Filozofski café oblik je filozofske prakse koji omogućuje sudjelovanje u filozofskoj raspravi i onima koji nemaju formalno filozofsko obrazovanje. U Hrvatsku ga je 2013. uveo Zoran Kojčić iz Dalja, u okviru programa Filozofije za umirovljenike, a Nacional je prisustvovao zagrebačkom caféu
Što bi pomislila filozofiji nesklona osoba da se slučajno zatekne na mjestu na kojem se odvija višesatna rasprava o temama kao što su “Što je hrabrost?”, “Što kritiziramo kada kritiziramo kapitalizam?”, “Čega ima u religiji, a da nema u filozofiji?” ili “Odnos ljubavi i zaljubljenosti”? Prostor u kojem je moguće diskutirati oko takvih i sličnih aktualnih ili neaktualnih političkih, ekonomskih, umjetničkih, znanstvenih, filozofskih, religijskih, intimnih i svjetonazorskih pitanja, nije privatni prostor nečijega doma, nego zagrebački Kulturno-informativni centar, u kojem je u organizaciji Udruženja za filozofsku praksu Xantipa i antikvarijata-knjižare “Jesenski i Turk”, nakon ljetne pauze, prve subote u rujnu započela još jedna sezona filozofskog caféa koji se održava svake subote u 18 sati. Filozofski café, kao format koji također mogu koristiti udruge, škole i drugi kolektivi, predstavlja oblik filozofske prakse koji omogućuje sudjelovanje u filozofskoj raspravi i onima koji nemaju formalno filozofsko obrazovanje, pod uvjetom da poštuju druge diskutante i pravila rasprave. U raspravi se predlažu teme, zatim ih predlagači obrazlažu, a na kraju svi prisutni podiže ruku za jednu ili više tema koje smatra vrijednima daljnje raščlambe. Pod vodstvom moderatora, uz dizanje ruke prije javljanja za riječ, raspravlja se od dva do tri sata o temi koja je dobila najviše glasova…
Komentari