatnu sigurnost tražio je u subotu u Cannesu Steven Spielberg, ali ne kako bi zaštitio sebe već kako bi zaštitio svoj film. On je u Cannesu predstavio svoj novi film „BFG“ što je skraćenica za Big Friendly Giant, a koji je nastao na temelju dječje knjige Roalda Dahla. Dahl je tu knjigu napisao 1982. godine, one godine kada je Spielberg režirao svoj veliki hit „E. T.“. Kako bi zaštitio film, Spielberg je od organizatora tražio da se posebno pazi kako netko u dvorani ne bi mobitelom snimio njegov film te ga zatim plasirao na internet kao piratsku verziju. Tijekom svečane premijere redari su neprestano hodali dvoranom i čim bi primjetili da je netko uzeo mobitel u ruku kako bi, možda, pročitao poruku koja mu je došla, oni su ga upozoravali da to ne radi pod prijetnjom izbacivanja s premijere.

Andreas Rentz/Getty Images
Andreas Rentz/Getty Images

„BFG“ je klasičan primjer visokobudžetnog hollywoodskog filma koji koristi Cannes za svoju promociju, ali izgleda kvalitetom smiješno pored izvrsnih art filmova koji se prikazuju u konkurenciji za Zlatnu palmu. Sve je u tom filmu u doista izvrsnim specijalnim efektima, dok je sama priča osrednja. Zato je i jedan novinar pitao Spielberga kako može snimati tako lagane, gotovo banalne, filmove dok je svijet ugrožen raznim prijetnjama, na što mu je slavni redatelj odgovorio da baš zato i snima ovakve filmove, kako bi kao suprotnost prijetnjama ponudio lagan i osvježavajuć film.

Na svu sreću, toga se nije držao kultni korejski redatelj Park Chan-Wook koji je, nakon Spielbergovog filma, prikazao svoj novi film „Handmaiden“ i koji konkurira za Zlatnu palmu. Park Chan-Wook autor je filma „Oldboy“ koji se smatra jednim od najboljih filmova prvog desetljeća 21. stoljeća. Prikazan je 2003. u konkurenciji u Cannesu, šokirao filmsku publiku koja je bila uvjerena da će to remek djelo osvojiti Zlatnu palmu, ali to se nije dogodilo. Bila je to godina kada je Amerika započela invaziju na Irak, a Fracuzi su im pokazali srednji prst i Zlatnu palmu dodjelili Michaelu Mooreu za film „Fahrenheit 9/11“. „Oldboy“ je dobio drugu po važnosti nagradu, a to je bila velika nagrada žirija. Novi film oduševio je kritiku u Cannesu, radi se o povjesnoj priči u kojoj iskusni varalica i njegova pomoćnica žele zavesti bogatu nasljednicu i uzeti njezin novac. Muškarac je zavodi, njegiva prijateljica postaje njezina kućna pomoćnica, i tada počinju brojni obrati začinjeni lezbijskim i sado-mazo scenama.

Ian Gavan/Getty Images
Ian Gavan/Getty Images

Naravno, skandala u Cannesu ne manjka. Jedan od njih dogodio se kada je na konferenciji za novinare objavljeno kako se počinje snimati biografski film o slavnoj pjevačicci Dionne Warwick. Nju će glumiti LeToya Luckett, najmanje poznata članica iz trija Destiny’s Child. Nije u tome skandal, već je skandal u tome što je objavljeno kako će jednu ulogu u filmu imati i Lady Gaga. U svijetu filma poznati su primjeri da producenti jednostavno lažu i kažu da će u njihovom filmu glumiti netko jako poznat, a kada se svjetski distributeri zainteresiraju za film i odluče ga unaprijed kupiti, saznaju da tog glumca ili glumice neće biti u filmu. Međutim, u vremenima interneta to više nije moguće pa je menadžer Lady Gage koju minutu nakon konferencije za novinare objavio kako to nije istina i da njegovoj klijentici nikada nije ni ponuđena uloga u tom filmu. Sada vam je jasno kakvih sve prevaranata ima u Hollywoodu.

Komentiraj