FaH

Nagrađivani beogradski romanopisac, dramatičar i esejist Filip David u Hrvatskoj je poznat kao nepopustljivi protivnik nacionalističke politike Slobodana Miloševića, no on je ujedno i majstor pripovijedanja, veliki književni erudit koji se u svojim romanima bavi važnim pitanjima čovjekova života – pitanjima ljubavi i smrti.

David će u rujnu gostovati u Zagrebu kao jedan od šezdesetak istaknutih domaćih i inozemnih gostiju Festivala svjetske književnosti koji se od 3. do 11. rujna održava u organizaciji nakladnika Frakture.

“Povodom mojeg nedavno objavljenog romana ‘Kuća sećanja i zaborava’ kritika je uočila nešto čega nisam bio svjestan – da se od moje prve zbirke priča pa do danas u mojem književnom opusu provlači jedna dominatna tema, a to je pripovijedanje o različitim oblicima zla, od onog realnog, konkretnog, pa do metafizičkog; da taj stalni motiv povezuje sve ono što sam napisao”, kazao je pisac u razgovoru za Hinu.

“Nema tu nikakve poruke; nisam od onih pisaca kojima je stalo do poruke, jer posao pisca je da pripovijeda, a na čitateljima je da u pripovijedanju pronalaze i uzimaju ono što ih se dotiče, da proširuju značenja pripovijedanja”, dodao je.

Fraktura je dosad objavila njegov kratki roman “San o ljubavi i smrti” (2008.), diptih sastavljen od “Kratkog romana o ljubavi” i “Kratkog romana o umiranju”; “Knjigu pisama 1992.-1995.” (2008.), koju je objavio zajedno s Mirkom Kovačem; knjigu pripovijedaka “Princ vatre” (2013.), te roman “Kuća sećanja i zaborava” (2015.).

Racionalno konstruiranje iracionalnog

Kritika Davida opisuje kao izvanrednog pripovjedača, obrazovanog, pametnog i hrabrog autora vrhunske literature koja očarava magijom pisanja i pričanja.

Objavio je i knjige pripovijedaka “Bunar u tamnoj šumi” i “Zapisi o stvarnom i nestvarnom”, roman “Hodočasnici neba i zemlje”, te knjige eseja “Fragmenti iz mračnih vremena”, “Jesmo li čudovišta” i “Svetovi u haosu”.

“Nisam od onih pisaca koji kreću u avanturu pisanja kao u potpunu neizvjesnost, ne znajući što ih sve čeka u toj avanturi. Što se samog pisanja tiče, poticaja za pisanje, meni je blisko ono što je jednom prilikom izrekao Borges: počinjem pisati kada je u mojoj glavi sastavljena dramaturška konstrukcija pripovijesti, kada već imam punu kontrolu nad pripovjedačkom građom, kada čvrsto kontroliram početak, razne slojeve priče i kada znam njen završetak”, kazao je David.

“Moji su romani sastavljeni i komponirani kao niz priča koje su međusobno povezane labavijim ili čvršćim vezama. To na prvi pogled može djelovati paradoksalno: na racionalan način konstruiram priče o iracionalnom”, dodao je pisac.

Dobitnik je brojnih nagrada za prozu, između ostalih nagrada Mladost, Milan Rakić, BIGZ-ove i Prosvetine nagrade za najbolju knjigu godine, Andrićeve nagrade, te NIN-ove nagrade 2014. Knjige su mu prevedene na više jezika, a pripovjetke uvrštene u dvadesetak antologija.

Njegovo mu je židovsko podrijetlo omogućilo da s više slobode koristi “ono što bi se moglo nazvati ‘židovsko kulturno naslijeđe'”, kazao je.

“U određenom broju hasidskih priča pisanih na jidišu postoji jedan književni postupak meni vrlo inspirativan; pripovijedanje koje se sastoji od križanja i prožimanja više priča u jednoj priči, i posebna vrsta fantastike, uplitanje onostranog. No, kao pisac pripadam književnosti jezika na kojem pišem”, pojasnio je David.

No, kao “možda najvažniji a i najteži” zadatak u izgrađivanju vlastitog stila David navodi pronalaženje “nekog svog izbora po srodnosti, onog oblika pisanja i pripovijedanja koji možete slijediti i od kojeg možete učiti”.

“Zapravo, svaka knjiga ima onoliko varijanti koliko ima čitatelja – objavljivanjem, knjiga prekida vezu sa svojim piscem i postaje vlasništvo čitatelja. Ako sam uspio uvesti čitatelja u svoj svijet, da taj svijet osjeti i kao svoj, da povjeruje u njega i emotivno se veže, znači da sam ispunio svoj cilj”, kazao je.

Pisanje kao sukobljavanje s avetima ideologija

Osim spisateljske karijere David je napisao i više televizijskih drama i filmskih scenarija, te je kao dramaturg, scenarist ili suscenarist radio na nizu filmova koji su obilježili jugoslavensku kinematografiju: “Ko to tamo peva” Slobodana Šijana, “Okupacija u 26 slika” i “Pad Italije” Lordana Zafranovića, “Bure baruta” Gorana Paskaljevića i drugima.

