Zoran Lazić i Ivan-Goran Vitez, scenarist i redatelj prve hrvatske partizanske komedije ‘Narodni heroj Ljiljan Vidić’, za Nacional objašnjavaju razloge zbog kojih su filmom odlučili narugati se besmislenoj vječnoj raspravi o ustašama

Prva partizanska komedija u povijesti hrvatske kinematografije “Narodni heroj Ljiljan Vidić”, redatelja Ivana-Gorana Viteza, u hrvatska kina stiže na Staru godinu, a scenarij koji prikazuje Vidićev put kroz Drugi svjetski rat, napisao je Zoran Lazić.

Film “Narodni heroj Ljiljan Vidić” prati četu partizana koja se, predvođena mladim pjesnikom Vidićem kojeg igra Kristijan Jaić, natječe na endehazijskom talent showu “Čimbenik X”. Pobjednik natjecanja osvaja nastup na poglavnikovu domjenku te samim time i priliku da uz pjesmu, ples i pucnjavu okonča rat. Premda smještena pred kraj Narodnooslobodilačkog rata, ova filmska priča, kako za Nacional kažu redatelj i scenarist, govori o Hrvatskoj danas: još uvijek živimo u 1945., još uvijek se dijelimo na partizane i ustaše.

U ulozi Josipa Broza Tita, koji je u filmu prikazan pomalo feminizirano s čupavim psićem u rukama, nastupa Dragan Despot, dok Sile Osovine predstavljaju Dražen Čuček kao Ante Pavelić i Dražen Kühn kao Adolf Hitler. Producent je Ivan Maloča.

“ZA SCENARIJ MI NIJE TREBALA neka posebna inspiracija, bilo je to pet minuta razmišljanja, doslovce. Htio sam da prestanemo kukati o domaćem filmu. Razmišljao sam o tome što bi ljudi došli gledati i prvo mi je na pamet pala partizanska komedija. Pomislio sam da je nevjerojatno da nitko takvo što još nije napravio. Toliko je jednostavno bilo, jer prva stvar koja će vam pasti na pamet o hrvatskoj filmskoj publici jest komedija, a partizani i ustaše tema su koja se kroz javni diskurs provlači već desetljećima. Stoga nije bilo pretjerano teško napisati priču”, kaže za Nacional scenarist Zoran Lazić, koji je s redateljem filma Ivanom-Goranom Vitezom radio i na serijama “Zakon” i “Bitange i princeze”, pa su već uhodani tim. Taj tim radi i s velikom većinom glumaca koje i inače angažiraju za svoje projekte.

Lazić smatra da bi nogometna komedija bila dobar sljedeći korak za novi film, ali kaže da nažalost ništa ne zna o nogometu.

“Zapravo, ne znam ništa ni o partizanima i ustašama, što će vidjeti publika koja odluči pogledati film, ali to nije uopće važno. Film ‘Narodni heroj Ljiljan Vidić’ ima elemenata parodije, ali je stvar u anakronizmu prije svega. Stoga nas nitko ne može optužiti za falsificiranje povijesti jer je početna premisa filma ta da je riječ o alternativnoj povijesti”, kaže Lazić.

REDATELJ IVAN-GORAN VITEZ DODAJE da je film zapravo fuzija sadašnjice i prošlosti, odnosno, kao Drugi svjetski rat koji ima elemente današnjice.

“Te priče smo se stvarno naslušali, već 70 godina slušamo i govorimo o ustašama i partizanima. Na internetu su već krenuli komentari o filmu – a nije završen i nitko nije vidio konačnu verziju – da je riječ o jugonostalgiji. A ovo što radimo je upravo suprotno od toga. Mi se baš sprdamo s tim jugonostalgijama i pokazujemo koliko je to sve besmisleno, kako nikako da se pomaknemo od svega toga. I danas živimo u shopping centrima i na talent showovima, sve je isto”, govori za Nacional Vitez.

Scenarist Zoran Lazić kaže da su ih prijatelji pitali zašto su se odlučili baš za tu temu jer već svima „izlazi na uši” priča o ustašama i partizanima.

“Naš je odgovor bio – pa baš zato, upravo zato što se o tome stalno priča! Film je naš komentar na tu situaciju – dosta više o tome! Zato je sadašnjost prenesena u 1944. ili 1945., da bismo mogli o sadašnjosti razgovarati. Ako smo krenuli od alternativne povijesti, onda u filmu mora postojati i neki alternativni heroj. Što se toga tiče, film je možda po takvoj vrsti humora najbliži kultnom ‘Brianovu životu’ Montyja Pythona. Brian je bio zanemarena zvijezda, to je razlog što je naš narodni heroj Ljiljan Vidić, a ne Josip Broz Tito ili tko već”, objašnjava scenarist filma Lazić i govori da su vječne rasprave o tome tko je bio ustaša, a tko partizan zaista sulude. Sjeća se da su svi, kad je počeo Domovinski rat, neprestano pričali o četnicima.

