Nacional donosi ulomke iz knjige ‘Sustigla ih Šoa’ u kojima austrijska povjesničarka Anna Maria Gruenfelder opisuje sudbine židovskih izbjeglica koji su bježeći od Hitlera i nacista boravili na ovim prostorima od 1933. do 1945. godine
Čitavo područje nekadašnjeg talijanskog Gubernija Nezavisna Država Hrvatska službeno je preuzela 10. rujna 1943. godine. Ustanove vlasti NDH održale su se u Dalmaciji od rujna 1943. do listopada 1944. (u Splitu i Zadru), odnosno do studenoga 1944. godine (u Šibeniku i Kninu). Poslije povlačenja talijanske vojske Wehrmacht je žurno okupirao Dalmaciju, u cilju sprečavanja savezničkog iskrcavanja. Zbog pomanjkanja brodovlja Nijemci nisu odmah zaposjeli otoke. Na kopnu su svojatali strateški važne točke, Grudu u Konavlima, Kotor i Kotorski zaljev te Zadar.
Do kraja 1943. partizani su evakuirali bivše zatočenike iz Kampora, među njima i sve logorske liječnike koji su djelovali u logoru u Kraljevici. Na otoku Rabu, koji je u jesen 1943. ostao pošteđen njemačke okupacije (premda je 15. listopada 1943. administrativno uključen u Operativnu zonu Jadransko primorje), logoraši Kampora, koji su čekali evakuiranje, uglavnom starije i boležljive osobe, smjestile su se u hotel Imperial. Trpjeli su zbog nestašice hrane jer su saveznici blokirali uplovljavanje brodova sa živežnim namirnicama iz Francuske. Predstavnik Međunarodnog odbora Crvenog križa u NDH Julius Schmidlin izvještavao je o tome Središnju agenciju za ratne zarobljenike MOCK-a, navodeći da neki izbjeglice za hranu mijenjaju i odjevne predmete koje su uspjeli zadržati i čuvati kao rezerve….
Komentari