“To su poslovi koje sam obavljao sa zadovoljstvom, kada sam surađivao s vrhunskim redateljima i scenaristima kao što su Zafranović, Paskaljević, Slobodan Šijan, scenaristi Mirko Kovač i Duško Kovačević”, kazao je.

Razlika je između rada na scenariju i pisanja priča ili romana golema, ističe. “Kada pišete svoju knjigu, u potpunosti ste odgovorni za rezultat svoga rada, u književnosti ste potpun autor, zasluga za uspjeh ili krivica za neuspjeh samo je vaša. S druge strane, na filmu ste samo važan ili manje važan dio ekipe, pod dirigentskom palicom redatelja”, pojasnio je.

David je od početaka 90-tih godina prošloga stoljeća dio intelektualne oporbe Miloševićevu režimu: bio je jedan od osnivača udruge Nezavisnih pisaca 1989. koja je okupljala najznačajnije pisce iz svih dijelova bivše Jugoslavije; osnivač Beogradskog kruga (1990.) te 1999. udruge nezavisnih intelektualaca Forum pisaca, kao i član međunarodne književne asocijacije Grupa 99, osnovane na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu.

“Utjecaj politike uvelike je utjecao na kulturu u vremenima i na prostoru u kojem živimo; sve, pa i kultura u prvome redu, bili su zatrovani i zasićeni ideologijom, ali su oni najdarovitiji i najbolji i u najtežim vremenima uspijevali postupno širiti prostore slobode”, kazao je.

“To sukobljavanje s avetima ideologija traje do današnjih dana jer i ideologije mijenjaju svoje ruho, ali ne i svoju bit, potrebu da na različite načine kontroliraju svijet u kojem živimo”, dodao je.

Bio je i dugogodišnji urednik Dramskog programa Televizije Beograd sve dok nije smijenjen 1992., zbog angažmana u obrani novinarskog i uređivačkog integriteta u vrijeme miloševićevskih pritisaka na medije.

Njegovi su angažirani tekstovi objavljivani u listovima Naša borba i Feral Tribune, te emitirani na francuskom radiju RFI.

Pisanju angažiranih, kritičkih eseja i kritici režima posvetio se, kako je rekao, “jer sam iskreno vjerovao, a to je moje uvjerenje i danas, kako je nemoralno stajati i gledati što se događa, biti ravnodušan pred zločinima koji se čine”.

No, nema iluzija da su njegovi angažirani tekstovi “nešto bitno promijenili”. “Ti su mi tekstovi donijeli dosta neprilika, brojne javne uvrede i anonimne prijetnje i veliku brigu da možda tako ugrožavam i sigurnost svoje obitelji. Ali nije bilo izbora. Kada živite pod režimom koji nanosi neprocjenjivu štetu svome narodu ali i okolnim narodima, morate svaki dan dokazivati da ste protiv, vikati to na sav glas. To je pitanje osnovnih moralnih principa”, istaknuo je.

Trenutno prelistava svoje bilježnice “u koje s vremena na vrijeme ponešto zapišem, neki događaj, dio nekog dijaloga, neko zapažanje”, jer “nikad se ne zna hoće li od svega toga bilo što nastati”.

“Jer, bez obzira koliko ste knjiga napisali, uvijek kada ste pred praznim listom papira, vi ste početnik. Nastanak neke pripovijesti ravan je čudu, njeno izranjanje iz spoja mašte i stvarnosti. Pisanje i pripovijedanje su, kao i život sam, zaista neka vrsta čuda”, poručio je pisac.

U sklopu festivalskog programa bit će prikazan film Gorana Paskaljevića “Kad svane dan” (2012.), za koji je David koscenarist, a pisac će sudjelovati i u okruglom stolu, za kojim će zajedno s mađarskim piscem Peterom Esterhazyjem i slovenskom ilustratoricom Samirom Kentrić razgovarati o “Osobnim povijestima”.

Do 11. rujna ovogodišnji FSK u svojem trećem izdanju donosi ambiciozan program sadržaja kojima je cilj predstaviti hrvatskoj publici neke od najvažnijih glasova suvremene svjetske i domaće literarne scene.

U nekome od pedesetak festivalskih programa sudjelovat će čak šezdesetak domaćih i stranih autora, među kojima su neki od najvažnijih suvremenih svjetskih i hrvatskih pisaca i autora stripa, a među gostima su David Foenkinos, Sofi Oksanen, Etgar Keret, Philipp Blom, Clemens Meyer, Etienne Davodeau, Andrej E. Skubic, Maša Kolanović, Nedeljko Dragić, Julya Rabinowich, Ognjen Spahić, Reinhard Kleist, Neven Orhel, Julio Radilović Jules, Diego Marani, Andrej Nikolaidis, Tomislav Zajec, Emmanuele Pagano, Helena Klakočar, Ernesto Mallo, Borivoj Dovniković i brojni drugi pisci, autori stripa i kreativci.

Komentiraj

FOTO:FaH
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.