  • ‘IAKO VEĆ IMA KOMENTARA da je riječ o jugonostalgiji, ovo što radimo baš je suprotno od toga. Mi se baš sprdamo s tim i pokazujemo koliko se nismo maknuli od svega toga’, kaže Vitez

“Četnici ovo, četnici ono, četnici napadaju. Nisam mislio da će to ikad postati dio svakodnevice. ‘Dobar dan, ustašo!’, ‘Dobar dan, četniče!’. To je bilo nešto što se u školi učilo o nekom davnom ratu, a sad to stalno slušamo”, navodi Lazić.

Redatelj filma Ivan-Goran Vitez partizanski žanr smatra našim autohtonim proizvodom, pa tvrdi da se ne moramo uspoređivati ni s kime jer je to žanr koji je nastao ovdje.

“MI SMO KROZ TAJ ŽANR POKUŠALI ismijati sadašnjicu, ne samo kroz pomak koji su napravile serije poput ‘Alo, alo’ niti kroz pomak filmova Quentina Tarantina, nego kroz to uz što smo odrastali, kroz udžbenike, legende, partizanske filmove koji su se vrtjeli svakog vikenda na televiziji. To je nešto što jako dobro poznajemo, a toga nismo ni svjesni. To je toliko usađeno u nas da ne trebamo raditi nikakva istraživanja jer znamo o čemu se radi. Znamo tko gine u partizanskom filmu, kako se ponašaju ustaše, kako se ponašaju partizani”, smatra Vitez i kaže da su pomalo ismijavali i neke postavke partizanskoga žanra.

Jedan od elemenata ismijavanja je i jezik, jer u ovom filmu prikazan je, kaže scenarist, originalan svijet u kojem čak i partizani ne govore onako kao što smo naučili u filmovima. “Tu i tamo kažu ‘druže’ ili neku parolu, ali nema tu uzvišenosti na koju smo navikli u partizanskim filmovima. Svi govore kao što mi govorimo danas”, izjavljuje Lazić.

Film “Narodni heroj Ljiljan Vidić” imao je, navodi redatelj Vitez, 42 dana snimanja, a sniman je na puno eksterijernih lokacija u okolici Zagreba. “Čimbenik X”, talent show NDH, snimljen je u varaždinskom HNK, a zapravo su sve lokacije iz filma na sat vremena vožnje od Zagreba. Interijeri su snimljeni u Jadran filmu pa su ondje, recimo, snimljeni shopping centri, a snimalo se i u dvorcu u Začretju. “Bio je to pravi film na puno lokacija, nismo se zabili u jedan prostor, dali smo si truda”, kaže Vitez i komentira uključivanje talent showa u film. Takve televizijske emisije, kaže, kojih je danas bezbroj, odlično prikazuju svakodnevicu.

“Današnju situaciju savršeno opisuje rečenica iz filma: ‘Takav je naš narod, ne bih ni za što dignuo glas osim za pobjedu u talent showu.’ Svi su jaki u retorici, ali zapravo većinu samo zanima nešto jeftino kupiti ili pobijediti u talent showu”, tvrdi Vitez. Zato se u filmu, na ulazu u shopping centar, nalazi natpis “Kaufen macht frei”, odnosno kupnja oslobađa, kao parodija na zloglasni natpis “Arbeit macht frei”, odnosno rad oslobađa, ispred nacističkog koncentracijskog logora u Auschwitzu.

Što se tiče financijske konstrukcije, zbog koje drhti većina hrvatskih redatelja i njihovih suradnika, ona je za ovaj film zaokružena, kaže Vitez.

“NEKIM ČUDOM USPJELI SMO DOĆI ‘na nulu’. Od HAVC-a smo dobili pola novca, otprilike četiri milijuna kuna, određeni iznos dobili smo i od srpskog fonda, što nam je omogućilo da se prijavimo na Euroimage i od njih nešto dobijemo. Na kraju je budžet iznosio oko milijun eura, što zvuči puno, ali je smiješan novac za film koji se bavi tim periodom.

Za usporedbu, svaki europski film slične tematike koštao bi najmanje pet milijuna eura i to bi se smatralo malim iznosom. Snimili smo za minimalno novca nešto što izgleda kao filmska umjetnost – to je zaista bilo stvaranje nečega od ničega”, priča Ivan-Goran Vitez i kaže da je iznimno zadovoljan terminom početka emitiranja.

Stoga očekuje da bi film “Narodni heroj Ljiljan Vidić” moglo pogledati 100.000 ljudi, a HAVC se nada i puno većem broju.

Kako kaže redatelj, taj film šalje poruku: “Pogledajte nas, ovakvi smo i danas! Bez obzira na to što je 1944., to je sada!” Vitez smatra da time poručuje da nas netko treba opaliti nogom u dupe, da se napokon pomaknemo s mjesta.

Komentiraj

FOTO:SAŠA ZINAJA I MARIO VARGOVIĆ
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture