Prva retrospektiva austrijskog vizualnog umjetnika, fotografa i redatelja, Josefa Daberniga u Hrvatskoj, koja će se održati u utorak u zagrebačkom kinu Tuškanac, donosi trinaest kratkometražnih filmova autora koji već dvadesetak godina skoro isključivo na filmskoj traci snima rubno eksperimentalne, većinom crno-bijele ode minimalizmu i redu, u odnosu ljudske svakodnevice i prirodnog ili izgrađenog okoliša.

Osim formalne strogoće i vizualne inovativnosti, njegova djela krasi i suptilna duhovitost i cinizam, poput kultne ode nogometu “Wisla” (1996.), filmova “River Plate” (2013.) ili “Hypercrisis” (2011.), prikazivana su i nagrađivana na filmskim festivalima diljem svijeta, od Venecije i Locarna, do Rotterdama i Toronta, ističe se u najavi programa.

Retrospektiva se nastavlja na njegovu samostalnu izložbu “Prijedlog za New Kunsthaus, nije dalje razvijen”, otvorenoj u zagrebačkoj Galeriji Nova, u okviru projekta “Janje moje malo (Sve što vidimo moglo bi biti i drugačije)”, što je serija izložbi posvećenih Mladenu Stilinoviću.

Izložba je osmišljena posebno za taj projekt, promišljajući na koje se načine umjetnost neprestano iznova oblikuje kroz društvene odnose, a polazi od proučavanja nove muzejske arhitekture i pitanja njene reprezentacije.

Josef Dabernig (1956., Kötschach-Mauthen) diplomirao je početkom osamdesetih kiparstvo na Likovnoj akademiji u Beču, no s vremenom se njegov kiparski diskurs rastapa u razne medije, kao što su fotografija, tekst i arhitektura.

Kratke filmove počinje snimati 1994. godine, sudjelujući u šestom dijelu projekta “Gehfilmen” (također u programu), serije tzv. ‘filmova o hodanju’ Thomasa Baumanna i Martina Kaltnera.

Umjetnik u svojim filmovima obično i sam glumi, uz pomoć obitelji i prijatelja, tako je i u filmu “Wisla”, koji mu je donio kultni status s ulogom nogometnog trenera i njegovog pomoćnika koji dirigiraju imaginarnom utakmicom na raspadnutom stadionu Wisle u Krakowu.

Kritičari su napisali da u tom “spoju FIFE i Becketta, Dabernig bez dijaloga, ali sa savršenim tajmingom, najviše približio egzistencijanoj letargiji Akija Kaurismakija”.

Dabernigovi filmovi prikazat će se u dvije projekcije u sklopu programa Kratki utorak kina Tuškanac.

U prvom dijelu programa filmovi su kojima autor istražuje mušku, pa i vlastitu opčinjenost vožnjom i automobilima – u “Joggingu” (2000.) misteriozni vozač putuje južnom Italijom u potrazi za nogometnim stadionom, u “Automaticu” (2002.) taj pristup dodatno se naglašava, da bi u “Parkingu”(2003.) došlo do vozačkog sado-mazo ‘obračuna’ kraj prometne ceste.

“WARS” (2001.), snimljen također u Poljskoj, problematizira putovanje zastarjelim socijalističkim željeznicama, a film “Lancia Thema” sam autor opisuje kao “putovanje automobilom u ničiju zemlju Rajskog vrta”.

Drugi dio programaa otvorit će “Aquarena” (2007.) koji je posvetio svojoj ženi Isabelli, a inspiriran je javnim bazenom smještenim na cestovnom raskrižju usred nekog austrijskog gradića. U filmu redateljeva žena i on sam plivaju svatko u svom krajoliku, na taj način kreirajući “kulisu za izlet u kulturalnu, biološku i tehničku dimenziju svijeta vode”.

Na programu je i autorov najnagrađivaniji film “Hypercrisis” (2011.) nominiran za Europsku filmsku nagradu na Venecijanskom filmskom festivalu 2011.

Film se događa u impresivnom polupropalom zdanju bivšeg rekreacijskog centra za sovjetske snimatelje na jugu Kavkaza koji sada služi kao ‘odmaralište’ za pisce, no ni to baš ne funkcionira sjajno, a jedini gost je Boris Martow iz Moskve, talent iz doba Perestrojke.

Predsjednik žirija koji je Dabernigu dodijelio nagradu u Veneciji, slavni kineski redatelj Jia Zhangke, izjavio je da “dok svijet ostaje zaustavljen u igri čekanja s neizvjesnim ishodom, Dabernig prezentira mudro, jezgrovito istraživanje kreativnog bloka i kulturne entropije”.

Prikazat ćemo i film “Excursis in fitness” (2010.) u kojem se Dabernig suptilno ismijava modernu opsjednutost zdravim životom i ‘oblikovanjem’ tijela – šest muškaraca i žena različite dobi i različitog fizičkog stanja vježba jednostavne vježbe u želji da ‘discipliniraju’ svoje tijelo.

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, uz pomoć Austrijskog kulturnog foruma Zagreb i kustoskog kolektiva WHW, a u okviru projekta “‘Hrvatska – Austrija, zajedno u kulturi 2017.”

Filmovi će se prikazati s njihovih originalnih formata – 16 i 35 mm kopija, kao i digitalno.

Komentiraj